U svakoj uređenoj demokraciji gotovo pa da je stvar političke higijene da nakon devet godina neprekidne vladavine neke stranke, ili manje-više sličnih koalicijskih vlada, ta struktura siđe s vlasti i da je zamijeni drugačija politička opcija, iz malo drugačijeg političkog areala. Nakon devet godina vladavine HDZ-a već zbog navedenog razloga smatram da bi odlazak HDZ-a u opoziciju bio ne dobra, nego izvrsna stvar – i da bi to bila promjena koja bi mogla izvući zemlju iz ovog neizdrživog stanja, piše Ivo Goldstein na stranicama Telegrama.
Ono što većina građana vidi – i zašto smatra da je stanje neizdrživo – jesu korupcionaške afere kojima više nitko ne zna ni broja, a još manje njihove razmjere. Građani vide da su sve državne strukture impregnirane korupcijom i klijentelizmom koji nisu izraz banditskog ponašanja jednog ili nekolicine raspojasanih i kriminogenih pojedinaca, nego sistemski fenomen.
Dijelom je to rezultat paralelnog procesa koji javnost također može uočiti – u proteklih devet godina dogodilo se postupno, puzajuće partijsko zarobljavanje institucija. Paralelno, došlo je i do urušavanja demokratskih standarda. To se, posljedično, očituje i u konkretnim politikama.
U odnosu na grijehe HDZ-ovskih vlada u posljednjih devet godina, sve greške, zastranjenja, zablude i gluposti snaga koje im se na ovim izborima suprotstavljaju nisu vrijedne ni spomena.
Hrvatska je imala desetljeća loših javnih politika i malo prekratkih razdoblja kad su te politike bile dobre. Došlo je valjda vrijeme da te politike postanu ako ne dobre, onda barem malo bolje.
Treba se samo odšetati do svoga biračkog mjesta.
 

Čista srijeda: Vrijeme za kontinuitet ili promjene?

Najdosadnija politička kampanja i najbizarniji izbori u hrvatskoj povijesti svoj će vrhunac doživjeti u srijedu 17. travnja kada se zatvore birališta i proglasi izborni pobjednik. Građani će birati između dvije opcije: promjene i Treće republike koju najavljuje šef države Zoran Milanović ako SDP bude u prilici slagati većinu ili kontinuiteta politike i rekordnog trećeg mandata aktualnog premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića.
Politička "bomba" koju je bacio Milanović 15. ožujka kada je prvo kao predsjednik raspisao izbore za srijedu, a potom i najavio da će se kandidirati na izborima kao prvi na listi SDP-ove koalicije u I. izbornoj jedinici, i to kao premijerski kandidat, na trenutak je promijenila tijek kampanje i svjetla reflektora usmjerila na dotad poprilično zamrlu lijevu opciju. Osjetilo se neko čudno uzbuđenje, piše Jutarnji list.
Dotad se, naime, mislilo daje HDZ gotovo sigurno još jednom pobjednik u posve izvjesnoj utakmici te da će lako poslije izbora okupiti većinu za sastav nove Vlade. Milanovićev neočekivani prepad, kada se nenajavljeno pojavio na konferenciji za novinare predsjednika SDP-a Peđe Grbina i najavio da dolaze "rijeke pravde" i da više ništa neće biti isto, oduševio je ljevicu koja dotad nije u šefu SDP-a vidjela lidera koja bi mogao parirati Plenkoviću, a zabrinuo HDZ-ovce koji se u taj prvi trenutak nisu niti snašli. No, to je trajalo samo dva-tri dana.
Kampanja je, osim po neiscrpnom vrelu poruka s mobitela Josipe Rimac i verbalnim duelima predsjednika Milanovića i ministra Olega Butkovića, po svemu bila dosadna i neinventivna, a u buci koju se stvarala teško su se probijali izborni programi. U jednom je trenutku valjda i sam Milanović to shvatio, pa je u televizijskom intervjuu nabrojao što bi predstavljala njegova Treća republika, od razmontiranja Ustavnog suda, obračuna s ilegalnom gradnjom, novih poreza za nekretninske špekulante, većih plaća i mirovina...
 

Gle onoga što je svečano otvorio bankomat

Zamislite da dobijete pozivnicu: "Pozivamo Vas na svečano otvaranje bankomata i unaprijed se radujemo što ćete svojom nazočnošću uveličati ovaj veliki događaj. Bankomat će svečano otvoriti župan taj i taj, a nakon toga slijedi blagoslov i domjenak". Vjerojatno biste mislili da vam je pozivnicu poslalo Ministarstvo smiješnog hoda iz Monthyja Pytona, možda biste se čak malo i nasmijali fori. No postoji jedna zemlja, Hrvatska, koja nema Ministatrstvo smiješnog hoda, ali kao da ga ima. U njoj je svečano otvaranje bankomata prvorazredni događaj, toliko važan da se na njemu tiska politička elita. Tako se lički župan Ernest Petry ponosno fotografirao pokraj tek otvorenog bankomata, uzaludno objašnjavajući usred političke kampanje kako ovo nema veze s politikom. Naravno da je to politika, no nije to važno - riječ je o tome da će Petryja ovaj bankomat pratiti kroz cijelu karijeru. Kamo god dođe, na prijam, misu, domjenak, ljudi će se smijuljiti i šaputati: "Gle onoga što je otvorio bankomat!", piše Robert Bubalo na stranicama Večernjeg lista. Dnevnik ima i video svečanog otvaranja.
Nema što, HDZ sigurno dobija izbore u Lici!
 

Pola godine brutalnog rata u Gazi

Danas se navršava točno šest mjeseci od brutalnog napada Hamasa na Izrael, koji je pokrenuo novu spiralu nasilja na Bliskom istoku, a užasima se još ne nazire kraj. Nakon najsmrtonosnijeg dana u povijesti Izraela, u kojem su teroristi Hamasa ubili najmanje 1.200 Izraelaca, većinom civila, a ranili njih više od 3.300, odvevši sa sobom u Gazu i oko 250 izraelskih talaca, Izrael je objavio rat Hamasu. Međutim, rat se brzo pretvorio u kolektivnu odmazdu nad palestinskim civilima i jedan od najokrutnijih sukoba modernog doba. U izraelskoj ofenzivi na Gazu izraelske snage ubile su dosad više od 33.000 Palestinaca, od čega 40 posto djece. Ranjenih je više od 75.000. Hamasovci u Gazi još drže više od 129 talaca.
Izraelci su operaciju “uništenja Hamasa” započeli na sjeveru palestinske enklave naredivši evakuaciju nekoliko stotina tisuća Palestinaca na jug, na kojem se trenutačno, u uskom pojasu oko Rafaha, nalazi više od 1,5 milijuna Palestinaca, u zastrašujućim humanitarnim uvjetima, bez dovoljno hrane, vode i osnovnih životnih potrepština. Iako su Izraelci Rafah proglasili sigurnom zonom, to je područje redovito meta raketnih napada, a posljednjih tjedana izraelski premijer Benjamin Netanyahu ustrajava na kopnenom napadu na Rafah tvrdeći da je samo tako moguće uništiti Hamas, premda bi to vodilo u novi pokolj palestinskih civila. Nakon šest mjeseci potvrdilo se ono što se znalo od početka. Izraelci su bili iznimno uspješni u pustošenju Gaze i uništavanju civilne infrastrukture - bolnica, škola, pa čak i vjerskih objekata, ali dva glavna cilja zbog kojih je Izrael krenuo na Gazu ostala su neostvarena. Prvi je cjlj bio oslobađanje talaca, a pola od ukupnog broja odvedenih talaca i dalje je u rukama Hamasa. Unatoč golemom pritisku izraelske javnosti, Netanyahu je taj cilj podredio nastavku rata, s obzirom na to da mu je produljenje rata jedino jamstvo da neće biti prijevremenih izbora i da će ostati na vlasti. Nije ostvaren ni drugi glavni cilj: uništenje Hamasa.
Gaza predstavlja totalni poraz međunarodne zajednice, koja nije uspjela okončati krvoproliće. Dogovoren je samo jedan jednotjedni prekid vatre. Zbog pokolja civila u Gazi Južna Afrika podnijela je protiv Izraela tužbu pred Međunarodnim sudom pravde zbog genocida. Sve ovo što se proteklih šest mjeseci događalo u Gazi i na okupiranim palestinskim područjima predstavlja izvrstan poticaj i mobilizacijsko gorivo za regrutaciju novih pripadnika Hamasa.
 
Kada je J. K. Rowling pisala serijal o Harryju Potteru, sigurno nije slutila da će glavni negativac lord Voldemort odnosno Onaj čije se ime ne spominje postati i glavni lik izbora u Hrvatskoj. No to se dogodilo jer je Onaj čije se ime ne spominje postao Zoran Milanović, predsjednik RH. Njegova odluka da uđe u izborni ring politička je bomba koja je zatresla državu i šokirala sve, a ponajviše HDZ. Iz kojeg se odmah čulo da je riječ o ni manje ni više nego o državnom puču. Jer u skladu s hrvatskom političkom tradicijom kada "naši" godinama krše Ustav i ruše sve postulate države, društva, demokracije i neovisnosti institucija, onda to nije problem, kao što je problem kada to rade "vaši". Milanovićev ulazak s predsjedničke pozicije u parlamentarnu izbornu utrku, uz sve prijepore, poput onog je li trebao prije toga dati ostavku ili ne, ima i dobru stranu. Njegov nesvakidašnji potez do srži je ogolio svu trulež i licemjere ovog društva, države, institucija, politike, stranaka... Hoće li to tako i birači vidjeti i shvatiti, znat ćemo nakon 17. travnja, piše Ivana Jakelić na stranicama Jutarnjeg lista.
 

Pojas Gaze: Djeca sad već doslovno umiru od gladi

Ekstremne nestašice hrane u dijelovima POJASA GAZE već su premašile razinu GLADI, a masovna smrt sada je neizbježna ukoliko ne dođe do trenutnog prekida vatre i velike količine hrane u područjima koja su odsječena borbama, objavila je jučer organizacija za nadzor sigurnosti hrane.
Klasifikacija integrirane faze sigurnosti hrane (IPC), na čije se procjene oslanjaju agencije UN-a, navodi da 70% ljudi u dijelovima sjeverne Gaze pati od najveće nestašice hrane, što je tri puta više od praga od 20% kada se službeno situacija tretira kao glad. IPC je rekao da nema dovoljno podataka o stopama smrtnosti, ali procjenjuje se da će stanovnici uskoro UMIRATI OD GLADI.
Podsjetimo, pojedine zapadne zemlje, saveznici Izraela, šalju POMOĆ u hrani u Gazi, no te pošiljke su krajnje nedostatne s obzirom da je pomoć potrebna za više od 2 MILIJUNA LJUDI. Jedina stvarna pomoć bila bi HITAN PREKID SUKOBA, no Izrael odbija to učiniti.

Izvor: Advance.hr
 

Izbori za mir

Vrijeme je za posljednji pokušaj smjene svih osoba koje nas vode u uništenje.
Izađimo na Europske izbore (i na izbore za Sabor!) i birajmo opcije koje su PROTIV RATA (napadačkog, izvan EU)!
Ako članovi ove grozne elite, članovi sadašnje vladajuće Briselske garniture dobiju ponovo mandat, obilaziti ćemo naše prijatelje, djecu i rođake po grobljima (ako i sami tamo ne završimo), uskoro.
Ovo više nije samo mišljenje tamo nekog opskurnog hipi lika, nebitni post koji se nas ne tiče, jer sutra eto igra Hajduk ganjajući titulu, ili Vas popularni Jole, ili još bolje, Jele Rozga, zabavlja na Gripama do dugo u noć.
Svemu poznatome i normalnome će ubrzo doći kraj ako se ova ratna situacija na istoku potpuno otme kontroli i ako ne zaustavimo na vrijeme ove naše, Europske, ekstremne, ratnohuškačke elite u njihovim samoubilačkim namjerama, "sponsored by USA".

Izvor: Advance.hr
 
"Pred svaki veliki rat, naročito svjetski, intenzivno se govori o tome da bi isti mogao izbiti. Kad pogledamo 20. stoljeće i Europu, gdje su dva svjetska rata niknula, Stari kontinent je u oba slučao bio posve "zreo" za takve strašne sukobe. Negdje ranije, mjesecima ranije, NESTALO JE RASPRAVE O SPREČAVANJU TAKVIH SUKOBA i fokus se prebacio na to tko će imati bolju startnu poziciju, čija je industrija adekvatnije pripremljena za novi sukob.
Zar ne izgleda da smo ponovno u takvom stanju? A ako su prethodnim generacijama Europljana zaista trebali mjeseci da se mentalno podese na ratno stanje onda su to kod nas tjedni, skoro pa dani. Nova paradigma se uglavila i više je nitko ne može otjerati, odnosno baš NI NE POKUŠAVA.
Sam NAROD EUROPE mora s razvojem stanja razvijati i vlastito shvaćanje politike, to je neophodno. Jer ono što je prije kojih 5 do 10 godina trebao biti sinonim za stabilnost, onaj "ljigavi, ali predvidljivi" centar, pretvorio se u nešto OPASNO po same građane.
"Radikali" u današnjoj Europi se proglašavaju čak i oni koji jednostavno upiru prstom prema istoku i na glas govore da ako se ovaj rat sad ne zaustavi POTPUNIM ODBACIVANJEM MILITARIZMA preplavit će cijeli kontinent. BITI PROTIV RATA u današnjoj Europi postaje najviši čin hrabrosti, ali hrabrost još nije nestala."

Izvor: Advance.hr
 

BiH na korak do europskih pregovora

Oba doma parlamenta BiH održat će hitne sjednice i to vjerojatno već u petak kako bi potvrdili zakon o sprječavanju sukoba interesa što ga je u srijedu usvojilo Vijeće ministara, a političari u toj zemlji očekuju kako će to biti dovoljno da Europsko vijeće nakon 20. ožujka odobri otvaranje pristupnih pregovora, izvještava Hina. Iako je Europska komisija ranije zahtijevala da prije izrade preporuke Europskom vijeću o otvaranju pregovora BiH usvoji i zakon o sudovima, o tome među političarima do sada nije postignuta suglasnost. U BiH nagađaju kako Komisija sada na tom zakonu ipak neće inzistirati, svjesna poteškoća u dogovaranju. I dalje je neizvjesno kako će biti riješen problem izmjene izbornog zakona jer Europska komisija također traži usvajanje “paketa integriteta” odnosno uvođenja novih tehnologija kojima bi se osigurao bolji nadzor izbornog procesa. Vlada Federacije BiH priprema novi zakon o Južnoj interkonekciji, kako glasi naziv projekta povezivanja s plinskom mrežom u Hrvatskoj vkojeg snažno zagovara SAD, no politički prijepori o tome kako ga realizirati još nisu prestali, odnosno čelnik HDZ BiH Dragan Čović “još nije popustio” - i dalje traži uspostavu nove tvrtke sa sjedištem u Mostaru koja bi za njega bila zadužena.
 

Fred Matić: Uvođenje vojnog roka?

Za obučavanje mladih ročnika u sklopu novog obaveznog vojnog roka koji namjerava uvesti vlada HDZ-a i Andreja Plenkovića odabrana su četiri velika obučna centra, vojarne u Požegi, Sinju, Puli i Bjelovaru, a za još dva rade se procjene. Ročnike će obučavati 650 vojnih instruktora, piše Jutarnji list
Vukovarski branitelj i bivši ministar branitelja Predrag Fred Matić komentirao je za Danas.hr mogućnost uvođenja obveznog vojnog roka od tri mjeseca za mlade te rekao da bi radije da se više stimuliraju profesionalni vojnici, da im se daju veće plaće, pa i stanovi.
- "Uvođenje obveznog vojnog roka su slatki snovi desničara. Da je situacija u svijetu sjajna, nije, ali neće pomoći da mladi ljudi od 18 i 19 godina idu u vojsku. Njihov vijek trajanja bio bi manji od jogurta i poginuli bi u prvih 9-10 minuta rata. Priča o vojnom roku završit će i umrijeti u nedjelju navečer u 19 sati, kad se birališta za izbore zatvore" - kaže Fred Matić. Podsjetimo, vojni rok je suspendiran 2008. godine, a HDZ-ova vlada bi ga vratila iduće godine.
Treba na papir staviti koliko će koštati uvođenje takvog vojnog roka, kaže Matić, koji ima ideju što bi on s tim iznosom: "Podijeliti mladim ljudima koji su trenutačno u vojsci, da ih se stimulira. Također, ministar obrane ne zna gdje je 10 tisuća vojnih stanova samo u Zagrebu. Kada bi tim mladim ljudima u vojsci dali još stanove, tada bi bili dodatno motivirani". Kaže da ima vrlo jasan razlog za veće stimulacije profesionalnim vojnicima.
- "Iz iskustva rata znam da je bolje imati pet dobrih, obučenih i hrabrih ljudi nego 50 njih koji se boje, koji nemaju pojma i koji strah liječe alkoholom. Sadašnji ministar obrane bio je u ratu i može samo potvrditi moje riječi. Ako uvedu obvezni vojni rok, procjenjuje se da bi na njih 10.000 možda njih 2.000 iskoristilo priziv savjesti da ne ode na odsluženje vojnog roka. Ja mislim baš obrnuto – njih 8.000 bi se pozvalo na priziv savjesti”, govori Matić.
 

Vlast kvari ljude

- "Kada usporedite način na koji Plenković danas vlada Hrvatskom s načinom kako su Hrvatskom vladali Tito, Bakarić, Milka Planinc i ostali, onda vidite upravo taj uzorak. Imamo mi Ustav, imamo mi trodiobu vlasti, imamo mi neovisna državna tijela – ali iza njih mora biti vladajuća stranka, vladajuća većina i vladajuća koalicija. I veliki, uskoro i dragi vođa..." - piše, između ostaloga, Goran Vojković, kolumnista portala Index, gledajući što radi HDZ, što radi Plenković, sa saborom, s Ustavnim sudom, s DORH-om,... pa radi upravo ono što je Andrej Plenković, tipični sin crvene buržoazije, naučio – institucije su kako bi ispunile formu. Sadržaj će davati Plenković i stranka. I dragi vođa.
Plenković inzistiranjem na imenovanju Turudića radi sebi, pa i stranci političku štetu. Ostaje samo jedno pitanje. Zašto? Možda zato što je Plenković morao smijeniti 30 ministara. Jedini je premijer kojemu su hapsili aktualne ministre. Tko zna koliko je toga potpisao, tko zna što je u mobitelima tih 30 ljudi i tko zna gdje je još spomenut čuveni AP. U takvoj situaciji Plenković radi ono što najbolje zna. Pokušava suvremenu Republiku Hrvatsku vratiti na postavke Socijalističke Republike Hrvatske, s formalnim, papirnim institucijama iza kojih se nalazi svemoćni predsjednik stranke i stranka. Ne vjerujete?
Vlast kvari ljude. Plenkovića, dobro dijete crvene buržoazije, vlast je očigledno pokvarila do razine da postaje opasan po demokratski sustav ove zemlje.
 
Tijekom noći na petak američke i britanske snage pokrenule su napade na jemenske Houthi snage u Jemenu ističući kako je riječ o odgovoru za napade na brodove u Crvenom moru. Svjedoci u razgovoru za Reuters navode da su napadi izvedeni zrakoplovima, brodovima i podmornicama bili usmjereni na vojnu bazu u blizini zračne luke Sanaa, vojnu lokaciju u blizini zračne luke Taiz, pomorsku bazu u Hodeidi i vojna mjesta u provinciji Hajjah. Podsjetimo, Houthi snage usko su vezane uz Iran i za očekivati je da će direktni američki i britanski napadi na njih izazvati određenu lančanu reakciju diljem regije Bliskog istoka.
Ovo se svakako može promatrati kao širenje sukoba koji trenutačno traje već skoro 100 dana u Gazi gdje je Izrael do sada ubio preko 23 tisuće Palestinaca, većinom žena i djece. Napadi Houthija na brodove bili su direktan izraz solidarnosti s Palestincima, a ovi američki udari na Jemen sada će pak biti još jasnija potvrda da SAD i vojno stoji na strani Izraela, što pak otvara prostor za novim eskalacijama, primjerice napadima na američke snage u Iraku, Siriji i šire. Ovo je svakako nešto što je Biden želio izbjeći u izbornoj godini, no pritisak krupnog kapitala, koji gubi ogroman novac ploveći oko Afrike, očito je bio dovoljan da se američka administracija odluči na ovakvu agresiju, piše Advance.hr.
 

Što se sve od 1. siječnja promijenilo

Od 1. siječnja 2024. banke, Fina i Hrvatska pošta prestaju pružati uslugu zamjene valute, pa će te kune moći zamijeniti samo u HNB-u, također bez naknade. Kad smo kod eura, dodajmo i to da od 1. siječnja prestaje obveza trgovaca o dvojnom iskazivanju cijena, i u kunama i u eurima. One trgovine koje to žele, mogu i dalje navoditi i cijene u kunama uz one u eurima, piše Večernji list.
Trošenje eura od 1. siječnja bit će ograničeno nedjeljama, osim u Splitu koji je sve nedjelje proglasio sajamskim danima. Iako je novi Zakon o trgovini već mjesecima na snazi, trgovci će sad 16 neradnih nedjelja morati rasporediti tijekom cijele godine, a ne u pola, kao u 2023.
Na snagu stupa i nekoliko zakona koji se tiču poreza. Točnije, čak devet! Jedan od poteza o kojem se 2023. najviše govorilo odnosi se na ukidanje prireza gradovima i općinama kojima je Vlada ostavila mogućnost da sami propišu porezne stope na dohodak od nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti, čime bi omogućili i rast plaća svojim građanima. Naša općina je oduvijek bila poduzetnički nastrojena, pa nije nikada ni uvela dodatni namet na naše plaće, prirez. Bravo!
 

Advance.hr: Pregled 2023. i prognoza za 2024.

Hoće li rat u Ukrajini uskoro završiti ili tek eskalirati? Zašto će masakr u Gazi imati ogromne posljedice? Je li Europa osuđena na desničarske vlasti koje će živjeti od toga da radnici mrze radnike?

Analitički gledano trebali bismo biti zadovoljni činjenicom da rat u Ukrajini traje već skoro dvije godine i da je još uvijek osuđen samo na prostor Ukrajine. Može li nam protok vremena u ovom slučaju biti utjeha ili povod za strah? Očito je da postoje neke vrlo snažne kočnice koje sprječavaju širenje ovog rata. Rat u Ukrajini, koji je obilježio i ovu i prethodnu godinu, i dalje je na klackalici između totalne katastrofe i nekog potencijalnog smirivanja, izbjegavanja najgoreg scenarija. Danas smo, paradoksalno, bliži i jednom i drugom scenariju. Naime, u trenutku dok se Ukrajina kreće prema slijepoj ulici kroz izdaju njenih najbližih saveznika, SAD-a i Europske unije (kroz stopiranje daljnje financijske pomoći), rat je bliže i kraju i eskalaciji. Ovo su sad trenuci koji mogu dovesti relativno brzo do situacije u kojoj će Kijev biti prisiljen pregovarati s Moskvom. Najveća opasnost prijeti iz situacije u kojoj trenutačno dominantna frakcija ukrajinskih saveznika aktualno stanje interpretira kao "sudbonosno" te zaključi kako je potrebno ići dalje s radikalnim potezima. Jedan od radikalnih poteza, možda i najradikalnijih, mogao bi biti stavljanje stranih trupa na ukrajinski teritorij. Kijev svakako ne bi imao ništa protiv.

U ovom trenutku ideja o multipolarnosti kao alternativi trenutačnom svjetskom poretku ima odjeka i u Africi. U zapadnoj Africi imamo tri države koje su, unatoč situaciji koja je izgledala da takvo što nikad neće dozvoliti, odlučile krenuti svojim putem. Vojni udari u Maliju, Burkini Faso i Nigeru zapravo su bili narodni državni udari jer u sve tri zemlje narod je snažno podržao vojsku u namjeri da s vlasti sruši dugogodišnje elite koje su bile i više nego zadovoljne s beskonačnim status quo, ali to je stanje bez ikakve šanse za budućnost ovih naroda. Tri zemlje su tri bivše francuske kolonije koje su sad, mnogo desetljeća prekasno, Parizu rekle "ne". Bit će zanimljivo pratiti što će se s njima događati u godini koja dolazi. Mogu li opstati same zajedno? Već najavljuju da će se udružiti, a imaju i namjeru ojačati odnose s Rusijom i Kinom.

Na Bliskom istoku 2023. su se dogodile dvije vrlo značajne stvari, pozitivne stvari. Kina je uspjela uspješno posredovati između Irana i Saudijske Arabije i dvije zemlje, stari zaljevski rivali, zapravo su relativno brzo obnovili diplomatske odnose i krenuli jednom sasvim novom uzlaznom putanjom. To se odmah odrazilo na širi Bliski istok (posebno na situaciju u Jemenu). Sirijski predsjednik Bashar al-Assad je vraćen u okvire Arapske lige. U neku ruku bi se taj čin mogao proglasiti krajem rata u Siriji da nije još uvijek destruktivne uloge Turske i njenog sponzorstva nad enklavom u Idlibu.

Nakon velikog napada Hamasa na južni Izrael eskalirao je rat u Gazi, gdje izraelska vojska sve pred sobom ravna sa zemljom. Rat u Gazi je vrlo bizaran sukob u smislu da se isti svakog dana u zapadnim medijima prati kroz ogromnu dozu cenzure. Naime, svakog dana i svake noći izraelska vojska počini tolike zločine prema palestinskim civilima da bi naslovnice, kad bi htjele, mogle od jutra "vrištati". Ali to se ne događa. Ako samoinicijativno gledate ratne fotografije iz Gaze (što možda nije za svakog) naići ćete na najstrašnije prizore koji se mogu zamisliti u kontekstu jedne ratne zone. Tu su djeca sa strašnim ranama koja umiru u mukama. Tu su zastrašujuća, od boli unakažena lica roditelja koji moraju svjedočiti smrti svoje djece. Sve to se vrlo detaljno snima i dokumentira na dnevnoj bazi. U bolnicama Pojasa Gaze imamo scene takvog horora da ne samo da nije nimalo lako gledati takve scene, nije lako ni pisati o njima. Na sofisticirane i suptilne načine Zapad i medijski jako dobro čuva Izrael i njegove zastrašujuće misije u Pojasu Gaze. Naravno, svaka malo veća i direktnija kritika dočekana je na nož antisemitizma, što je sad već postao "najstariji trik u knjizi". Ironija je tim veća što se ratnim zločinima Izraela većinom protive ljevičari dok su brojne desničarske opcije čvrsto uz Netanyahua.

Ovim tempom Izrael će, malo po malo, srušiti cijelu Gazu, sve Hamasove tunele (ili će ih poplaviti) i na kraju će dobiti jedno zgarište koje će staviti pod svoju kontrolu. A preko 2 milijuna Palestinaca koji tamo žive? Neće ih ubiti, bar ne sve, ali će pokušati stvoriti takvu situaciju da ih se izbaci iz Pojasa Gaze u Egipat. Čini se da je to izraelski plan čak i ako se Kairo bude tome strogo protivio. Jednostavno po brutalnoj inerciji će progoniti civile sve više i više, sve do točke gdje jednostavno više neće imati izbora nego u očaju probijati granični prijelaz Rafah da bi spasili svoje živote.

Količina traume u Gazi je neopisiva. Po magnitudi se može mjeriti samo s količinom ignoriranja. Ovo je situacija koja će dovesti do još puno većeg jaza između Zapada i muslimanskog svijeta. Nije teško zamisliti ni novi val terorizma, a zatim niti odmazde s kakvima smo i počeli ovo stoljeće. Itekako dobro znamo koje su posljedice tzv. "Rata protiv terorizma". No, kao i u slučaju Ukrajine imamo situaciju gdje ovaj rat može postati još i puno veći i širi.

Na drugim krajevima svijeta napetosti su, moglo bi se reći, uobičajene. Na Korejskom poluotoku nikad nije bilo mirno. Slično je i s napetostima između Kine i Tajvana u kojem se za koji dan održavaju izbori, čiji rezultat može dodatno pojačati napetosti.

U jednom trenutku je pak izgledalo da bi mogao buknuti rat u Južnoj Americi, odnosno između Venezuele i Gvajane oko naftom bogatog područja koje je nekad pripadalo Venezueli. Zadnjih dana ipak se čini da se situacija donekle smirila.

Ušli smo u 2024. godinu u kojoj nas čeka i niz izbora, od naših u Hrvatskoj, pa do Europskih, predsjedničkih izbora u SAD i Rusiji (dobro, tu je sve poznato), parlamentarnih u Tajvanu, Indiji.. a Hrvatska se, baš kao i Europa i dalje nosi s nabujalom inflacijom, obični ljudi i dalje puno teže spajaju kraj s krajem nego prije nekoliko godina, cijena osnovnih namirnica kao što je hrana nisu se smanjile i to znači da brojne obitelji skoro sav svoj iznos izdvajaju na prehranu i neizbježne troškove kao što su stanarina, krediti... pritom nimalo ne pomaže činjenica da se i Hrvatska i Europa zapravo ponovno nalazi na udaru migrantskog vala koji je pauzirao za vrijeme pandemije, a sad se nastavio. I to dodatno stvara negativnu atmosferu u Europi na kojoj profitiraju desničarske stranke...

Unatoč svemu gore navedenom zaslužili smo veliku dozu optimizma. Sritna Vam Nova, superizborna godina! Informirajmo se, čitajmo i kritički razmišljajmo te uživajmo u radu i u našim malim, a velikim životnim radostima s najbližima i najdražima. Sritno nam, zdravo, veselo i uspješno Novo Lito!
 

Newsweek: Biden na rukama ima ukrajinsku krv

Iako je, nedvojbeno, i dalje veliki geopolitički problem po SAD – Ukrajina definitivno prestaje biti u središtu pozornosti američke politike i javnosti, pri čemu su teme povezane s ukrajinskim ratom već gotovo iščezle s naslovnica ključnih medija za razliku od prošle godine kada su bile uvjerljivo dominantne. Zamjenjuju ih američke unutarnje političke borbe – pojačane u izbornoj godini - i rat u Gazi.
Jedan od poznatijih američkih medija – Newsweek (također je u više navrata otvoreno pisao o stanju na ukrajinskim bojišnicama u po Kijev vrlo negativnom kontekstu kada je riječ o ljetnoj protuofenzivi i velikim ukrajinskim žrtvama) – objavio je i novi tekst na "škakljivu" temu Ukrajine, s tipkovnice autorice Rebekah Koffler, strateške vojne obavještajne analitičarke i bivše visoke dužnosnice u američkoj Vojnoj obavještajnoj agenciji (DIA) i jedne od triju najboljih analitičara ruske doktrine i strategije u obavještajnoj zajednici SAD-a, koja je davno upozorila američki establishment na Putinove planove i strategije, ali ju Biden, dok je obnašao dužnost u Obaminoj administraciji, nije čuo. Biden i njegov tim, od kojih će se mnogi kasnije pridružiti njegovoj administraciji, nastavili su opasnu strategiju guranja Ukrajine prema članstvu u NATO-u – piše Rebekah Koffler na stranicama Newsweeka.
GeoPolitika.news donosi prijevod tog članka, kojeg možete pročitati i u nastavku teksta ...