Poljičica (poljiška bosančica, poljiška azbukvica, arvatica) materinje je pismo nebrojenih naraštaja Poljičanki i Poljičana u dugome razdoblju od 11. do 20. stoljeća i službeno pismo nekoć slavne Poljičke knežije. Poljičica je u studenome 2023. godine upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a 26. travnja 2024. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu bila je domaćin prigodne svečanosti u povodu ovoga velikog događanja.  Svečanost je organizirao Savez za Poljica, udruga građana sa sjedištem u Poljicima, čije članove povezuje ljubav prema Poljicima te zajednička misija i vizija razvoja Poljica. U organizaciji svečanosti potporu Udruzi pružilo je deset osnovnih škola i još toliko srodnih udruga s područja povijesnih Poljica.
U stručnome je dijelu svečanosti projiciran videozapis Poljica – od drevne knežije do hrvatske povijesne regije, dok je predavanje o temi O važnosti poljičice ili poljičke azbukvice održao akademik Mateo Žagar. Posebno je bilo zanimljivo predstavljanje projekta Brijem na poljičicu! koji su pripremili učenici frizerskoga usmjerenja Srednje škole "Jure Kaštelan" iz Omiša. Učenici su na svojim glavama izbrijali slova poljičice i napisali Poljica te time pokazali da se u doslovnome smislu briju na poljičicu. Na kraju svečanosti svima zaslužnima zahvalio je predsjednik udruge Savez za Poljica i glavni inicijator ove svečanosti Ante Mekinić. U glazbenome dijelu programa Odu zemlji (D. Anđelinović – J. Gotovac), ariju iz opere Mila Gojsalić, izvela je mezzasporanistica Terezija Kusanović, uz klavirsku pratnju Darjane Blaće Šojat. Kao dio svečanosti priređena je i prigodna jednodnevna izložba tematski povezana s građom iz fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Tu svakako treba istaknuti sačuvani prijepis Poljičkoga statuta iz 1670., koji je dio fonda Zbirke rukopisa i starih knjiga. Statut u svojem prvotnom izdanju sadrži 116 članaka u kojima se isticala neovisnost poljičke zajednice o zakonodavstvu, ponajprije Mletačke Republike, a potom i dvaju carstava – Ugarskoga i Austrijskoga te Osmanskoga.
- "Poljičica je materinje pismo nebrojenih naraštaja Poljičanki i Poljičana u dugome razdoblju od 11. do 20. stoljeća i službeno pismo nekoć slavne Poljičke knežije. Stoga mi je iznimno drago što su ovdje s nama predstavnici brojnih udruga i učenici osnovnih škola poljičkoga kraja koji su se zajedno udružili u želji da se važnost njihova kraja kao i pisma ne zaboravi" - istaknula je na svečanosti Ivanka Stričević, glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
 

Jurjev danak – spomendan Poljica

Svi znamo da su se Poljičani stoljećima svake godine na Jurjevo okupljali na Gracu i Podgracu u Gatima, te birali Poljičku vladu na čelu s velikim knezom. No kako se to zaista odvijalo? Mnogi običaji nisu zapisani, ali su ipak imali zakonsku snagu. Poljičani su sami birali svoje župnike, glavare, crkovne upravitelje, bandure-oružnike, a iznad svega svoju vladu i knezove. Da bi se shvatilo kako se biralo, potrebno je znati da su u Poljicima bila dva plemstva: didići i vlastela ili ugričići. Didići su većim dijelom Miroslavljevići po hrvatskom kralju Miroslavu (945–949.) čija tri sina, Tišimir, Krešimir i Elem, dolaze u Poljica i od njih potječu tri plemena, Tišimirovići, Krešimirovići i Limići. Drugo plemstvo, vlastela ili ugričići, potomci su Jurja Dražojevića i Jurja Rajčića (došli u Poljica oko 1350.). Ta dva plemstva dijelila su vlast u Poljicima na način da ukoliko je, primjerice, veliki knez iz redova didića, vojvoda je iz redova vlastele, i obratno. Isto plemstvo, dakle, nije moglo dati i velikoga kneza i vojvodu. Također se gledalo da poljički vikar i kančilir ne budu iz istoga plemstva. Razmatrajući narodnu predaju i pisane izvore, a prije svih "Spomenike Gornjih Poljica" Marka Mišerde, te "Prinose povijesti Poljica" Alfsona Pavića u kojima se spominje kako 20. lipnja 1756. veliki knez Ivan Pavić izdaje nalog da se zapiše događaj o biranju velikog kneza i vlade, razmotrit ćemo postupanja i običaje koji su temelj poljičke samobitnosti, jedinstva i slobode...
 

Sinjsko-Poljička večer u gradu alkara

 

Noć kad se gre za križen

Malo se koji otok na svijetu kao Hvar, s niti 11 tisuća stanovnika i 300 četvornih kilometara površine, može pohvaliti s toliko znamenitosti pod zaštitom UNESCO-a, a među kojima je i procesija “Za križen”. Riječ je o preduskrsnoj pobožnosti, koja se na središnjem dijelu škoja tradicionalno održava s Velikog četvrtka na Veliki petak, već više od pet stoljeća, a da nikad nije prekinuta. Dakle, ni Drugi svjetski rat, ni bilo kakvo (ne) vrijeme, ni pandemija, nisu je uspjeli omesti, piše Mirko Crnčević na stranicama Slobodne Dalmacije.
- Procesija “Za križen” okosnica je uskrsnih običaja na Hvaru koja najsnažnije obilježava vjerski, kulturni i društveni identitet stanovnika na tom području. Kroz procesiju se njeguje pjevanje Gospina plača koje svojim glazbenim poetskim sadržajem inicira poseban doživljaj, jedinstven u hrvatskoj tradicijskoj glazbenoj praksi - kaže Ivana Radovani Podrug iz Konzervatorskog odjela u Splitu. Koliko značenje procesija ima za stanovnike škoja ponajbolje govori to što djeca svećenike rijetko pitaju kada je Uskrs, nego “kad se gre za križen”...
 

Marija Tomaš, čuvarica Poljičkih običaja

Marija Tomaš, naša jesenička, poljičanka, čuvarica poljičke kulturne baštine u narodnoj nošnji ispričala ja novinarima portala Dalmcija Danas svoju, povijesnu priču iz davnih vremena Dalmacije, iz doba Poljičke kneževine i tradicije koja je ispunila i našu sadašnjost dubokim korjenima, iz doba teškog rada i duboke vjere, iz doba poljičice, soparnika, pure, vina i blaga, doba don Frane Ivaniševića, Blagajne, začetaka jeseničke flote jedrenjaka, naše Tvornice... i svojih nastojanja da prenese našu bogatu narodnu baštinu i na nove generacije...

"Jesenice, ponosu i diko,
Tradiciju tvoju nema niko
Jesenice dok ti ime traje
čuvat ćemo tvoje običaje."
 

Koncert KUD Dalmacija Dugi Rat

U povodu 57. godina postojanja, blagdana Sv. Josipa i Dana Općine Dugi Rat, KUD "Dalmacija" Dugi Rat priređuje svečani koncert koji će se održati u nedjelju,17. ožujka 2024. u dvorani nekadašnjeg kina "Dalmacija" u Dugom Ratu. Vidimo se...
 

Čestitamo rođendan KUD 'Dalmacija' Dugi Rat

Baš na Međunarodni dan žena, tamo daleke 1967. u Dugom Ratu se osnovalo kulturno-umjetničko društvo "Dalmacija". Neki su se u to vrijeme pentrali s stotinama drugarica po Mosoru, što je isto tako lipo, no naši Dugoraćani su odlučili s svojim drugaricama početi organizirano plesati, pjevati i družiti se večerima u plesnoj dvorani u našem radničkom mistu koje nije zaboravljalo na kulturno uzdizanje i slobodne aktivnosti. I tako su krenuli zajedno uz probe, nastupe, putovanja, gostovanja, festivale, diljem domovine i svijeta promicati našu bogatu kulturnu baštinu te našu lipu tradiciju prenositi na nove generacije. Rade to oni nesmanjenim elanom i istim guštom i danas kad im je u druženju uz glazbu, ples i pjesmu, ali i naporne probe, prolazi i 50 i neka godina zajedničkog rada. Sve se mijenja, samo par detalja u našem KUD-u ostaje i nakon pustih godina navlas isto: bala se, pleše, svira i dalje, slijede im novi nastupi, nove turneje, nove vježbe, nove fešte i novi rođendani. A idući je već sutra, na Dan žena. Čestitamo 50 i neki rođendan KUD 'Dalmacija' Dugi Rat! Naravno, da ne bude sad neke zabune, ovim šesnim krasoticama sa slike je tek 20-ak ljeta..
 

Upoznaj interpretatore naše baštine

Ispričati pravu priču na pravi način o projektu, proizvodu ili brandu jedna je od najvažnijih stvari u poslovnome svijetu. Tehnika je puno, a sve više se koristi tzv. "storytelling", pričanje priča, čiji cilj je što jače povezivanje ciljane teme s publikom odnosno potencijalnim kupcima ili ulagačima.
Upravo za taj posao osposobljena je Snježana Kordun, ponosna poljičanke, potomkinje poljičkih knezova iz Tugara, magistrice kulturalne antropologije, voditeljice projekta financiranih iz europskih fondova, kulturologinj Povijesnog muzeja Poljica u Gatima čija se obitelj bavi i agroturizmom kroz svoj OPG, članica udruge Savez za Poljica, koja je tako i formalno postala i interpretatorica kulturne baštine na temu hrabrih osoba – junaka i junakinja slavne Poljičke kneževine.
Čestitamo Snježani i želimo joj puno uspjeha i u budućemu radu u Zavičajnoj kući Gornjih Poljica na Rudinama, u Docu Gornjem.
 
Valja nam ponovo zaviriti u škrinju zimskih i badnjačkih običaja tisućljetne Poljičke knežije. "Sveta Kata, snig na vrata", izreka je kojom se najavljuje dolazak zime. U Gornjim Poljicima tradicionalna priprema za Božić traje i prije početka zime, a od blagdana svete Kate 25. studenog započinje hod prema Božiću koji svoj vrhunac ima na samu Badnju večer i u Badnjoj noći. Običaji su to, rituali i vjerovanja koji vuku korijenje iz staroslavenske tradicije te se isprepliću s kršćanskom vjerom i u njoj dobivaju preobražen smisao, a u selima Poljica štuju se i danas.
Na dobro vam došla Badnja večer!
Iz diplomskog rada Antonie Perica "Tradicijska kulturna baština u Poljičkom i Omiškom kraju", u nastavku teksta prenosimo poglavlje o Badnjaku...
 

Spomenik (na) Poljičici

Važnost je hrvatske ćirilice dobro poznata u junačkim i glagoljaškim Poljicima gdje se svojevremeno razvio i poseban tip toga pisma poznat kao poljičica. Na području nekadašnje Poljičke kneževine, u Srinjinama, ljetos je postavljen i javni spomenik na poljičici. Čine ga dva kamena bloka s natpisom na poljičici, latinici i Brailleovu pismu: "Povodom 250. godišć otkad sagradiše grebišće pokraj crikve Blažene Gospe ispod Srinjina godišća 1773.", dok je u potpisu uklesano "Župa Porođenja Blažene Djevice Marije Srinjine 2023.".
Izradi slova za spomenik pridonijeli su zauzeti čitatelj srinjinskih dokumenata na poljičici Damir Vladušić iz Srinjina te klesar Nikša Tomić iz Srijana, hrvatski branitelji. I kamen je poljički, iz Doca Donjega. "Uz pomoć Božju i BDM zaživilo je zajedništvo kao i u vrijeme Poljičke kneževine? (Župa Porođenja BDM - Srinjine).
Čestitamo i zahvaljujemo svima zaslužnima za taj vrijedan poljički i hrvatski spomenik.