DUGI RAT

Četvrtak, 12.03.2020. od 20 sati, Galerija KRUG, Dom kulture Dugi Rat
Otvorenje samostalne izložbe Ede Unkovića
Organizacija: PLU Krug Dugi Rat

U četvrtak se opet družimo s likovnim umjetnicima i boemima opće prakse u Galeriji Krug u Dugom Ratu. Prigoda je lijepa i ne valja je propustiti. Samostalna izložba splitskog likovnog umjetnika Ede Unkovića, meštra hiperrealističkog slikarstva.
Edo Unković potječe iz tradicionalne pomorsko-brodarske obitelji sa otoka Korčule. Rođen je u Metkoviću, osnovnu školu i djetinstvo provodi  u Opuzenu. Živi i djeluje u Splitu gdje je završio srednju Pomorsku školu i Ekonomski fakultet. Dragovoljni je i djelatni sudionik Domovinskog rata od 1990.  do 1993. godine i visoki pričuvni časnik Hrvatske vojske. Godine 1996. počinje intezivnije izlagati preferirajući motive uz more koji su u skladu s njegovim životnim impresijama. Do sada je izlagao osam puta samostalno i trideset osam puta na skupnim izložbama u domovini i inozemstvu. Sudjelovao je na desecima likovnih kolonija. Njegove slike se mogu naći u privatnim i javnim zbirkama i kolekcijama diljem Europe i prekomorskim zemljama. Izložba će se moći pogledati u Dugom Ratu do 31.03.

Izložba Ede Unkovića u Galeriji Krug

UMJESTO PREDGOVORA

Piše: Zdravko Cota, prof.

Pisati predgovor izložbi slika Ede Unkovića i dati nešto što već nije rečeno u osvrtima mojih prethodnika, Hrvoja Marka Peruzovića, Ede Matkovića, Tonća Keruma, Nele Žižić, Tonća Šitina i dr., nije nimalo lak zadatak.

Svaki od navedenih autora je nadahnuto u skladu sa svojim opservacijama i stilom pisanja, proniknuo u bit njegovog hiperrealističkog slikarstva i životnog curiculuma. No pokušat ću biti “sui generis” i dati osobna zapažanja koja, jasno, ne mogu biti u distinkciji s prethodnicima.

Edo i ja imamo puno zajedničkih karakteristika: dalmatinski gen, biljeg osnovnoškolskog talenta, borilačke sportove, opsesiju ljepotom dalmatinskih veduta, maritimnih detalja...

Ono što nas razlikuje je tehnički likovni tretman istom motivu. Edo Unković je od početka do kraja hiperrealist. Taj način slikanja iziskuje fotografiranje motiva i zatim postupno, smireno, tehnički precizno, dugotrajno građenje slike. Ono što je fascinantno kod njega jest uporaba višeslojnog suhog pastela na velikim formatima (!), što zahtijeva kompleksnu tehnologiju do koje je sam došao.

Edo je nevjerojatno uporan i temeljit slikar koji se praktično i teorijski educira kod različitih slikara uz mnoštvo pročitane stručne literature i obilazaka muzeja i galerija u Hrvatskoj i svijetu. Uz urođeni talent, sve to moralo je dati ploda koji je i prezentiran njegovim hiperrealističkim radovima.

Nota bene, uz najzastupljenije teme - malomišćanske dalmatinske vedute, gajete, plivarice, vale - Edo se “testira” u slikanju autoportreta, portreta (Vladimira Dodiga Trokuta i drugih.), Mrtve prirode... Bez obzira na fizičku točnost i očitu prepoznatljivost likova, preferirao bih njegove eksterijere s gajetama, falkušama, ambijentalne kućice s mandračom, otočke vedute... Tu postiže svježinu i prozračnost atmosfere, topli kolorit dalmatinskog podneblja, ugođaj ljetne bonace na kojoj “lebde” gajete u tirkizno-prozirnoj površini našega čistoga mora...

Mediteranska arkadija, kako to nazva prof. T. Šitin. Hiperrealizam (istoznačnice, fotorealizam i superrealizam), koji se javlja krajem 60.- ih u SAD-u iz pop arta i kao reakcija na apstraktni ekspresionizam, u svom razvojnom tijeku sve više pribjegava novim tehnološkim alatima, kao što je air-brush, čime se postiže čak i bolji efekat od fotografije.

Edo ne koristi tu vrstu tehnologije, on ostaje dosljedan svojoj ruci, svom pinelu, svojim percepcijama i postavki kompozicije koja u datom momentu i ne mora odgovarati objektivnom pejzažu. On stvara “svoj” pejzaž (pozadinu) koji će, po njegovoj zamisli, još više naglasiti zadani prvi plan motiva - teme. Time ostaje dosljedan i zadržava svoj rukopis po kojem je već svima prepoznatljiv.

Po svemu sudeći, Edo Unković se sasvim suvereno, dobro i ugodno osjeća u svom hiperrealizmu i mislim da (bar u dogledno vrijeme) se njegovo slikarstvo neće micati iz  voda u kojima dobro pliva. Tu je etabliran po svakoj osnovi: stilskoj prepoznatljivosti i komercijalnim efektima (što nije nezanemarivo).

   Zdravko Cota, prof.