Audicija za djecu za snimanje filma

Na području grada Omiša uskoro počinje snimanje kratkometražnog igranog filma radnog naziva “Arka” redatelja Mladena Stanića te se pozivaju sva zainteresirana djeca (djevojčice i dječaci) da se prijave na audiciju. Audicije će, ovisno o broju prijavljenih, biti održane u Splitu i Omišu 6., 7. i 8. veljače o čemu će svi prijavljeni biti na vrijeme obaviješteni. Dob djece je od 11 do 13 godina. U prijavi je potrebno priložiti fotografiju djeteta uz navedeno ime i prezime, godine te kontakt roditelja/skrbnika. Detaljne informacije mogu se dobiti preko emaila: 2021castingfilm @ gmail.com ili nazvati na broj mobitela 0914 777 600.
 
Na Javni poziv Poljičke likovne udruge KRUG za organiziranje pet sponzoriranih izložbi u galeriji KRUG u Dugom Ratu prijavili su se sljedeće slikarice i slikari: Tonći Alač, Veno Jerković, Ina Jerković, Ivanka Ćulap, Željko Breka, Marija Božić, Dijana Mlinara Daić, Hiba Alajbegović Mustafić, Željana Koljanin, Ivo Rakuljić i Joško Čizmić. Upravni odbor PLU Krug na sjednici održanoj 13.01.2021. donio je odluku da se svim prijavljenima organizira izložba po uvjetima iz Javnog poziva. Ovom popisu treba dodati Željka Bubala čija dogovorena izložba nije realizirana zbog pandemije. Termin organiziranja izložbe dogovarati će se u direktnom kontaktu sa izlagačima. Već su dogovorene izložbe: Tonći Alač, 22. veljače i Ivanka Ćulap u ožujku 2021., a o kojima će posljednju ipak reći lokalni Stožer.
 

Odlazak Mire Furlan

Prerano, u 66. godini nakon duge bolesti preminula je Mira Furlan. Bila je jedna od najpopularnijih glumica u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Glumila je u HNK-ima, ostvarila glavne uloge u 40-ak filmova ("U raljama života", "Otac na službenom putu", "Osuđeni"). Nagrađena je Zlatnim arenama u Puli za glavnu ("Lepota poroka", Ž. Nikolić, 1986.) i epizodnu ulogu ("Kiklop", A. Vrdoljak, 1982.). Ulogu Kate u "Velom mistu" odglumila je još kao studentica na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. U SAD je otišla početkom 1990-ih, nakon što je dobila otkaz u HNK Zagreb, nakon što joj je oduzet stan (koji je kasnije vratila sudskim putem) i nakon prave medijske hajke koju je doživjela u Zagrebu, besprizornog "kopanja" po privatnom životu, koje je objavljeno u Globusu u trodjelom feljtonu s nadnaslovom “Težak život lake žene”. Na svu tu medijsku hajku i anonimne prijetnje smrću odgovorila je pismom sugrađanima objavljenom 1991. u tjedniku "Danas".
U SAD-u je postigla svjetsku slavu nastupima u TV-serijama “Babylon 5” i “Izgubljeni”. Iako je karijeru proteklih desetljeća gradila u SAD-u, gore spomenuti filmovi ostati će zauvijek upisani u povijest hrvatske kinematografije.
- "Bila je prava žena na krivome mjestu u krivo vrijeme – hrvatska glumica u braku s perspektivnim srpskim redateljem (Goran Gajić) u Beogradu, 1991. Rat je onemogućio njezin prirodan razvoj da se ostvari do kraja" - piše Marko Njegić, flmski kritičar Slobodne Dalmacije.
Posljednjih je godina Furlan redovito nastupala u kazališnim projektima u Hrvatskoj, uglavnom u Rijeci gdje je 2015. godine prvi put nakon 25 godina stala na daske hrvatskog nacionalnog teatra. Na Splitskom ljetu igrala je Helenu u Euripidovoj ‘Heleni’ u režiji Paola Magellija. Postavila je i svoj dramski prvijenac 'Dok nas smrt ne razdvoji'. Pisala je za Feral Tribune, kolumne su objavjene u knjizi ‘Totalna rasprodaja’, gostovala je na nekoliko nosača zvuka, a snimila je svoj naslovom ‘Songs From Movies That Have Never Been Made’, te album iz 1983. s Orkestrom Davora Slamniga. Njeno djelo ostati će zauvijek upisano u povijest hrvatske kinematografije.
 

Nomadland najbolji film 2020.

Prestižna američka Nacionalna udruga filmskih kritičara proglasila je dramu “Nomadland”, redateljice Chloe Zhao, najboljim filmom 2020. godine. “Nomadland” je, po izboru NSFC-a, osvojio nagradu za najbolju režiju, koju potpisuje Chloe Zhao, te za najbolju glavnu žensku ulogu, koja je pripala Frances McDormand. McDormand (63) glumi ženu koja gubi sve u velikoj krizi 2008., spakira stvari u svoj automobil i odlučuje živjeti nomadskim životom, vozeći se američkim zapadom nakon ekonomskog sloma maloga grada. Nagrada za najboljega glumca po mišljenju Udruge pripala je Britancu Delroyu Lindu (68), koji glumi vijetnamskog veterana u ratnoj drami Spikea Leeja ”Da 5 Bloods”. Bugarska glumica Maria Bakalova (24) osvojila je nagradu za najbolju sporednu ulogu u nastavku filma “BoratSache Barona Cohena, a nagrada za najbolju mušku sporednu ulogu pripala je 73-godišnjem američkom glumcu Paulu Raciju za ulogu u izvrsnoj drami “Sound of Metal", prenosi Slobodna Dalmacija. Dokumentarni film “Collective”, Rumunja Alexandera Nanaua, o strašnom požaru koji je izbio 2015. godine u noćnome klubu u Bukureštu, pri čemu su smrtno stradali deseci ljudi, proglašen je najboljim stranim filmom u 2020.
 
- "Kad čovjek ostvari neki svoj san, a što drugo nego da uživa u toj stvarnosti. Eto, to se i meni dogodilo. Svjetlo dana ugledao je moj  uradak – monografija "Mate Mišo Kovač- Dalmacijo, pismo stara". Monografija priča o glazbenom putu našeg kralja estrade Miši i divnoj nam Dalmaciji koju je mnogo puta opjevao u svojim pjesmama. "Rodio sam se u Šibeniku, živim u Zagrebu, ali Split i Dalmacija obilježili su moj život", često ističe naša glazbena legenda. Na  splitskim Prokurativama Mišina zvijezda zasjala je punim sjajem. Taj njegov glazbeni put pedantno sam bilježio, ukoričio i generacijama ostavio.." - napisao je na svom fejs profilu Stanko Karaman, legendarni fotoreporter Slobodne Dalmacije i Vjesnika, danas u zaasluženoj penziji, u kojoj, vidimo, ne miruje, već i dalje radi, fotografira, prebire po iznimnoj kolekciji i priređuje foto-monografije, te marljivo objavljuje aktualnosti na društvenim mrežama, ali prije svega uspomene na brojne znimljive trenutke kojima je svjedočio i koje je zapisao u crno-bijelom filmu...
U svojoj se prvoj monografiji, koju je predstavio i u Dugom Ratu, šjor Stanko se bavio Splitom, Hajdukom, Jugoplastikom, našom Zagorom i škojima, da bi na red došao Mate Mišo Kovač. Saša Ljubičić, novinar Slobodne Dalmacije, napisao je lipi osvrt na novu foto-monografiju šjor Stanka...
 

Vice Guru se vraća?

Vice Guru, osebujni učitelj duhovnog života i alternativnih nauka koji je svojedobno omađijao mase koje šetaju po rubu znanosti, već godinu i po' je opet onaj stari, Vice Tomasović, intrigantni omiški umjetnik, prvi čovjek umjetničkog festivala Almissa Open Air i splitskoga Hrvatskog udruženja likovnih umjetnika, sudionik brojnih samostalnih i skupnih izložbi, umjetničkih festivala i manifestacija kao likovni umjetnik, organizator i kustos. Njegovo umjetničko izražavanje veže se uz medij slikarstva, instalacija i performansa.
Tomasović je krajem prosinca sudjelovao na zagrebačkom Salonu mladih sa svojim alter egom kojeg opisuje kao "fiktivnog lika koji živi na društvenim mrežama kao uspješni biznismen, direktora instituta za alternativno liječenje, režimskog motivacijskog trenera i iscjelitelja, ukratko vrhunac nacionalnog jet-seta".
– Kad shvatite da umjetnici u Hrvatskoj ne mogu živjeti od rada te koliko žrtvuju da bi proizveli kulturni sadržaj, pomislite da je kod nas umjetnost samo jedna sekta. Tako se mogu šaliti da je Vice Guru umjetnički rad u mediju alternativne znanosti jer je pseudoznanost mogući oblik suvremene umjetnosti. Eksperimentalno nemjerljiva područja bitka beskrajna su područja u kojima je sve moguće. Umjetnost i alternativa koriste taj potencijal za stvaranje virtualnih vrijednosti, jer potrebno je samo plasirati "proizvod" potrebitim potrošačima. Trudim se prikazati nevidljivo i osvijetliti međuprostore. Zato kao umjetnički materijal koristim izmišljenu stvarnost... Teško se oduprijeti uniformiranim obrascima mišljenja, pogotovo danas kada su mogućnosti kreiranja mišljenja putem medija i algoritama društvenih mreža praktički neograničene - pojašnjava Vice (Tomasović) na stranicama Slobodne Dalmacije.
Izložbe i radovi na izložbi su, premda jako kompleksni i uvjerljivi, samo podloga za razvoj šireg humorističnog narativa o lakovjernosti, manipulaciji, iskorištavanju i, općenitije, društvu u regresiji. Sve to je dio ciklusa "Vice Guru", koji, osim instalacija, videoradova, fotografija i pseudoznanosti, čine medijski istupi i interakcija s korisnicima...
 

Odlazak primadone Biserke Cvejić

Nakon ostvarenih 77 mezzosopranskih uloga u blizu 1.800 predstava na scenama širom svijeta i iznimno uspješnog pedagoškog rada, proslavljena operna pjevačica, mezzosopranistica Biserka Cvejić, preminula je u četvrtak, 7.1.2021. u Beogradu, u 98-oj godini života.
Biserka Cvejić bila je pravi verdijanski mezzosopran, a istodobno je s profinjenim osjećajem za stil i savršenim vladanjem jezikom izvanredno tumačila i francuske operne likove. Od 1961. redovito je gostovala u Metropolitanu, koji je bio pozornica njezinih najvećih uspjeha i priznanja. Pjevala je u Scali, Areni u Veroni, napuljskom San Carlu, Covent Gardenu, Boljšoj teatru u Moskvi, Teatru Colon u Buenos Airesu, Tokiju, piše Slobodna Dalmacija.
Biserka Cvejić (rođena Katušić) rođena je u Krilu Jesenice 23. studenoga 1923. Biserka Katušić, u dobi od dvije godine, s roditeljima Ivkom (rođenom Trgo) i Stipom Katušićem (iz Smolonja), siromašnoj obitelji mornara koji se u potrazi za poslom zaposlio u rudnicima kraj Liegea (Belgija), gdje živi i odrasta u teškim prilikama hrvatskih ekonomskih emigranata. Pjevanje je učila na beogradskoj Muzičkoj akademiji, debitirala je 1950, od 1951. do 1961. bila je članica Beogradske opere. Godine 1961. stupila je u angažman u Bečku državnu operu u kojoj je ostvarila 25 uloga i oko 370 nastupa te dobila naslov komorne pjevačice. Istodobno je od 1975. do 1978, kada se povukla sa scene, bila i članica Zagrebačke opere, u kojoj je ostvarila antologijske kreacije Verdijevih Amneris, Azucene i Eboli u Don Carlosu, i Bizetove Carmen. Pjevala je lijepim ujednačenim snažnim i toplim glasom sigurnih visina, s vrhunskom muzikalnošću i izrazitim osjećajem za glazbenu i scensku karakterizaciju. S posebnim je uspjehom pjevala i Charlottu u Wertheru, Preziosillu u Moći sudbine, Dalilu, Princezu u Cileinoj Adriani Lecouvreur i Giuliettu u Hoffmannovim pričama. Glas joj je zabilježen na nekoliko studijskih i živih snimaka cjelovitih opera. Za svoj umjetnički rad, 2001. godine, dobila je najviše francusko odličje - orden Legije časti.
- Peristil mi je promijenio život. Vratiti se u rodni kraj i pjevati tamo gdje si uvijek želio biti, nešto je najljepše što čovjek može doživjeti. Emocije su me preplavile, plakala sam.. To mogu razumjeti samo oni koji su živjeli van domovine. A onda Metropolitan. Bila su to divna vremena u kojima se cijenila kvaliteta, a ništa joj nije smjelo stati na put. Za razliku od ovih histeričnih vremena u kojima živimo, mi smo svaku ulogu vježbali barem šest mjeseci. Danas se predstava uvježba u mjesec dana, meni je to neshvatljivo - rekla je 2015. u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.
 

Slikopisna živopisna 2020.

Priča o filmskoj 2020. godini mogla bi se svesti na njena prva dva mjeseca. Održan je FEST, Berlinski filmski festival, a i su Oskari su prošli, uz poneko iznenađenje ("Parazit“, naravno). I tu je sve puklo. Pandemija je zaustavila kino prikazivaštvo, pa su i svi do tada snimljeni blockbusteri ostavljeni za neka bolja vremena, a onda je i snimanje filmova lagano udavljeno uz primjenu svih epidemioloških mjera. No, zato je 2020. godina, usudio bih se kazati, zvjezdana godina televizijske produkcije! Brzina snimanja, cijena, uvjeti rada, distribucija, promocija, umrežavanje prikazivačkih platformi, kabelska prodaja i auditorij prinuđen na boravak u svoja četiri zida... Sve se poklopilo… na neki apsurdan način podsjetilo na ratne godine, kada se nije išlo u kino, nego tek do neke ilegalne videoteke, i uz prvi sumrak zatvaralo u kuću ili stan..., piše naš filmski kritičar Vušković, Mladen Vušković.
Dakle, rekosmo, 2020. godina donijela je mnogo televizijskih serija vrijednih pažnje. Ovaj tekst je krajnje subjektivan, i bavi se ostvarenjima do kojih smo došli, i koji su u različitim stadijima prikazivanja. Zajedničko im je da su "dostupni", na ovaj ili onaj način, legalno ili khm.. na nekoj od sivih varijanti distribucije. Pokušali smo ih grupirati, naznačiti poneki trend, a u svakom slučaju PREPORUČITI. Krenimo, u nastavku članka, bez osobitog reda, u najbolja slikopisna živopisna izdanja prošlog ljeta ...
 

Čikina top lista: najbolji glazbeni albumi u 2020.

Da je kojom srećom ova pandemična 2020. bila samo plod nečije fikcije pretočen u još jedan visokobudžetni hollywoodski film katastrofe, ne znam tko bi ga režirao niti tko bi nosio glavnu ulogu u njemu, ali u jedno sam siguran – taj bi blockbuster imao vraški dobar soundtrack! Jer ako je ičega dobrog bilo u godini iza nas, bilo je dobre glazbe. I to u tolikim količinama da smo standardni format od 15 mjesta na našoj tradicionalnoj godišnjoj listi najboljih glazbenih albuma ove godine morali proširiti na nešto manje skromnih dvadeset. No, ako smo i mijenjali format, temeljni princip je ostao isti – kvaliteta prije svega, ali i za svakog ponešto, tako da smo sigurni da ćete guštat skrolajući dalje...
 

Najbolji albumi godine 2020 u Hrvatskoj (i regiji)

Red bi bio da nakon Čikine top liste najboljih stranih albuma u 2020. i tportalove liste najboljih filmova, donesemo - prenesemo - ovdje i listu najboljih domaćih albuma u 2020. u izboru nekoliko za glazbu specijaliziranih hrvatskih stranica. Ovo je zapravo samo potvrda i riječ hvale u čast onih tvrdoglavih izvođača koji su bez problema odlučili prkositi ovoj tužnoj i ružnoj godini i usprkos egzistencijalnoj tjeskobi i neizvjesnosti usljed zabrane koncerata i susreta s publikom u živo – snimali nove pjesme i objavili nove albume. Bilo je tu izvrsnih ostvarenja i djela koja bi u normalnom tijeku stvari bila razlogom za ples i odlazak na koncerte... Da ne duljim, upućenija ekipa iz naramka sjajnih domaćih albuma izabrala je sljedeće:
Najbolji domaći albumi u 2020. prema odabiru Muzika.hr redakcije
DOP magazin top 10: Najbolji albumi godine 2020 u Hrvatskoj i regiji
Najbolji hrvatski albumi 2020. u izboru redakcije SoundGuardiana
15. domaćih naj-albuma u 2020. godini u izbori Ace Dragaša (Jutarnji list)
Najbolji domaći i regionalni albumi 2020. godine u izboru portala Ravno do dna
Glazbeni kritičar Bojan Mušćet piše kako je odsvirala 2020.