DUGI RAT

Prepuna dvorana nekadašnjeg kina "Dalmacija" dočekala je u subotu navečer u Dugom Ratu omiške glumce iz gradskog teatra "Mali Princ". Na programu je bila predstava "Kako je New York dočekao Krista", predstava koja je bezraložno uzburkala neke duhove u našem malom mjestu koje se za zimskih dana "užasava" i zalaska sunca nad Malim Ratom, a kamoli ne blještećih svjetala pozornice, pardon, velegrada i svih njegovih poroka. No ovo nije bila takva "poročna" večer. Ovo je bila prava fešta kazališta i to onog nepatvorenog, iskrenog, amaterskog, čime sve ono (pr)oživljeno i prikazano na sceni, a to se s obzirom na skromnu kazališnu obrazovanost ne usuđujem komentirati, no zato mogu zapisati koju o doživljenom u publici koja je gledalište noovoobnovljene dvorane legendarnog kina (koja se, nažalost, premalo koristi) ispunila doslovno do posljednjeg mjesta. Planuo je, naravno, i balkon sa svim "ljubavnim" sjedalima koje bude lijepa sijećanja ..

KAKO JE DUGI RAT DOČEKAO OMIŠKE GLUMCE

Izvrsna predstava omiškog teatra oduševila dugoračane

Tekst i slike: Mladen Banović

Predstavu sam prvi put pogledao ljetos na omiškom starom groblju(!), a ovaj drugi put, večeras, izgledala mi je još i bolje.

Oduševio me je, moram to reći, Josip Sebeledi Picasso u ulozi sitnog kriminalca Billyja, pravo otkriće mi je i mlada djeva u ulozi Gipsy, ma kad bolje razmislim prava je šteta u ovako razigranom kolektivu od desetak-petnaest  iskrenih zaljubljenika u kazalište isticati pojedince, premda treba posebno pohvaliti Marka Kapitanovića koji se odlično nosio s teškom ulogom Isusa i redatelja (u predstavi i u ulozi kardinala) Otokara Levaja na čiju inicijativu je i nastala ova predstava u omiškog teatra "Mali Princ", nastala po istoimenoj drami Ivana Raosa iz 1956.

Omiški teatar inače funkcionira bez ikakvog službenog financiranja. Mladoj glumačkoj družini, saznajem, trebalo je četiri godine da u svom gradu dobiju barem prostor za probe. Dvorana starog Ilirskog sjemeništa poslužiti će dobro i u ove svrhe zahvaljujući marljivosti i upornosti omišana infišanih u kazalište i druženje oko lijepe riječi. I večeras su poslije predstave nakon čašice ugodnog razgovora požurili na Priko na još jedno glumačko druženje.

Omišani su, baš kao i njihovi večerašnji domaćini iz dugoračke udruge "Tvornica", čisti primjer ignoriranja kulture u današnjem svijetu površnosti i jeftinih užitaka kada kulturni događaji izazovu javni interes i osvanu na naslovnicama medija tek zahvaljujući kakvom popratnom skandalu, nekoj prpošnoj glumici, ovomjesečnoj "love story" ljepuškastog glumca "sapuničara" ili kao u našem slučaju,  "zahvaljujući" nekim domaćim "fantomima" koji kidaju plakate njima nepoćudnih predstava i marljivom lokalnom kroničaru svih anomalija kojem baš ništa ne promiče.

Uostalom, provjerite osvrte na predstavu u sutrašnjim izdanjima dnevnih novina, a večeras po portalima ...