Kako je Amerika uništila plinovod Sjeverni tok
- Details
- Rubrika: Iz Medija
- Datum: 24 Veljaca 2023
Prošlog lipnja, američki mornarički ronioci, djelujući pod okriljem naširoko oglašene NATO vježbe sredinom ljeta poznate kao BALTOPS 22, postavili su eksploziv na daljinsko aktiviranje koji je, tri mjeseca kasnije, uništio tri od četiri plinovoda Sjevernog toka, prema izvoru s neposrednim poznavanjem operativnog planiranja.
Dva plinovoda, koja su bila poznata pod zajedničkim nazivom Sjeverni tok 1, opskrbljivala su Njemačku i veći dio zapadne Europe jeftinim ruskim prirodnim plinom više od desetljeća. Drugi par plinovoda, nazvan Sjeverni tok 2, bio je izgrađen, ali još nije bio operativan. Sada, dok se ruske trupe gomilaju na ukrajinskoj granici i prijeti najkrvaviji rat u Europi od 1945., predsjednik Joseph Biden vidio je plinovode kao sredstvo za Vladimira Putina da prirodni plin pretvori u oružje za svoje političke i teritorijalne ambicije.
Upitana za komentar, Adrienne Watson, glasnogovornica Bijele kuće, rekla je u e-poruci: "Ovo je laž i potpuna fikcija". Tammy Thorp, glasnogovornica Središnje obavještajne agencije, slično je napisala: "Ova je tvrdnja potpuno i krajnje lažna."
Bidenova odluka da sabotira cjevovode došla je nakon više od devet mjeseci vrlo tajnih rasprava unutar nacionalne sigurnosne zajednice Washingtona o tome kako najbolje postići taj cilj. Veći dio tog vremena pitanje nije bilo treba li izvršiti misiju, već kako je izvršiti bez ikakvog jasnog traga o tome tko je odgovoran.
Predsjednik Biden i njegov tim za vanjsku politiku - savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan, državni tajnik Tony Blinken i Victoria Nuland, državna podtajnica za politiku - bili su glasni i dosljedni u svom neprijateljstvu prema dva plinovoda, koji su išli jedan pored drugog u dužini od 1.200 kilometara ispod Baltičkog mora iz dvije različite luke u sjeveroistočnoj Rusiji u blizini estonske granice, prolazeći blizu danskog otoka Bornholma prije nego što se završi u sjevernoj Njemačkoj.
Izravna ruta, koja je zaobilazila bilo kakvu potrebu za tranzitom kroz Ukrajinu, bila je blagodat za njemačko gospodarstvo, koje je imalo obilje jeftinog ruskog prirodnog plina — dovoljno za rad svojih tvornica i grijanje domova, dok je njemačkim distributerima omogućavalo prodaju viška plina, na profit, diljem Zapadne Europe. Sve dok je Europa bila ovisna o plinovodima za jeftini prirodni plin, Washington se bojao da će zemlje poput Njemačke nevoljko opskrbljivati Ukrajinu novcem i oružjem potrebnim da porazi Rusiju. U tom nemirnom trenutku Biden je ovlastio Jakea Sullivana da okupi međuagencijsku radnu skupinu kako bi osmislili plan. Sve su opcije bile na stolu. Ali pojavila bi se samo jedna. Početkom 2022. radna skupina CIA-e izvijestila je Sullivanovu međuagencijsku skupinu: "Imamo način da dignemo u zrak cjevovode.".
26. rujna 2022. izviđački avion norveške mornarice P8 obavio je naizgled rutinski let i ispustio sonarnu plutaču. Signal se proširio pod vodom, prvo do Sjevernog toka 2, a zatim do Sjevernog toka 1. Nekoliko sati kasnije aktiviran je C4 eksploziv velike snage i tri od četiri cjevovoda su stavljena izvan pogona. U roku od nekoliko minuta, lokve metana koje su ostale u zatvorenim cjevovodima mogle su se vidjeti kako se šire po površini vode i svijet je saznao da se dogodilo nešto nepovratno...
Dva plinovoda, koja su bila poznata pod zajedničkim nazivom Sjeverni tok 1, opskrbljivala su Njemačku i veći dio zapadne Europe jeftinim ruskim prirodnim plinom više od desetljeća. Drugi par plinovoda, nazvan Sjeverni tok 2, bio je izgrađen, ali još nije bio operativan. Sada, dok se ruske trupe gomilaju na ukrajinskoj granici i prijeti najkrvaviji rat u Europi od 1945., predsjednik Joseph Biden vidio je plinovode kao sredstvo za Vladimira Putina da prirodni plin pretvori u oružje za svoje političke i teritorijalne ambicije.
Upitana za komentar, Adrienne Watson, glasnogovornica Bijele kuće, rekla je u e-poruci: "Ovo je laž i potpuna fikcija". Tammy Thorp, glasnogovornica Središnje obavještajne agencije, slično je napisala: "Ova je tvrdnja potpuno i krajnje lažna."
Bidenova odluka da sabotira cjevovode došla je nakon više od devet mjeseci vrlo tajnih rasprava unutar nacionalne sigurnosne zajednice Washingtona o tome kako najbolje postići taj cilj. Veći dio tog vremena pitanje nije bilo treba li izvršiti misiju, već kako je izvršiti bez ikakvog jasnog traga o tome tko je odgovoran.
Predsjednik Biden i njegov tim za vanjsku politiku - savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan, državni tajnik Tony Blinken i Victoria Nuland, državna podtajnica za politiku - bili su glasni i dosljedni u svom neprijateljstvu prema dva plinovoda, koji su išli jedan pored drugog u dužini od 1.200 kilometara ispod Baltičkog mora iz dvije različite luke u sjeveroistočnoj Rusiji u blizini estonske granice, prolazeći blizu danskog otoka Bornholma prije nego što se završi u sjevernoj Njemačkoj.
Izravna ruta, koja je zaobilazila bilo kakvu potrebu za tranzitom kroz Ukrajinu, bila je blagodat za njemačko gospodarstvo, koje je imalo obilje jeftinog ruskog prirodnog plina — dovoljno za rad svojih tvornica i grijanje domova, dok je njemačkim distributerima omogućavalo prodaju viška plina, na profit, diljem Zapadne Europe. Sve dok je Europa bila ovisna o plinovodima za jeftini prirodni plin, Washington se bojao da će zemlje poput Njemačke nevoljko opskrbljivati Ukrajinu novcem i oružjem potrebnim da porazi Rusiju. U tom nemirnom trenutku Biden je ovlastio Jakea Sullivana da okupi međuagencijsku radnu skupinu kako bi osmislili plan. Sve su opcije bile na stolu. Ali pojavila bi se samo jedna. Početkom 2022. radna skupina CIA-e izvijestila je Sullivanovu međuagencijsku skupinu: "Imamo način da dignemo u zrak cjevovode.".
26. rujna 2022. izviđački avion norveške mornarice P8 obavio je naizgled rutinski let i ispustio sonarnu plutaču. Signal se proširio pod vodom, prvo do Sjevernog toka 2, a zatim do Sjevernog toka 1. Nekoliko sati kasnije aktiviran je C4 eksploziv velike snage i tri od četiri cjevovoda su stavljena izvan pogona. U roku od nekoliko minuta, lokve metana koje su ostale u zatvorenim cjevovodima mogle su se vidjeti kako se šire po površini vode i svijet je saznao da se dogodilo nešto nepovratno...
Jurica Pavičić: Život u hrvatskom medijskom mraku
- Details
- Rubrika: Iz Medija
- Datum: 19 Veljaca 2023
Lavovski dio stanovništva Hrvatske živi u sredinama koje su u potpunom medijskom mraku. To nije samo problem novinarske struke, to je prvorazredni politički problem koji traži i političko rješavanje - piše Jurica Pavičić, novinar Jutarnjeg lista i hrvatski književnik na stranicama zagrebačkog dnevnika, o "fenomenu o kojem sam dosad imao samo mutnu predodžbu".
- "U Hrvatskoj - ako je Upisniku vjerovati - postoji 476 portala, od kojih gotovo 400 djeluje izvan Zagreba. To je cijeli pejzaž malih, lokalnih portala. Prvi put sam otkrio cijelu jednu šikaru razizemlja novinarstva, nekad hrabrog i dičnog, a nekad bestidnog. Ta šikara golemoj je većini građana potpuno nevidljiva: obično konzumiraju samo "velike" medije ili lokalne medije svog kraja. Ta džungla je, međutim, puna neispričanih priča i - kako ispada - vrlo aljkavo regulirana. (...) Nakon što su u povijest otišle mreže dopisništava koje su veliki mediji nekoć imali diljem Hrvatske, mjesni je portal u maloj sredini postao jedina javnost, jedini mogući korektiv vlasti, jedina instanca koja može upaliti lampadinu i rasvijetliti nešto što bazdi u mraku. Istraživanje Ivanke Tome o hrvatskim lokalnim portalima pokazuje da golemi, lavovski dio stanovništva ove zemlje živi u sredinama koje su u potpunom medijskom mraku. Znamo i to da je pozicija lokalnog političkog gazde jedna od najsigurnijih zavjetrina i i najmračnijih duplji, a da je lampadina u ruci upravo onih kojima je često u interesu da se tamni zakutak ne osvijetli (...) U brojnim sredinama - poglavito manjim općinama i županijama - ti su portali doslovno jedini lampaš javnosti U situaciji kad su nacionalni mediji praktički ukinuli dopisničku mrežu zbog štednje, ti su portali najčešće jedino mjesto gdje će izaći afera o lokalnom šerifu, mjesnom poduzetničkom gazdi, lokalnom lopovluku, ekološkom ili prostornom skandalu. Novinari i osnivači tih portala nekad su bivši dopisnici velikih medija, novinari koji su dobili otkaz ili su otišli u mirovinu pa se nastavili baviti svojim poslom. Oni od njih koji rade dobro i hrabro suočavaju se s problemima s kojima i novinari velikih medija, ali na višestruko klizavijem tlu. Maltretiraju ih lokalni moćnici. Vucaraju ih po sudu. Tvrtke im torpediraju SLAPP tužbama, a da pritom nemaju zaštitnu mrežu velike firme, advokatskih ureda i budžeta koji trpe novčanu kaznu. Radeći dobro taj posao, dovest ćete se samo u neprilike, a familija će na vas uvrijeđeno dignuti nos. (...)" - piše Pavičić.
Iza tri točke često počinje Međuzemlje medijske tame u kojoj se kupaju lokalni šerifi bez straha da će itko čeprkati po onom što rade. A to više nije samo problem novinarske struke. To je prvorazredni politički problem koji ište i političko rješavanje.
- "U Hrvatskoj - ako je Upisniku vjerovati - postoji 476 portala, od kojih gotovo 400 djeluje izvan Zagreba. To je cijeli pejzaž malih, lokalnih portala. Prvi put sam otkrio cijelu jednu šikaru razizemlja novinarstva, nekad hrabrog i dičnog, a nekad bestidnog. Ta šikara golemoj je većini građana potpuno nevidljiva: obično konzumiraju samo "velike" medije ili lokalne medije svog kraja. Ta džungla je, međutim, puna neispričanih priča i - kako ispada - vrlo aljkavo regulirana. (...) Nakon što su u povijest otišle mreže dopisništava koje su veliki mediji nekoć imali diljem Hrvatske, mjesni je portal u maloj sredini postao jedina javnost, jedini mogući korektiv vlasti, jedina instanca koja može upaliti lampadinu i rasvijetliti nešto što bazdi u mraku. Istraživanje Ivanke Tome o hrvatskim lokalnim portalima pokazuje da golemi, lavovski dio stanovništva ove zemlje živi u sredinama koje su u potpunom medijskom mraku. Znamo i to da je pozicija lokalnog političkog gazde jedna od najsigurnijih zavjetrina i i najmračnijih duplji, a da je lampadina u ruci upravo onih kojima je često u interesu da se tamni zakutak ne osvijetli (...) U brojnim sredinama - poglavito manjim općinama i županijama - ti su portali doslovno jedini lampaš javnosti U situaciji kad su nacionalni mediji praktički ukinuli dopisničku mrežu zbog štednje, ti su portali najčešće jedino mjesto gdje će izaći afera o lokalnom šerifu, mjesnom poduzetničkom gazdi, lokalnom lopovluku, ekološkom ili prostornom skandalu. Novinari i osnivači tih portala nekad su bivši dopisnici velikih medija, novinari koji su dobili otkaz ili su otišli u mirovinu pa se nastavili baviti svojim poslom. Oni od njih koji rade dobro i hrabro suočavaju se s problemima s kojima i novinari velikih medija, ali na višestruko klizavijem tlu. Maltretiraju ih lokalni moćnici. Vucaraju ih po sudu. Tvrtke im torpediraju SLAPP tužbama, a da pritom nemaju zaštitnu mrežu velike firme, advokatskih ureda i budžeta koji trpe novčanu kaznu. Radeći dobro taj posao, dovest ćete se samo u neprilike, a familija će na vas uvrijeđeno dignuti nos. (...)" - piše Pavičić.
Iza tri točke često počinje Međuzemlje medijske tame u kojoj se kupaju lokalni šerifi bez straha da će itko čeprkati po onom što rade. A to više nije samo problem novinarske struke. To je prvorazredni politički problem koji ište i političko rješavanje.
Može i bez Valentinova (ali ne valja bez ljubavi)
- Details
- Rubrika: Iz Medija
- Datum: 13 Veljaca 2011
Zaokupljeni svakodnevicom možemo smetnuti s uma dan na koji smo rođeni, ali se trgovci svake godine sve ranije trude podsjetiti nas na to da je točno na polovici veljače dan na koji bi trebalo potrošiti nešto u ime ljubavi. Nametanje modela ponašanja o tome što bi trebalo raditi taj dan pomalo oduzima čar legendi iz rimskog razdoblja koja je preživjela do danas da bi nas podsjećala, ne na to što kupiti, nego na snagu ljudskih emocija..., zapisala je Snježana Babić Višnjić na stranicama već odavno ugaslog Vjesnika ...
Marin Prvan: Bit će rata i dugo će trajati
- Details
- Rubrika: Iz Medija
- Datum: 22 Sjecanj 2023
- "Fascinantno je koliko je vrhunskih strateških mislilaca odavno upozoravalo da će se invazija dogoditi nastavi li se istim putem: da se NATO dogura do granice s Rusijom. George Kennan, glavni arhitekt američke hladnoratovske taktike još je 1998. godine ukazao na to da je širenje NATO-a "bezrazložna", "tragična pogreška" zbog koje će se "osnivači SAD-a okretati u grobu" i što će izazvati "lošu reakciju Rusije"..." - piše Marin Prvan, novinar Slobodne Dalmacije u svom članku objavljenom u subotnjem prilogu Spektar. članku koji je, za divno čudo, nekako izbjegao u(ne)redničke škare i "preporuke iz Buzina", jer ne podilazi danas uvriježenom narativu naših i zapadnih medija te ne vrijeđa inteligenciju čitatelja koji uistinu žele znati što se i zašto događa u svijetu, a posebno ako je riječ o nečemu tako važnom, opasnom i tragičnom poput rata u Europi, rata (ili SVO, kako to zovu Rusi) koja vrlo brzo može eskalirati do 3. Svjetskog rata i kraja čovječanstva kakvog poznajemo!
Zašto Europa šuti kuco i pristaje na tu opasnu igru SAD, NATO-a i Rusije? Zašto nema više prosvjeda za mir po ulicama i trgovima Europe? Zašto više nitko ne inzistira na pregovorima i diplomatskom rješenju spora? Zašto nitko više ne spominje i zagovara MIR? Dobro, osim pape i sultana. Zašto nitko (UN?) ne poziva SAD i Rusiju na MIR i na dogovor?
Mudriji će reći da je sjedaljke i razgovora između Bidena i Putina itekako bilo krajem 2021. i početkom 2022. i da se sve moglo u zadnji čas lijepo i mirno dogovoriti. Ukrajina u EU, ali ne i u NATO, djelomična autonomija za Donbas, Lugansk i Krim koji ostaju djelovi neutralne i cjelovite Ukrajine.. ali... senilni je kauboj hladno, kako se s Rusima nije radilo ni u Hladnom ratu, otpilio Lenjigradskog špijuna ne uzevši u obzir niti jedan od njegovih argumenata, stavova i strahova o kojima se u Ženevi i drugdje pokušalo raspravljati. Epilog neuspješnih razgovora znamo.
U veljači 2022. je počeo rat (SVO, po ruski) koji se mogao i morao izbjeći. Ali nije. Rusi su krenuli u invaziju na Ukrajinu. U preventivni udar, kojim su se u svojim nevoljama sa susjedima dosad najčeće koristili Izraelci. Neisprovocirano ili isprovocirano, zna se, naravno, što je posrijedi i zbog koga i zašto, naravno, ako se to želi i/ili smije znati. Onaj tko ne zna, ili samo misli da zna, više informacija o svom crno-bijelom svijetu, danas u poluraspadu, srećom još uvijek ne i nuklearnom, može pročitati i saznati i iz članka Marina Pervana "Je li rat u Ukrajini stvarno ‘neisprovocirana invazija‘?".
Zašto Europa šuti kuco i pristaje na tu opasnu igru SAD, NATO-a i Rusije? Zašto nema više prosvjeda za mir po ulicama i trgovima Europe? Zašto više nitko ne inzistira na pregovorima i diplomatskom rješenju spora? Zašto nitko više ne spominje i zagovara MIR? Dobro, osim pape i sultana. Zašto nitko (UN?) ne poziva SAD i Rusiju na MIR i na dogovor?
Mudriji će reći da je sjedaljke i razgovora između Bidena i Putina itekako bilo krajem 2021. i početkom 2022. i da se sve moglo u zadnji čas lijepo i mirno dogovoriti. Ukrajina u EU, ali ne i u NATO, djelomična autonomija za Donbas, Lugansk i Krim koji ostaju djelovi neutralne i cjelovite Ukrajine.. ali... senilni je kauboj hladno, kako se s Rusima nije radilo ni u Hladnom ratu, otpilio Lenjigradskog špijuna ne uzevši u obzir niti jedan od njegovih argumenata, stavova i strahova o kojima se u Ženevi i drugdje pokušalo raspravljati. Epilog neuspješnih razgovora znamo.
U veljači 2022. je počeo rat (SVO, po ruski) koji se mogao i morao izbjeći. Ali nije. Rusi su krenuli u invaziju na Ukrajinu. U preventivni udar, kojim su se u svojim nevoljama sa susjedima dosad najčeće koristili Izraelci. Neisprovocirano ili isprovocirano, zna se, naravno, što je posrijedi i zbog koga i zašto, naravno, ako se to želi i/ili smije znati. Onaj tko ne zna, ili samo misli da zna, više informacija o svom crno-bijelom svijetu, danas u poluraspadu, srećom još uvijek ne i nuklearnom, može pročitati i saznati i iz članka Marina Pervana "Je li rat u Ukrajini stvarno ‘neisprovocirana invazija‘?".
Hrvatska ima više načelnika, vijećnika, gradonačelnika i župana, nego profesionalnih vojnika
- Details
- Rubrika: Iz Medija
- Datum: 21 Sjecanj 2023
Hrvatska ima više načelnika, vijećnika, gradonačelnika i župana, nego profesionalnih vojnika.
#Hrvatski paradoksi
#Hrvatski paradoksi
Hrvatski iskoraci u 2022.
- Details
- Rubrika: Iz Medija
- Datum: 01 Sjecanj 2023
Ulaskom u eurozonu i Schengen Hrvatska zaokružuje postupak integriranja u politički prostor Europe. Iako su unutrašnji problemi neriješeni, a 2022. je bila puna starih boljki Hrvatske vezanih za korupciju, nesposobnost državnih institucija, odbijanje promjena i općenito zadržavanje status quo, na strateškom i vanjskopolitičkom planu su se stvari odvijale relativno dobro, piše Index.hr.
Najveća promjena je ulazak Hrvatske u eurozonu, jedinstvenu monetarnu uniju zemalja koje ukupno broje više od 340 milijuna stanovnika. Ulaskom u eurozonu financijska stabilnost Hrvatske postaje osigurana cijelom eurozonom, tj. Europskom središnjom bankom. Zbog toga se država može jeftinije zaduživati. U istom trenutku Hrvatska ulazi u šengenski prostor, kao 27. država. Ulaskom u Schengen se ukidaju granične kontrole i granice postaju isključivo političke. Prijelaz iz Slovenije i Mađarske u Hrvatsku će biti skoro neprimjetan (samo će natpis na ploči označavati ulazak u drugu državu), a granica Hrvatske prema Srbiji, BiH i Crnoj Gori će se pojačati, jer će to biti jedini granični prijelazi koji čuvaju ulaz u EU. SAD i Hrvatska su krajem godine potpisali sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ...
Najveća promjena je ulazak Hrvatske u eurozonu, jedinstvenu monetarnu uniju zemalja koje ukupno broje više od 340 milijuna stanovnika. Ulaskom u eurozonu financijska stabilnost Hrvatske postaje osigurana cijelom eurozonom, tj. Europskom središnjom bankom. Zbog toga se država može jeftinije zaduživati. U istom trenutku Hrvatska ulazi u šengenski prostor, kao 27. država. Ulaskom u Schengen se ukidaju granične kontrole i granice postaju isključivo političke. Prijelaz iz Slovenije i Mađarske u Hrvatsku će biti skoro neprimjetan (samo će natpis na ploči označavati ulazak u drugu državu), a granica Hrvatske prema Srbiji, BiH i Crnoj Gori će se pojačati, jer će to biti jedini granični prijelazi koji čuvaju ulaz u EU. SAD i Hrvatska su krajem godine potpisali sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ...
Hrvatska kuca na vrata Šengena
- Details
- Rubrika: Iz Medija
- Datum: 12 Studeni 2022
Šengenski prostor, najveće međudržavno područje bez granične kontrole na svijetu, uskoro bi se trebao proširiti na barem jednu novu članicu EU-a, ako ne i tri, piše ovaj tjedan ENR (European Newsroom). Češka, koja predsjeda Europskom unijom, naznačila je da želi da Hrvatska, Bugarska i Rumunjska zajedno uđu u šengensku zonu bez granične kontrole. Očekuje se da će Vijeće EU-a o tome glasati 9. prosinca, a Hrvatska je na najboljem putu da postane članica s obzirom na to da do sada nije bilo najava, barem javnih, da bi neka članica šengenskog prostora stavila veto, piše GeoPolitika.
Trenutno se šengenski prostor sastoji od 22 zemlje članice EU-a i četiri zemlje izvan Unije. Sada još tri članice EU-a kucaju na vrata – Hrvatska, Bugarska i Rumunjska. Od 27 država članica EU-a, Bugarska, Rumunjska, Hrvatska, Cipar i Irska trenutno nisu dio šengenskog prostora. S druge strane, šengenski prostor obuhvaća Island, Norvešku, Švicarsku i Lihtenštajn koji nisu u EU-u.
ENR podsjeća da je Vijeće EU-a još u lipnju pokrenulo proces donošenja odluke o ulasku RH u šengenski prostor, zatraživši mišljenje Europskog parlamenta koji je na plenarnoj sjednici 10. studenoga glasao za ulazak Hrvatske u šengen. To tijelo predložilo je da se od 1. siječnja 2023. ukinu kontrole na kopnenoj i pomorskoj granici Hrvatske s državama šengena, a od 26. ožujka 2023. kontrole u zračnim lukama. Hrvatska je i na pragu uvođenja eura, dodaje ENR.
Trenutno se šengenski prostor sastoji od 22 zemlje članice EU-a i četiri zemlje izvan Unije. Sada još tri članice EU-a kucaju na vrata – Hrvatska, Bugarska i Rumunjska. Od 27 država članica EU-a, Bugarska, Rumunjska, Hrvatska, Cipar i Irska trenutno nisu dio šengenskog prostora. S druge strane, šengenski prostor obuhvaća Island, Norvešku, Švicarsku i Lihtenštajn koji nisu u EU-u.
ENR podsjeća da je Vijeće EU-a još u lipnju pokrenulo proces donošenja odluke o ulasku RH u šengenski prostor, zatraživši mišljenje Europskog parlamenta koji je na plenarnoj sjednici 10. studenoga glasao za ulazak Hrvatske u šengen. To tijelo predložilo je da se od 1. siječnja 2023. ukinu kontrole na kopnenoj i pomorskoj granici Hrvatske s državama šengena, a od 26. ožujka 2023. kontrole u zračnim lukama. Hrvatska je i na pragu uvođenja eura, dodaje ENR.
Virus i ništa više
- Details
- Rubrika: Iz Medija
- Datum: 16 Studeni 2022
Kako izgleda institucionalni bezobrazluk pokazalo nam je Državno odvjetništvo koje je nakon dvije ipo godine napokon pokrenulo istragu zbog smrti osamnaest štićenika Doma umirovljenika - 'nekoliko staraca', rekao bi njegov kolosalno nekvalificirani ravnatelj Ivan Škaričić kojega je stranka položila u fotelju 'jer mora i on nešto raditi'. Dvije ipo godine, ej. Valjda su računali da je prošlo dovoljno vremena za zaboraviti sramotne nalaze inspektora koji ovom domu nisu uočili baš ništa sporno i na izjave ministra Vilija Beroša koji je lakonski objašnjavao na da je kriv 'virus i ništa više'. Neke stvari ipak se ne može sakriti... piše Damir Petranović u svojoj kolumni ponedjeljkom na stranicama Dalmatinskog Portala.
Zašto šutimo?
- Details
- Rubrika: Iz Medija
- Datum: 01 Rujan 2022
Dražen Oreščanin iz udruge Glas poduzetnika osvrnuo se na golemu pljačku Ine. Pa kaže, odnosno piše...
Ovih dana smo svjedoci afere u INA-u u kojoj je hrvatska vlada vođena HDZ-om ne samo ignorirala, ne samo prešutno odobrila, nago vjerojatno i organizirala pljačku i izvlačenja silnih novaca iz INA-a od strane svojih članova i vrlo moguće u interesu punjenja stranačkih crnih fondova.
Također smo svjedoci da samo oporba i poneki portal direktno kažu da je bilo dosta toga i traže ostavke, izbore i promjenu načina upravljanja državom iz kleptomanije u demokraciju. HDZ naravno takve napade politički neutralizira kroz plaćene medije s konstrukcijama koje valjda ni djeca u vrtiću ne bi popušila ako nisu djeca HDZ-a.
Ono što je ustvari meni najtužnije i najšokantnije je koliko građanska Hrvatska o svemu tome šuti i koliko smo svi ustvari kukavice i "ne bi se štel mešat" kalkulanti. Kada čujete izjave raznih eksperata danas, možete čuti da je tu nešto čudno, da je Uprava trebala primijetiti, da je (tč) trebao nešto poduzeti i slično. Ali nećete čuti nikoga tko nije u oporbi i tko ima ugled u društvu da će reći da je to sve organizirani poduhvat zločinačke organizacije i da riba smrdi od glave i da odgovornost, političku i kaznenu, trebaju snositi svi, od premijera do zadnjeg u lancu. Nikoga nećete čuti da kaže DOSTA JE BILO.
Moje pitanje je: Gdje ste? Gdje su ljudi koji imaju ugled? Zašto šutite?
Ovih dana smo svjedoci afere u INA-u u kojoj je hrvatska vlada vođena HDZ-om ne samo ignorirala, ne samo prešutno odobrila, nago vjerojatno i organizirala pljačku i izvlačenja silnih novaca iz INA-a od strane svojih članova i vrlo moguće u interesu punjenja stranačkih crnih fondova.
Također smo svjedoci da samo oporba i poneki portal direktno kažu da je bilo dosta toga i traže ostavke, izbore i promjenu načina upravljanja državom iz kleptomanije u demokraciju. HDZ naravno takve napade politički neutralizira kroz plaćene medije s konstrukcijama koje valjda ni djeca u vrtiću ne bi popušila ako nisu djeca HDZ-a.
Ono što je ustvari meni najtužnije i najšokantnije je koliko građanska Hrvatska o svemu tome šuti i koliko smo svi ustvari kukavice i "ne bi se štel mešat" kalkulanti. Kada čujete izjave raznih eksperata danas, možete čuti da je tu nešto čudno, da je Uprava trebala primijetiti, da je (tč) trebao nešto poduzeti i slično. Ali nećete čuti nikoga tko nije u oporbi i tko ima ugled u društvu da će reći da je to sve organizirani poduhvat zločinačke organizacije i da riba smrdi od glave i da odgovornost, političku i kaznenu, trebaju snositi svi, od premijera do zadnjeg u lancu. Nikoga nećete čuti da kaže DOSTA JE BILO.
Moje pitanje je: Gdje ste? Gdje su ljudi koji imaju ugled? Zašto šutite?
Z. Meter: Zašto u SAD-u traže summit Biden-Putin?
- Details
- Rubrika: Iz Medija
- Datum: 13 Kolovoz 2022
Ukupno gledano, Joe Biden je u godinu i pol dana vladavine, kao nitko ranije (uključujući i Trumpa), svijet uspio !okrenuti na glavce!: gotovo pa zaratiti s Rusijom, a sada i s Kinom, uništiti europsku i snažno uzdrmati američku ekonomiju, od najvećeg svjetskog proizvođača nafte i plina (kakve su SAD postale u Trumpovoj administraciji) Ameriku učiniti uvoznikom energenata, a njihove cijene podići u nebo, porušiti kinesko-tajvanske, ali i američko-kineske odnose, itd., itd.
"A ako mislite da će nas protiv Kine podržati europski saveznici, koji su već suočeni s ratom za opstanak s Rusijom zbog Ukrajine, onda ste u velikoj zabludi o tome kako svijet funkcionira. … Kako bi povećali izglede Ukrajine da povrati izgubljeni teritorij, Biden i njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan održali su niz iznimno teških sastanaka s kineskim vodstvom, preklinjući Peking da ne ulazi u ukrajinski sukob ili da Rusiji pruži vojnu pomoć, poglavito sada kada je Putinov arsenal uništen. iscrpljen u pet mjeseci teške borbe. … Ovo su osnove geopolitike: ne možete voditi rat na dva fronta s dvije supersile u isto vrijeme...", navodi Thomas Friedman, kolumnist The New York Timesa.
Komentari poput ovog dobar su odgovor na krajnje mračnu perspektivu u kojoj se našla Europska unija, a s njom i sve države članice, čijim je javnim djelatnicima gotovo zabranjeno misliti svojom glavom, javno iznositi „nezgodne“ stavove, čak i pojedine – svima dobro znane istine, a sve to, paradoksalno – baš u ime demokracije... piše Zoran Meter na stranicama odličnog portala Geopolitika.news .
"A ako mislite da će nas protiv Kine podržati europski saveznici, koji su već suočeni s ratom za opstanak s Rusijom zbog Ukrajine, onda ste u velikoj zabludi o tome kako svijet funkcionira. … Kako bi povećali izglede Ukrajine da povrati izgubljeni teritorij, Biden i njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan održali su niz iznimno teških sastanaka s kineskim vodstvom, preklinjući Peking da ne ulazi u ukrajinski sukob ili da Rusiji pruži vojnu pomoć, poglavito sada kada je Putinov arsenal uništen. iscrpljen u pet mjeseci teške borbe. … Ovo su osnove geopolitike: ne možete voditi rat na dva fronta s dvije supersile u isto vrijeme...", navodi Thomas Friedman, kolumnist The New York Timesa.
Komentari poput ovog dobar su odgovor na krajnje mračnu perspektivu u kojoj se našla Europska unija, a s njom i sve države članice, čijim je javnim djelatnicima gotovo zabranjeno misliti svojom glavom, javno iznositi „nezgodne“ stavove, čak i pojedine – svima dobro znane istine, a sve to, paradoksalno – baš u ime demokracije... piše Zoran Meter na stranicama odličnog portala Geopolitika.news .
Hladni tuševi, hladni domovi i Hladan rat, za jednu ideju koja nas se ne tiče
- Details
- Rubrika: Iz Medija
- Datum: 31 Srpanj 2022
Naš dom, Europa, sada se suočava sa najvećom pretnjom i krizom našeg načina života u više od 70 godina!
Svjedoci smo jedinstvenog povijesnog performansa. Pred našim očima odvija se velika farsa u kojoj europski rusofobni političari traže od vlastitih građana da se manje peru, ugase klima uređaje usred srpanjske vrućine, prijeđu s automobila na bicikle i da učine sve da se nanese šteta Rusiji. No, postoji ogromna kontradikcija između želja i stvarnosti, a to je da nema ničeg što bi moglo zamijeniti ruske energente, citira Advance.hr ruskog kolumnista Sergeja Savčuka.
Jasno, već godinama se spominje mogućnost da bi Rusija jednog dana mogla "zavrnuti" plin prema Europi. Kako to da se onda Europa nije na vrijeme pripremila za takvu mogućnost? Zato što je to, iz ekonomske perspektive, jednostavno bilo nemoguće. Cijela europska industrijska konkurentnost počiva - ili je počivala - na nabavi jeftinog plina iz Rusije. Tako da hladni tuševi ni nisu najgore što Europu čeka u narednom razdoblju. Ako ovaj sraz potraje, a čini se da hoće, Europu čeka neminovna ekonomska degradacija koja možda neće biti samo u vidu krize već kao jedno permanentno stanje.
Naime, ako Europa u ovoj priči izgubi ono što još uvijek ima, drugi dijelovi svijeta će brzo popuniti vakuum i jednog dana kada Europa pronađe neka rješenja za svoja energetska pitanja već će biti kasno. Čuvanje svakog postojećeg kubika plina sad može tek u manjoj mjeri ublažiti posljedice koje se očekuju na zimu, ali one će svejedno biti teške.
Iako je situacija sada takva da najvažnije pitanje postaje ono "što učiniti", ovo je isto trenutak da se pita što se trebalo ranije učiniti po pitanju ove krize. Trebalo je odlučnim političkim potezima razmontirati američko-ruski sukob na tlu Ukrajine koji se stvara još od kasne zime 2013. godine. Kada se Victoria Nuland pojavila na Majdanu te kasnije u telefonskom razgovoru s američkim ambasadorom u Kijevu famozno izrekla "jeb*š EU", tad je trebalo reagirati, ovako samo ispada da se njena "proročanstva" ostvaruju, piše Adance.hr.
Građane Europe, koje nitko od političke elite nije smatrao korisnim konzultirati, ni o vojnoj eskalaciji, ni o strašnim posljedicama sankcija za naša gospodarstva, zanima jedino normalni život, a ne uvlačenje u rat s moćnim istočnim susjedom, bez kojeg, to svi dobro znaju, nikada ne može biti mira ni stabilnosti na europskom kontinentu, što pak znači kako je jedino dijalog, a ne rat s Moskvom – rješenje europskih energetskih, sigurnosnih ali i mnogih drugih problema koji sada generiraju kaos.
I stoga, na kraju, da parafraziram Nulandicu, ...fuck USA war machine!
Svjedoci smo jedinstvenog povijesnog performansa. Pred našim očima odvija se velika farsa u kojoj europski rusofobni političari traže od vlastitih građana da se manje peru, ugase klima uređaje usred srpanjske vrućine, prijeđu s automobila na bicikle i da učine sve da se nanese šteta Rusiji. No, postoji ogromna kontradikcija između želja i stvarnosti, a to je da nema ničeg što bi moglo zamijeniti ruske energente, citira Advance.hr ruskog kolumnista Sergeja Savčuka.
Jasno, već godinama se spominje mogućnost da bi Rusija jednog dana mogla "zavrnuti" plin prema Europi. Kako to da se onda Europa nije na vrijeme pripremila za takvu mogućnost? Zato što je to, iz ekonomske perspektive, jednostavno bilo nemoguće. Cijela europska industrijska konkurentnost počiva - ili je počivala - na nabavi jeftinog plina iz Rusije. Tako da hladni tuševi ni nisu najgore što Europu čeka u narednom razdoblju. Ako ovaj sraz potraje, a čini se da hoće, Europu čeka neminovna ekonomska degradacija koja možda neće biti samo u vidu krize već kao jedno permanentno stanje.
Naime, ako Europa u ovoj priči izgubi ono što još uvijek ima, drugi dijelovi svijeta će brzo popuniti vakuum i jednog dana kada Europa pronađe neka rješenja za svoja energetska pitanja već će biti kasno. Čuvanje svakog postojećeg kubika plina sad može tek u manjoj mjeri ublažiti posljedice koje se očekuju na zimu, ali one će svejedno biti teške.
Iako je situacija sada takva da najvažnije pitanje postaje ono "što učiniti", ovo je isto trenutak da se pita što se trebalo ranije učiniti po pitanju ove krize. Trebalo je odlučnim političkim potezima razmontirati američko-ruski sukob na tlu Ukrajine koji se stvara još od kasne zime 2013. godine. Kada se Victoria Nuland pojavila na Majdanu te kasnije u telefonskom razgovoru s američkim ambasadorom u Kijevu famozno izrekla "jeb*š EU", tad je trebalo reagirati, ovako samo ispada da se njena "proročanstva" ostvaruju, piše Adance.hr.
Građane Europe, koje nitko od političke elite nije smatrao korisnim konzultirati, ni o vojnoj eskalaciji, ni o strašnim posljedicama sankcija za naša gospodarstva, zanima jedino normalni život, a ne uvlačenje u rat s moćnim istočnim susjedom, bez kojeg, to svi dobro znaju, nikada ne može biti mira ni stabilnosti na europskom kontinentu, što pak znači kako je jedino dijalog, a ne rat s Moskvom – rješenje europskih energetskih, sigurnosnih ali i mnogih drugih problema koji sada generiraju kaos.
I stoga, na kraju, da parafraziram Nulandicu, ...fuck USA war machine!
Z.Meter o propasti Zapada u kontekstu geopolitike
- Details
- Rubrika: Iz Medija
- Datum: 09 Srpanj 2022
Na europskom se kontinentu upravo spušta nova željezna zavjesa. Za sada još oprezno, da njezin tresak ne bi zgnječio nekoga koga ne bi smio. Ukrajinski sukob je onaj koji će odrediti njezine konačne granice, koje bi, prema zamislima moćnika, za dugo vremena trebale ostati neprobojne. Međutim, neprobojna ostaje samo ljudska glupost koja je do toga dovela, i koja iz povijesti ne uči ništa - uvijek spremno ulazeći u rizike koji redovito završavaju katastrofom. A nema baš nikakvog razloga da tako ne bude i sada. Za to su postavljene sve potrebne kulise, uloge su podijeljene, a akteri poznati. Ali ne ide baš sve prema planu moćnika! Doznajte i zašto...
Ukrajina: Mir je svima zadnja opcija
- Details
- Rubrika: Iz Medija
- Datum: 02 Svibanj 2022
Oni koji mogu zaustaviti rat kao da su opčinjeni bogom Aresom: nitko od njih ne govori o miru, svi zbore o ratu. Zaraćene strane sve su dalje od mirovnih pregovora, a ratna euforija zahvatila je i Zapad: slanje oružja u Ukrajinu je “in”, mirovne inicijative za okončanje rata su “out” Kao da smo u nekoj antičkoj drami, čiji akteri previđaju da katarza može biti i nuklearna. Ruski agresor najavljuje planove o zauzimanju ne samo Donbasa, nego i cijele južne Ukrajine, kako bi se ruska vojska spojila s odmetnutom moldavskom regijom Pridnestrovljem, čime bi Ukrajina ostala bez izlaza na more. Kijev, pak, prijeti potpunim prekidom ionako fragilnih pregovora, a predsjednik ukrajinskog parlamenta Ruslan Stefančuk javno ističe da Ukrajina neće iz ustava uklanjati cilj pridruženja zemlje NATO-u, što je i glavni uzrok rata, piše Damir Pilić, jedan od rijetkih novinara koji rat u Ukrajini novinarski prati i čitateljstvu pokušava objasniti iz neutralnog kuta, poprilično drukčije od (unaprijed) zacrtanog narativa naših i zapadnih masovnih medija, na stranicama Slobodne Dalmacije.
Treći ključar rata je Amerika, čiji smo stav vidjeli u nedjelju, piše Pilić, kad su ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Kijevu posjetili visoki dužnosnici SAD-a: državni tajnik Antony Blinken i ministar obrane Lloyd Austin. Na kasnijoj konferenciji za novinare, ni Blinken ni Austin nisu ni jednu sekundu posvetili priči o miru ili pregovorima: govorili su isključivo o slanju naoružanja Ukrajini i uvjeravali prisutne da “Ukrajina može pobijediti u ovom ratu ako dobije pravo oružje”. Time se samo potvrdilo ono što znaju već i poslovični vrapci na krovu - da je ukrajinski rat postao “rat preko posrednika” između Rusije i Amerike, koji se, na nesreću Ukrajinaca, vodi u njihovoj zemlji i to "do posljednjeg Ukrajinca".
A što poduzima Europa, budući da se rusko-američki obračun odvija na njezinu tlu? Europske zemlje uglavnom poslušno i bespogovorno slijede američke smjernice (i rade u prilog svoje ekonomske štete, op.ur.). Šef europske diplomacije Josep Borrell javno zaziva nastavak rata i traži da se Ukrajini isporuči - još više oružja...
Treći ključar rata je Amerika, čiji smo stav vidjeli u nedjelju, piše Pilić, kad su ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Kijevu posjetili visoki dužnosnici SAD-a: državni tajnik Antony Blinken i ministar obrane Lloyd Austin. Na kasnijoj konferenciji za novinare, ni Blinken ni Austin nisu ni jednu sekundu posvetili priči o miru ili pregovorima: govorili su isključivo o slanju naoružanja Ukrajini i uvjeravali prisutne da “Ukrajina može pobijediti u ovom ratu ako dobije pravo oružje”. Time se samo potvrdilo ono što znaju već i poslovični vrapci na krovu - da je ukrajinski rat postao “rat preko posrednika” između Rusije i Amerike, koji se, na nesreću Ukrajinaca, vodi u njihovoj zemlji i to "do posljednjeg Ukrajinca".
A što poduzima Europa, budući da se rusko-američki obračun odvija na njezinu tlu? Europske zemlje uglavnom poslušno i bespogovorno slijede američke smjernice (i rade u prilog svoje ekonomske štete, op.ur.). Šef europske diplomacije Josep Borrell javno zaziva nastavak rata i traži da se Ukrajini isporuči - još više oružja...
Može li se ljevica ujediniti zbog radničkih prava?
- Details
- Rubrika: Iz Medija
- Datum: 02 Svibanj 2022
Prvaci hrvatske ljevice počastili su nas brojnim floskulama slaveći ovaj vikend Međunarodni praznik rada. Bez ikakva sadržaja, progresivnih ideja, pa čak i kontroverzi oko kojih bi se barem potaknula javna rasprava, lideri glavnih socijaldemokratskih i lijevih parlamentarnih stranaka nizali su poruke kojih se već danas nitko neće sjećati. U Hrvatskoj se već godinu i pol raspravlja o novom Zakonu o radu, o njemu pregovaraju socijalni partneri, ne mogu se dogovoriti, a Vlada odugovlači s konačnim rješenjem. Pitanje radnih prava, jasno, nije rezervirano samo za ljevicu, ali u svim društvima ona je tema broj jedan za sve lijeve stranke. No, ne i kod nas, piše Goran Penić na stranicama Jutarnjeg lista.
Ipak, Radnička fronta, što god tko mislio o njima, kao ne toliko utjecajna, radikalno lijeva stranka, ali ipak parlamentarna, prepoznala je trendove u Europi, gdje se od početka pandemije sve više raspravlja o skraćenju radnog tjedna. Neke države provele su eksperiment sa skraćenim radnim tjednom, koji se pokazao vrlo uspješnim. Radnici su zadovoljniji, ali i produktivniji, omogućuje se i novo zapošljavanje, a uspostavlja se bolja ravnoteža između poslovnog i privatnog života.
Ne ulazeći u to je li ideja Radničke fronte o smanjenju radnog tjedna s 40 na 35 sati dobra ili nije - to bi ipak trebalo detaljnije analizirati - treba priznati da su sa svojim prijedlogom radničkog Zakona o radu, koji nudi niz stvarnih rješenja, a ne samo floskule, pokazali da imaju ideje koje će barem potaknuti javnu raspravu i pokazali su svojim kolegama u SDP-u i Možemo! kako nuditi konkretna rješenja. A ne floskule.
Ipak, Radnička fronta, što god tko mislio o njima, kao ne toliko utjecajna, radikalno lijeva stranka, ali ipak parlamentarna, prepoznala je trendove u Europi, gdje se od početka pandemije sve više raspravlja o skraćenju radnog tjedna. Neke države provele su eksperiment sa skraćenim radnim tjednom, koji se pokazao vrlo uspješnim. Radnici su zadovoljniji, ali i produktivniji, omogućuje se i novo zapošljavanje, a uspostavlja se bolja ravnoteža između poslovnog i privatnog života.
Ne ulazeći u to je li ideja Radničke fronte o smanjenju radnog tjedna s 40 na 35 sati dobra ili nije - to bi ipak trebalo detaljnije analizirati - treba priznati da su sa svojim prijedlogom radničkog Zakona o radu, koji nudi niz stvarnih rješenja, a ne samo floskule, pokazali da imaju ideje koje će barem potaknuti javnu raspravu i pokazali su svojim kolegama u SDP-u i Možemo! kako nuditi konkretna rješenja. A ne floskule.
Radnici, ne kvarite nan idilu
- Details
- Rubrika: Iz Medija
- Datum: 30 Travanj 2009
Neponovljivi Ćićo! U prvomajskom izdanju. Suvišno je išta više reć, bilo kako ga pokušat najavit...
Nazad samo 20 godin ta radnička klasa je imala neka čudna prava i običaje. Radili su i za ti rad su bili čak i plaćeni. Od te plaće se moglo čak i priživit. Godišnji odmor je zna bit i do 30 dan, a rad nediljon i praznikon se posebno plaća. Približili su se bili onoj davnoj paroli od 8 sati rada, 8 spavanja i 8 kulturnog uzdizanja. Za vrime posla su mogli zapalit duvan, a bilo je slučajeva da su se blagajnice smile ić i popišat. Odlazilo se na sindikalne izlete, a postojala su i radnička odmarališta. Poduzeće bi ti poklonilo stan, a koji put bi ti i dite dobilo stipendiju. Onda bi, za kaznu, moralo odma posli studija počet i radit. A ča je najgore, čak su i radnici sami upravljali poduzećima... Sve su to imali, a evo na što su spali... Radu za plaću koju in gazda da, krepaju na poslu, radu godinama nediljon i praznikon i to mukte, bez slobodnog dana, bez bolovanja i s minimalnin godišnjin odmoron. Ako rečeš rič letiš s posla, a ako spomeneš Sindikat onda te vodu na Psihijatriju ...
Nazad samo 20 godin ta radnička klasa je imala neka čudna prava i običaje. Radili su i za ti rad su bili čak i plaćeni. Od te plaće se moglo čak i priživit. Godišnji odmor je zna bit i do 30 dan, a rad nediljon i praznikon se posebno plaća. Približili su se bili onoj davnoj paroli od 8 sati rada, 8 spavanja i 8 kulturnog uzdizanja. Za vrime posla su mogli zapalit duvan, a bilo je slučajeva da su se blagajnice smile ić i popišat. Odlazilo se na sindikalne izlete, a postojala su i radnička odmarališta. Poduzeće bi ti poklonilo stan, a koji put bi ti i dite dobilo stipendiju. Onda bi, za kaznu, moralo odma posli studija počet i radit. A ča je najgore, čak su i radnici sami upravljali poduzećima... Sve su to imali, a evo na što su spali... Radu za plaću koju in gazda da, krepaju na poslu, radu godinama nediljon i praznikon i to mukte, bez slobodnog dana, bez bolovanja i s minimalnin godišnjin odmoron. Ako rečeš rič letiš s posla, a ako spomeneš Sindikat onda te vodu na Psihijatriju ...