DUGI RAT

Nikad još u karijeri nisam doživio da se trgaju plakati za neku moju predstavu ili film. No, za sve postoji prvi put. Uostalom, ako se plakati mogu trgati u Zagrebu, sjetimo se samo “Finih mrtvih djevojaka”, ne vidim razlog zašto ne bi i u Dugome Ratu – govori doajen hrvatskoga glumišta Otokar Levaj iščekujući vijesti hoće li se predstava “Kako je New York dočekao Krista”, koju je režirao, održati po planu i programu ili će njezino subotnje gostovanje silom prilika otpasti s repertoara dugoratskoga kina. Levaj nije iznenađen pucnjima u umjetnike. Poglavito kad puške drže ljudi od kojih je, veli, teško očekivati da u slobodno vrijeme idu u kazalište. Ili da čitaju. Išta osim SMS-ova. Ovo je zapravo sjajno. Prije svega pokazuje u kakvom društvu živimo, dakle, znamo na čemu smo ...

BORBENA PREMIJERA

Dugoraćani kidali plakate za predstavu omiškog teatra

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

– Ovo je zapravo sjajno. Prije svega pokazuje u kakvom društvu živimo, dakle, znamo na čemu smo, ako je još bilo naivaca koji nisu znali, ali i najavljuje da bi gledalište u subotu od 19 sati moglo biti puno – smije se Levaj, kojemu ni na kraj pameti nije bilo da bi predstava, koju je režirao provodeći umirovljeničke dane u Lokvi kod Omiša i pomažući lokalnim amaterima iz kazališta “Mali princ”, izazvati toliko bure u ove južinom okužene dane.

Nije slutilo na frku

Ništa, uistinu, nije slutilo na takav zaplet. Radišna ekipa iz Udruge “Tvornica”, nazvane po negdašnjoj fabrici (od milja) ferolegura, organizirala je nastup Gradskog teatra “Mali princ” iz Omiša kako bi sumještanima pokazali da sve životne ceste ipak ne vode u kafiće i kladionice.

No, nisu računali na mogućnost da će dolazak kazališta u grad koji je umro skupa sa svojom fabrikom izazvati civilizacijski šok jednak svojedobnom izumu vatre. I da će je Dugoraćani, umjesto da se ogriju, silom gasiti.

Plakati za predstavu pokidani su iste noći kad su postavljeni, čovjek koji ih je lijepio propisno je izvrijeđan, članovi Udruge popljuvani, da bi se na koncu i sami “tvorničari” među sobom porječkali, pri čemu jednima nije bilo jasno koji im je vrag, pored svih onih finih tribina o sadnji maslina i čišćenju plaža, uopće trebalo kazalište – da je valjalo, netko bi ga se u ovih sto godina postojanja Dugog Rata valjda sjetio – dok su drugi zdvajali nad zečjim srcem i malomišćanskom dušom svojih kolega.

– Niti sam mislila ići na predstavu, niti ću ići. I mene kao vjernicu vrijeđa plakat, no šutjela sam i pomagala u organizaciji nadajući se kako neće biti problema – kaže nam jedna “tvorničarka”, dodajući kako je predsjednica Udruge nižerangiranima izričito zabranila davanje izjava za medije.


Stali uz popa

A ta predsjednica, Ana Brničević, koja je već gostovala na stranicama “Slobodne” kada se kao kandidatkinja HNS-a na lanjskim lokalnim izborima suprotstavila bivšem suprugu iz redova SDP-a, za naš list nije željela ni riječ reći.

Ipak, doznajemo da se okomila na “neposlušne” članove Udruge, koji nisu stali uz nju, nego, kako je rekla, uz popa, te da im je obećala sama čitav Dugi Rat novim plakatima oblijepiti. No, to se do sada nije dogodilo.

A čovjek koji je lijepio plakate, kako čujemo, to više ni za sav novac ovoga svijeta ne bi radio. Dosta mu je, kuka, što su ga njegovi Dugoraćani optužili da propagira antikršćanstvo, pa je zadnja dva plakata, nakon što ih je desetak već bilo zguljeno, sam skinuo.

Da je situacija ozbiljna, postalo je jasno kad se o predstavi, točnije o plakatima koje je nazvao ruglom, počeo raspitivati mjesni župnik don Božo Čubelić. Jer upravo je on u više navrata pomagao “tvorničarima”, pa mu je, objašnjava jedna unezvjerena članica Udruge, zasmetalo što ga nitko nije kontaktirao vezano uz gostovanje “Malog princa”.

– Ne pozivam na bojkot predstave, jer je svatko slobodan raditi što ga je volja. No, smatram kako plakat s golim nogama i Isusom u pozadini stvarno nije primjeren – ističe don Božo Čubelić, priznajući da nije čitao djelo Ivana Raosa, niti je gledao predstavu. A nema, veli, ni namjeru to učiniti.

Dakle, problem je u golim nogama. Kad je to čuo osnivač i umjetnički voditelj “Malog princa” Petar Buljević, umalo je pao sa stolca.


Poruka talibanima

– Plakat je likovno-dizajnerski fantastičan, a sadržajno provokativan i zanimljiv. Talibanima koji ga kidaju mogu samo poručiti da bi im bilo pametnije čitati knjige, pogotovo ovo Raosovo djelo koje je danas aktualnije no ikad – kaže Buljević, napominjući kako je žalosno da javnost na ovaj način mora otkrivati do sada potpuno zaboravljeno djelo klasika hrvatske književnosti.

Komad je imao premijeru u kolovozu 2012. godine. I od tada je, bez ikakvih problema, “Mali princ” s njime obišao gotovo cijelu zemlju.

– Jako puno smo izvodili ovu predstavu i svugdje je, od Vinkovaca preko Mostara do Zadra i Ploča, bila sjajno prihvaćena. U Splitu smo u Lori pet puta izlazili na bis, a u Medovu Docu nam je tamošnji župnik priznao kako je oduševljen. Tim više me čudi ovo što se događa u Dugom Ratu – zaključuje Buljević.

Od mafije do kardinala

Satirična drama “Kako je New York dočekao Krista” praktički je sasvim nepoznato djelo Ivana Raosa. Kultni Imoćanin ovaj je tekst napisao i o svojem ga trošku tiskao 1956. godine, te u njemu, kako bi popravio nepopravljivo, na Zemlju vraća Isusa Krista.

Mjesto radnje je američki velegrad, kao simbol novoga svijeta, a likovi su policajci, prostitutka, provalnik, šef FBI-ja, šef mafije, predsjednik SAD-a, industrijalac, filmska zvijezda i kardinal.