DUGI RAT

Slučaj Ise Bronje, Makedonca koji je sutra trebao biti deportiran iz Hrvatske, večeras je doživio iznenadan preokret. Kada se već činilo da Isi nema pravne pomoći te da će, sukladno pravomoćnoj sudskoj presudi, biti izgnan iz zemlje u kojoj se ilegalno nastanio još 1997. godine, (ne)sretni je Dugoraćanin pozvan u omišku policijsku postaju gdje mu je izdano rješenje prema kojemu još trideset dana ima pravo boraviti na teritoriju Republike Hrvatske.  - Hvala 'Slobodnoj Dalmaciji' što mi je omogućila da ostanem u mjestu kojega sam istinski zavolio. Hvala i svim dobrim ljudima, znanim i neznanim, koji su mi tijekom posljednja dva dana davali podršku, a posebno hvala inicijatorima peticije jer bih bez njih već bio u avionu za Skopje - u dahu nam je kazao nanovo oživjeli Isa ...

FALA OMIŠKOJ POLICIJI !   DUGORAČANINE ISA, SAD U MIRU SREDI PAPIRE ...

Isa: Hvala "Slobodnoj", ostajem u Dugom Ratu

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija

Isi Bronji, nesretnom Makedoncu čija je priča, objavljena u jučerašnjem broju “Slobodne”, dirnula mnoge čitatelje, deportacija više ne prijeti. Ona će, naime, danas i službeno biti obavljena.

Isa će se, iako još uvijek ne zna kako će to izvesti, za početak prebaciti do Zagreba, te će potom zrakoplovom odletjeti za Skoplje. A iz glavnoga makedonskoga grada već će nekako stići do rodnoga Kruševa. I tamo će, kaže nam, ostati točno jednu godinu i ni dana više.

Nakon što mu istekne zabrana, prvim će se prijevoznim sredstvom vratiti u Hrvatsku. Tada će, svi su nas u to jučer uvjeravali, i njegova priča dobiti happy end. A Isa će svojim Dugim Ratom, prvi put nakon 15 godina ilegale, prošetati kao punopravan građanin.

Bit će sretan kraj priče

Kao čovjek koji se ne mora bojati policije i strepjeti od izgona zbog kojega se protekle nedjelje, čim se doznalo za Isinu sudbinu, pola Dugoga Rata diglo na noge.

S prijateljima koji su inicirali peticiju za njegovim ostankom u Hrvatskoj, Isa se jučer ujutro uputio u ured općinskoga načelnika Jerka Roglića, koji je potom pozvao na hitan sastanak i predstavnika omiške policijske postaje.

Iz Splita je, pak, čim je pročitao članak, prema Dugome Ratu krenuo Vladimir Apostolski, predstavnik makedonske nacionalne manjine u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Svi su imali istu želju: odgoditi Isinu deportaciju i pomoći mu da ozakoni svoj boravak u zemlji koju još od 1997. smatra drugom domovinom. Na žalost, rješenje nije pronađeno. Zakon o strancima, u ovom slučaju, nije ostavio rupu kroz koju bi se Isa provukao. Presuda je pravomoćna, a pravnoga lijeka kojim bi se izgon odgodio jednostavno nema.

− Da je Isa ranije reagirao, sve bi bilo drukčije − zaključio je nakon sastanka Apostolski, aludirajući na činjenicu koja kaže da je Isa još prije dva mjeseca zaustavljen pokraj Lovreća bez valjanih dokumenata. Da se na vrijeme javio...

− ... Vjerojatno bismo mu mogli pomoći. No, ni ovako ne treba očajavati. Vratit će se Isa, pogotovo sada kada se još jednom uvjerio u dobrotu ljudi koji ga u Hrvatskoj okružuju. S čitavim slučajem upoznat je i makedonski veleposlanik koji je, dirnut postupkom Dugoraćana, obećao i osobno se zauzeti za to da Isa nakon isteka kazne dobije svu potrebnu pomoć pri legalizaciji boravka u Hrvatskoj − istaknuo je Apostolski. Sretan povratak

Isa Bronja ni u ponedjeljak nije bio od velikih riječi. Tek je svima redom zahvaljivao. Učinio je posljednji đir Dugim Ratom, ne odvajajući se od bilježnice nabubrile od potpisa podrške svojih sumještana.

− S Isom se nikad nisam upoznao, no gotovo sam ga svakodnevno viđao. Vjerujte mi, mislio sam da je on jedan od mještana, ni na kraj pameti mi nije bilo da taj čovjek može biti ilegalac, a on to, zapravo, i nije bio − priznao nam je općinski načelnik Jerko Roglić, dodajući da Isi nije zaželio sretan put u Makedoniju, nego sretan povratak u Hrvatsku.

  Dugoraćanin Isa Bronje s prijateljima ...
 

U Kruševu ipak ima obitelj

U prvom kontaktu s novinarima Isa nije spominjao rodbinu u Makedoniji. Dapače, rekao nam je da u Kruševu nema nikoga tko bi ga dočekao. Na jučerašnjem sastanku u uredu općinskoga načelnika priznao je, međutim, da su mu roditelji živi, otkrivši i da je bio oženjen te da ima kćer. No, to je bilo sve, o okolnostima odlaska iz Kruševa i obiteljskome čvoru, koji je neraspetljanoga iza sebe ostavio, nije želio govoriti.

− Da mi je bilo dobro, sigurno iz Makedonije nikada ne bih otišao − bilo je sve što je Isa o tome želio kazati. Ovo će mu, znakovito, biti prvi povratak u Kruševo nakon odlaska 1997. godine.

Ante Tomić: Ne tjerajte Isu, Dugi Rat je njegov dom

Mala mjesta, znate i sami, često znaju biti užasna. Provincija je nepovjerljiva prema drugima i drugačijima, netrpeljiva i puna predrasuda. Svakakve ružne uvrede za pripadnike druge vjere i nacije naći ćete išarane po zidovima naših nesretnih varoši. Ipak, stvar nije, čini se, sasvim izgubljena kada se pojave akcije poput ove. Dugoratska peticija jedan je maleni žižak plemenitosti koji je osvijetlio naš mrak ...