DUGI RAT

- Mojoj sreći nema kraja! Ne mogu vjerovati da sam dobio vrijeme da prikupim potrebne papire za legalni ostanak u Hrvatskoj. Naravno, još to nije riješeno i što će na kraju biti tek ćemo vidjeti, ali od srca zahvaljujem svim mještanima Dugog Rata i svima onima koji su mi pomogli. Da nije bilo njih, danas bih bio u Makedoniji - uzbuđeno je ispričao Isa Bronja, koji je ovog tjedna trebao biti deportiran u Makedoniju ...

MAKEDONSKI ILEGALAC IPAK NEĆE BITI DEPORTIRAN

Ostajem u Dugom Ratu! Uvijek sam znao da sam okružen dobrim ljudima!

Isa Bronja dobio je 30 dana za legalizaciju svog statusa u Hrvatskoj...

Piše: I. Krnić / Jutarnji List
Izvor. Jutarnji List

Isa je, naime, punih 16 godina živio i radio u Dugom Ratu. Tijekom tih 16 godina u Dugom Ratu je, zahvaljujući svojoj radišnosti i poštenju, postao doslovno obožavan.

Mještani ga obožavaju

Mještani su ga, bez iznimke, prihvatili kao svoga, čak zvali i na vjenčanja, a nitko od njih nije znao da Isa zapravo nema nikakve papire.

To je tek prije dva mjeseca otkrio prometni policajac koji ga je za rutinske kontrole zaustavio na cesti.

Pravomoćna presuda

Kada su mještani doznali da je njihov omiljeni mještanin Isa ilegalac te da je izrečena pravomoćna presuda o njegovoj deportaciji, digli su se na noge i danima pokušavali spasiti Isu od izgnanstva. Organizirali su peticiju koju je u samo nekoliko sati potpisalo više stotina mještana.

Još u ponedjeljak navečer činilo se da nema izlaza jer je Bronja dobio naputak da iz Dugog Rata dođe u Zagreb te da se javi u makedonsko veleposlanstvo, odakle je trebao biti prevezen u Makedoniju. Presuda mu je, osim izgnanstva, donijela i godinu dana zabrane ulaska u Hrvatsku.

I dok je Isa pakirao kofere, stigao je neočekivani poziv. Dobio je informaciju da mu je dopušteno da još 30 dana boravi u Hrvatskoj. U tom roku mora prikupiti svu potrebnu papirologiju kako bi dobio dozvolu boravka.

'Nikad neću zaboraviti'

- Što će na kraju biti, ne znam. Ali sam dobio potvrdu onoga što sam i znao. Ljudi koji me okružuju su dobri ljudi. Svojim imenima i prezimenima su stali iza mene i napravili nešto što nikada neću zaboraviti - rekao je sretni Isa.