Dugi Rat, odnosno Duće polje, ljeta gospodnjeg 1910. (prva slika). Fotografija iz kolekcije Čedomira Vojnovića najstarija je meni poznata fotografija ovog dijela naše obale. 100 godina poslije na tom istom mjestu još se samo bageri i mladi električar Čapo paunovski šepure prostorom nekadašnje tvornice "Le Dalmatiene", kasnije naše hraniteljice "Dalmacije" Dugi Rat (druga slika). 100 godina poslije nema više prve i druge i samo se treća smjena donekle dobro drži. Dobro, mali djelić prve smjene (ali ne i naši Dočani, ni Novoselci, nego - naši Englezi!) se opet vratio radnim navikama, na tom istom mjestu, a druga je u niskom startu spremna i orna, a do zvuka sirene dane krati điradama, grintanjima i inžinjavanima po zidiću, lučici, rivi, kafićima, po mistu (treća slika)... Lito je pred nama, sezona samo što nije preplavila turiste na plaže, kafiće, naša mala mista, apartmane, a naši vrijedni radnici u ugostiteljstvu, kao i svake godine, dočekuju je puni radnog elana (četvrta slija)... I sve je takoreći lipo i krasno, samo, ponekad i sporadično, treća smjena zna malo zahebat stvar i činit pizzarije po mistu, skršit par klupa po parku, naljutit borca, iskrenit koju kantu, zaitit pitar u more... Mladost, ludost. Spasit će ih Čehinje...

DUGI RAT, OBALA 1910. GODINE

Hvala, Čedo, na ustupljenom skenu fotografije...