Megainvesticija.. ma tribao bi ovdje orkan, oluja, tornado pa da se nešto napokon pokrene, a ne vjetrić mio

"Na rivi u Dugom Ratu odvija se rasprava između Roderiga, mladog španjolca i Jage, iskusne lokalne barabe, profitera ovog i onog rata. Roderigo je zaljubljen u Lady Dalmatienne, fancy je to nadimak fatalne lokalne, još uvijek dobrodržeće dame, nekada slamateljice mladih dugoratskih srca, kojoj su već prošla najbolja vremena.
Roderigovi prijatelji platili su Jagu veliki novac, pod uvjetom da mu lukavi Jago pomogne oko Lady Dalmatienne, reći koju dobru pred njenom prezaštitničkom ludom braćom, dati pršut, plećku, darove, pohvaliti ga kod nje, što sve ne..
Roderigo se nada da će osvojiti njenu ljubav. Planira i oženiti je. Dobro, priženiti se. Jer on je mladi student računarstva, a fakultet, FESB, samo što nije završio. Valjalo bi se potom negdje gdje je mirno i lijepo skrasiti, daleko od njegovog Iberijskog poluotoka. A sagraditi u šesnoj, lipoj uvali malu kućicu, otvoriti malu konobicu i konak da se lijeti može štogod i zaradit za bed & breakfast, a ostatak godine uživati s svojom voljenom... to je Rodrigov dugorački san.
Međutim, u malo dalmatinsko mjesto na rubu vala stiže vijest da je Lady Dalmatienne pobjegla iz kuće svog oca gdje živi s četvoro lude braće, i udala se za Matthewa, naočitog britanca, vojnika istesanog u krvavom ratu u susjednoj zemlji.
Roderigo se boji da je zauvijek izgubio damu svog srca i svoju kućicu na kraju lungomarea i konobicu gdje se lijeti može štogod i zaraditi i naposljetku i veliki novac svojih prijatelja, a lukavi Jago mu u povjerenju otkriva da je u njegovoj (Jagovoj) prirodi kovati zavjere i govoriti laži kako bi dobio ono što želi, te da već ima dobar plan za pomoći mu. Jago, naime, mrzi Matthewa zbog brzog uspona u vojnoj službi i položaja koji je Jago želio za sebe.
Jago tako planira paklenu klopku za Matthewa, što naravno košta još funti i dolara, pa se mladi Rodrigo opet zadužuje kod prijatelja iz Južne Afrike, ali nema veze, na kraju će dobiti ruku Lady Dalmatienne. No prvo moraju potražiti braću Marić, lokalne pouzdanike carstva i prijatelje familije Lady Dalmatienne i pridobiti ih na svoju stranu, dobiti carske pečate i spomenice, te njenom starom ocu i naivnoj mladoj ludoj braći reći da je Lady Dalmatienne oteta i da krenu svi šotobraco Dugoračkom rivijerom u potragu za njom..."


Eto, da je stari, dobri englez William Shakespeare "pisao povijest" ovog lipog kraja i naše bivše hraniteljice, i graditeljice, tvornice ferolegura "Dalmacija" Dugi Rat, pokoj joj crnoj duši, i mjesta koje je u sto godina nastalo okolo nje, tko zna, možda bi napisao i nekog novog Otella...

Ovako, nakon desetljeća čekanja na Godota, nakon mali milijun vijestica, članaka, eseja, radova, elaborata, projekata, megaprojekata, knjiga, tomova knjiga... i dalje se našem novom, turističkom snu rugaju piramide šljake, umjetno jezerce tik do ruba vala, ružne fasade u Vili,.. dok i dalje mirno spava i lipo sanja naš smišni mali Dugi Rat, misto puno potencijala i dobrih ljudi koje je HDZSDP uškopija zadnjih desetljeća. A misto lipo, stranci kažu, ka na slici, a ljudi dobri, ka u Dalmaciji, samo su se malo, eto, bidni, pogubili u tranziciji.. Ali glavu gore! Je da nema neke sriće ni od ostataka naše Industrijske zone... kad i ona vapi da se prenamjeni u turističku. I počne ziđat. A što nego stanove, apartmane.

Fast forward. 2020 je. Corona vlada medijima. I veliki as Frenki, naš čovik u metropoli, lupi šakom o novinarski stol, razbije miša i preplaši sve budne kolege, pa kaže odlučno - Dosta je!   Ajmo opet napisat što ima novo s Korenat Point Resortom u Dugom Ratu. Što ima novo s najvećom brownfield investicijom u hrvatskom turizmu. 250, ma 300 milijuna. Eura. Piza. I dolazi u Dugi Rat.

Tri godine čekanja... a sve s Vladom RH još 2017. dogovoreno... 25 mil. kuna kazna, 25 mil. kuna preostalo državno zemljište - javno dobro... pola, pije, pola šarcu daje... i opet ništa!  Nema H'Ottela od pet zvjezdica, nema lungomara do Bracere, nema djevičanskih plaža poviše crne šljake, a ni Marinu više nitko ne spominje...

Meanwhile on continent:  ECB štanca pare i dila milijarde eurića koji god bankar zapita... I onda neko kaže da - nema para? Nema ni za na rate. Pa, brate, s kim to poslujemo?!

U cijeloj ovoj priči samo je prijatelj Kruno sritan. Stižu kune, funte, dolari, euri,.. stižu redovno. Kao preporučeno. Posa lip, nema priše, a para laka. Samo da potraje...

A oće.

Povezani članci

Who's Online

We have 229 guests and no members online