DUGI RAT

Sjećate li se kad su ono Samac i Ćapo napravili predizbornu feštu za cilo misto? Bilo je to lijepo predizborno proljeće Ljeta Gospodnjeg 2009., točno na 15 dan svibnja. Vrijeme kao i danas. Puno falših obećanja, prozirnih laži, dobre zajebancije. Pred lito vilovito. Sve je tada nekako bilo lijepše, ta bio sam 12 godina mlađi. Hrvatski premijer bio je veliki Ivo Sanader, još premijer a ne lopov, Lijepa naša bila je pred ulaskom u NATO, dovršavala je pregovore s EK o ulasku u EU, a dugoraćani su na lokalnim izborima opet birali lokalne uzdanice.... pa valja ponoviti članak iz svibnja 2009. da se danas u ovoj velepošasti svi prisjetimo kako smo živjeli i birali nekad...

"Baš sam se nešto mislija.. pa nije valjda da će proć cila kampanja a da svojim mještanima nitko neće ponuditi ništa osim govorancije i obećanja? Oni najbogatiji (HDZ) su odustali zbog pravog razloga (svaka čast!) od svog predizbornog domjenka, nezavisne liste, ta i to se zna, oduvijek kubure s lovom, pa su se tako naši narančasti uspili samo pokesat za radni domjenak i pripremu za izbore u našega Rina, gdje ćemo u nedilju dignit pravi izborni stožer i čekat prve rezultate i exit-poll izvješća od Bage, te ugošćivati goste i simpatizere, te čelnike drugih lista. Bendini boysi su nas počastili za prvi maja, i taman kad smo pomislili da će sve proć lišo, tako reći u pet do dvanaest na dugoratskoj rivi zbila se lipa veselica u organizaciji dinamičnog načelničkog dua Samac - Čapo.
Bilo je lipo, svita je bilo i pivača i svirača u veštitima, a bilo bi i više svita da se nije većina onih koja je mislila svratit - pripala kišice. Ka da Arsen nije mislija i na to i na vrime otvorija sunco...kišobrane... Eee.. lipo mi je bilo vidit za jednim stolom u ćakuli tri načelnika i par jakih igrača s liste, svi u lipom i ugodnom razgovoru. Bez trzavica i zloće. Ova naša sredina jest mala sredina, ali u njoj još uvijek žive krasni ljudi, ljudi koji neće zbog izbora i petparačke politike zaboraviti biti čovjek, susjed, kolega i prijatelj. I zato su možda naša mala mista posljednji bastioni onog uljuđenog čovjekoljublja kojeg se sjećamo iz onih davnih vremena, dana kada smo imali više vrimena jedni za druge, kada se više pomagalo, družilo, feštalo,.. Danas, ako te ne tribam, geslo je mnogih, ma ko te hebe. Što ćeš mi?! A nekad nije bilo tako. Nikad nije bilo tako... Doli danas... E! I zato bi volija da se u mistu češće ovakve fešte i ovakva druženja. Ne, ne samo zbog besplatne spize. Zbog ljudi! Da ovo ljudsko i druželjubivo u nama potraje i traje i traje..."

I na današnji dan, prije četiri godine, 20. ožujka, slavili smo dolazak još jednog proljeća. Lipi neki dan.. Na današnji dan Napoleon je trijumfalno ušao u Pariz, Henry V. postao kralj Engleske, Albert Einstein svijetu objavio Opću teoriju relativnosti, Tunis postao neovisan, a desetljećima kasnije jedan sin pijeska sresti će kraljicu Sandru i nastati će jedna lijepa priča, Harriet Beecher Stowe napokon je ukoričila "Čiča Tomina koliba" u knjigu i mog djetinjstva, knjigu koja je njene sunarodnjake itekako potakla na razmišljanje, Elvis Presley u Nashvillu u Sun Records studiju pod budnim okom pukovnika Parkera snima šest pjesama za svoju prvu ploču nakon odsluženog vojnog roka u "karauli" u Njemačkoj, na mirnom Gibraltaru vjenčaju se John Lennon i Yoko Ono...

Danas je i Svjetski dan pripovjedanja. Llijepa prigoda za ponovo na vrh naslovnice staviti lijepu priču o generaciji koja je drvene klupe Osnovne škole "Slavko Kadić" napustila na ljeto (ne)davne 1985.!
Svakom tko s vremenom osvane već i u nekim tobože zrelim godinama, pa još i u rijetkim svečarskim prigodama poput obilježavanja velike ili male mature, recimo kao potpisnik ovih redaka prošlog studenog u Podstrani na jednoj maloj "osnovnoškolskoj" fešti generacije 1985., kada krene ćakula i u korteks se vrati bezbroj malih, skoro izgubljenih trenutaka, kada se duša ispuni, a pokoje oko i orosi uspomenama koje počnu navirati u valovima, i krene priča...  naravno da je svima najlipša njihova mladost, najbolja baš njihova generacija, čak i kada su to tiho priznavali i nastavnici po školi, najluđe su se provodili baš njegovi prijatelji i prijateljice iz školskih klupa, i po svim tim veselim eskurzijama i izletima diljem Lijepe naše, ali i one bivše države, jer ne odričemo se mi svoje mladosti niti onih starih vremena kada smo bili djeca, osnovci, klinci, učenici.. Naravno, ta sve se slažu, da su najljepše bile cure iz našeg razreda, djevojčice iz naše generacije, tko vam kaže drukčije ne govori istinu, a najbolje su po školskom igralištu naganjali balun, ta zna se, baš naši spretni momčići, ti legendarni balunjeri koji Hajduk nije zaslužio, a od kojih bolje žungule i messije s balunom škola takoreći i ne pamti, ti vječni mladići i lijepe djevojke koji su stidljivo zakoračili u crne školske papuče, navukli plave kute (kecelje) i pomalo bojažljivo po prvi put sjeli u stare zelene, drvene klupe Osnovne škole "Slavko Kadić" na Oriju te rane jeseni Gospodnje 1977. praćeni pogledom strogog ravnatelja Cukre, ali i pažnjom dragih nastavnica/ka i razrednica/ka. Ta generacija koja je te iste osnovnoškolske klupe na Oriju napustila nešto zrelija i barem zeru pametnija osam godina poslije, u rano ljeto 1985. S njima sam se družio.. a i prvom idućom prigodom opet ću!

Iz Omiškog ljetopisa, izdanja iz 2002 godine prenosimo tekst Stanka Piplovića o počecima industrijske izgradnje na ovom našem području... Godine 1902. utemeljeno je društvo Sufid u Trstu. Svrha mu je bila iskorištavanje vodnih potencijala Dalmacije. Osnovna namjena električne centrale na Zadvarju bila je opskrba energijom tvornice karbida i cijanida u Dugom Ratu koju je 1912. - 1913. godine sagradilo društvo Sufid. Radove je izvodila tvrtka ing. F. Bastianellija. Potpunu izgradnju tvornice umjetnog gnjojiva izveo je ing. Ziegerli za vrijeme prvog svjetskog rata ...

Nakon 30 dana potpune blokade Dubrovnika, na današnji dan 31. listopada 1991. Konvoj Libertas uplovio je u ranim jutarnjim satima u grušku luku. Legendarnim konvojem Libertas ratne je 1991. dopremljena pomoć opkoljenom gradu. Na brodu je uz naše brojne Jeseničane i brojne poznate i javne osobe bio i bivši predsjednik Stjepan Mesić, koji je u to vrijeme bio predsjednik Predsjedništva SFRJ-a, stavši na čelo konvoja u kojem su se brojnošću isticali jesenički jedrenjaci, izložio se vojsci koja mu je otkazala poslušnost.  - "Mislim da su svi sudionici tog konvoja bili vrlo hrabri ljudi i znali su zašto idu u Dubrovnik.“  - rekao je kasnije Mesić. Konvoj Libertas predvodio je trajekt "Slavija I", a u njemu je bilo tridesetak ribarskih i turističkih brodova. Goran Vežić, novinar hrvatskog izdanja njemačkog web portala Deutsche Welle prije 10 godina napisao je priču o konvoju Libertas. izvukli smo je za Vas iz arhive portala ...