Jeka

Srce je ovdje kao prošlost
Pjesma je još samo kolebanje
Pjesnici su živi iz bojažljivosti
Ima tu sjaja ali nema topline
Više ne spašavamo ono što spominjemo
Jer riječi su sada samo upotrebljive
S pjesmom bi se moralo raditi
Poslije srca uzaludna je matematika,
Što možemo izračunati to možemo nadživjeti
I svaku vještinu procijeniti i platiti
Neki sami tuguju ali to nije pobjeda
Smrt se ne pobjeđuje u društvu sjena
Obnovljene priče su za kazalište
Samo pravi život izmiče prolaznosti
Besmisleno je podnijeti toliko za jedan vidik
Ili tražiti ljubav iznad istine
Danas pjesma nije osvajanje
Mi se ne nadamo i ne izdajemo život
I sudbina pjesme je sve sličnija našoj
Pjevati ne znači više od živjeti
Ali ni razlozi za pjesmu nisu manji
Jer ona nije ni slika ni oslabljeni život
U njoj je i danas sve a gubitak je u životu
U pjesmi je ostalo samo čekanje
Kao da se sa srcem sve dogodilo
Razumno govorimo o pjesmama
Jer samo tako se vidi koliko ih volimo
I da se s ovim znanjem može i drugo raditi
Ali mi se ne bojimo pjesama jer se ne bojimo života
I ne prijetimo i ne tugujemo
Jer mi ne tražimo ni pobjedu ni zaštitu
Jer put života i put pjesme
Isto su izgubili i isto ih održava
Kroz pjesmu se sada sudbina razara
I sa svakom pjesmom pjesma se raspada
Da se mire oni koji još ne znaju
Ni raditi ni umrijeti bez srca.

Vladimir "Vlado" Gotovac, uvodna meditacija iz "Jeke" (1961.)
 
Mlada poljička pjesnikinja Jelena Alfirević Franić iz Donje Ostrvice ove je godine, u povodu Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, dobila književnu nagradu "Jean Michel Nicollier" koju joj dodjeliše Hrvatska udruga Benedikt i Udruga veterana 4. gardijske brigade za pjesmu "Kata Šoljić" posvećenu majci zvanoj Hrabrost. Jelena je ovu nagradu posvetila ocu Anti, hrvatskome branitelju, a evo što o nagrađenoj pjesmi kaže sama autorica, dugratska nevjesta, inače profesorica hrvatskoga jezika i književnosti, znanstvenica i književnica sa Sveučilišta u Zadru:
"U pjesmi dominira crvena boja. Crvena boja boli, traume i žrtve kojom je krvarila Kata Šoljić, izgubivši svoja četiri sina na pragu Hrvatske Domovine(...) Promatrajući odmalena u medijskim istupima Katu Šoljić, na njezinom licu nikada nisam primijetila staračke tragove mržnje, zluradosti i osvete. Štoviše, njezine oči za mene su sijale beskrajnom nadom, bez obzira na silnu tragediju koju je proživjela. Zato je Kata Šoljić žena lavljeg srca, duhovni stup društva i simbol nade. Ne znajući da će joj biti postavljen kip u Vukovaru, posebno mi je drago što se u istoj godini pojavila inspiracija za pjesmu kao moj skromni doprinos njezinoj ljudskoj veličini." ...
 

Promocija četvrte(!) zbirke pjesama Vlade Tomaša

Jedna iznimno lijepa i ugodna večer u nekadašnjem kinu "Dalmacija" u Dugom Ratu. Naoko običnu promocije zbirke pjesama "Levitacije" Vladimira Tomaša, svetkovinu lijepe hrvatske riječi, uljepšalo je još nekoliko "sitnica", pa krenimo redom:
- mladost, a već tako bogat životopis našeg sumještanina, mladog poljičkog pjesnika Vladimira Tomaša s Bajnica, iza njega je su već 4 zbire pjesama i jedna drama, članstvo u Društvu hrvatskih književnika, diploma kroatistike, rektorova nagrada, osobna nagrada Općine Dugi Rat, ma kad je stigao sve to u svojim mladim godinama napravit?!;
- solidno popunjena dvorana nekadašnjeg kina "Dalmacija" u Dugom Ratu u subotu, 03.12. u 18 sati, između dviju uzbudljivih utakmica SP-a, svatko tko nešto pokuša organizirati u Dugom Ratu zna koji je to uspjeh;
- djeca, da, djeca, bezbrižna igra male djece u kinu za promocije zbirke pjesama, ta ljubav i život ipak sve pobjeđuje, a tko zna, možda i dalje nastavi niz, beskonačnu kolajnu naših poljičkih pjesnika:
- promotorke zbirke Renata Kovačić i Jelena Alfirević Franić i najava organizatorice večeri Kate Franić, svaka je na svoj osebujan način svojom recenzijom Tomaševe zbirke doprinijela da svi prisutni u dvorani osjete ljepotu slobodnog stiha mladog Vlade, ukoričenog, ali ne i sputanog u lijepo dizajniranoj zbirci koju čitatelj najprije mora "zarotirati" da bi uživao u lijepoj riječi.
- mali Noa Šaban na akustičnoj gitari koji je svojom glazbom i talentom obogatio ovu lijepu dugoratsku subotnju večer
- pravi domaćinski ugođaj, prijateljsko druženja i ćakula nakon promocije zbirke.
I što bi rekao naš mladi pjesnik, oprostite mi prešućeno... ali upravo počinje film, pardon utakmica... pa se vidimo i čitamo uskoro, na promociji pete Vladine zbirke, jer kako je počeo...
 

Promocija nove zbirke pjesama Đurđice Tičinović

"U tragovima" naziv je nove zbirke pjesama poljičke pjesnikinje Đurđice Tičinović koju će u petak, 11. studenoga 2022. u 20 sati biti predstavljena javnosti u Galeriji AZ u nekadašnjem Glagoljaškom sjemeništu na Priku. Stihove iz zbirke "U tragovima" uz glasovirsku pratnju Rozarije Samodol recitirati će Žana Antičević, Marijan Grbavac i Marko Duvnjak, a o najnovijoj Đurđicinoj zbirci govoriti će Petar Buljević, ravnatelj CZK Omiš, Zoran Jurišić, književnik te Svjetlana Buljević, ravnateljica Gradske knjižnice Omiš. U glazbenom dijelu programa nastupiti će klapa Pasika iz Kostanja, Igor Ivanović, prof., Lino Tičinović, Klara Kalajžić i Marija Kaštelan (mentor Gordana Baković, prof.). Vidimo se i u petak u lijepom prostoru Centra za kulturu Omiš.
 

Boris Maruna: Svršetak ljeta

Ničemu ti neće služiti stihovi koje sada pišeš
Dan se mrači i kiše s kraja ljeta ispiru grad
Zahvalnost asfalta isparava naše korake
Odlazi ljeto
I s njime započinje još jedno presvlačenje koža
Zreli plodovi jeseni pokazuju začetke smrti:
Crv sumnje opsjeda sve što si ikad htio
Kiše ispiru grad i odnose sa sobom pijesak
I žene i noći, šetnje uz obalu i šetnje boricima
Književne rasprave i političke debate
Ulaženja u more, barove, talog ispijenih čaša
I riblje kosti; cijele naplavine istina kao stihove
Koji ikada nisu živjeli.

Boris Maruna, hrvatski pjesnik
(1940. - 2007.)
 

Boris Maruna: San o svjetlu

Naša zemlja je zabit, turoban kraj
ništa veliko
tu dugo ne raste ona čovjeku ne pruža
zadovoljstva nikakvih udobnosti
u njoj se uvijek kinjilo glađu, mučilo
i ubijalo radom
i na druge načine
premda se
čovjeku ponekad učini drukčije
u našoj se zemlji uvijek živjelo u mraku
 
Prošle godine navršilo se 40 godina od smrti pjesnika Drage Ivaniševića. Njemu u čast Festival dalmatinskih klapa Omiš u nedjelju 26. lipnja u klaustru Franjevačkog samostana na Skalicama u Omišu s početkom u 21 sat posvećuje glazbeno-poetsku večer. Nositeljice projekta "Jubav“ dvostruke su pobjednice Omiša 2017. i 2019. godine, članice ženske klape "Orca“ iz Splita, zajedno s njihovim voditeljem Srećkom Damjanovićem. Klapa "Orca“ će izvoditi pjesme Drage Ivaniševića na glazbu maestra Duška Tambače velikog pjesnikovog prijatelja. Sve te skladbe svoju su praizvedbu imale upravo u Omišu na Večerima novih skladbi, a mnoge od njih osvojile su nagrade i postale dio klapske antologije. Stihove Ivaniševićevih pjesama kazivat će recitor Mate Tavrić. Projekt "Jubav“ zaokružuju i nosač zvuka klape „Orca“ na kojem se nalazi 12 skladbi autorskog dvojca Drago Ivanišević - Duško Tambača kao i bogato opremljena notna edicija „Jubav“ - Leut br. 17 u izdanju Festivala. Oba izdanja bit će predstavljena u ovoj večeri, a promotori su: prof. Miljenko Buljac, dr.sc. Ivana Tomić Ferić i doc.mr.art. Blaženko Juračić. O prijateljstvu i suradnji s pjesnikom govorit će maestro Duško Tambača dok će moderatorica večeri biti Ines Nosić. Ulaz u klaustar samostana je slobodan.
 
Od Bajnica pa do Prika
šestan, smišan, lip ka' slika,
(modro more, nebo, kamen);
rodnog kraja našeg znamen.
Uz brata nek' stane brat
da nam cvjeta Dugi Rat!

Napredujmo svi u slozi,
sveti Jure nam pomozi,
što te puk poljički štuje
kroz bonace i oluje.
Za vrat ćemo zmaju stat;
nek' nam živi Dugi Rat.

Od Poljičke stare slave
do Hrvatske nam države,
dosanjasmo davne snove
za sve kćeri i sinove.
Sve ćemo od sebe dati
za ponosan Dugi Rat.

Da nam vino, ulje rodi,
da rastemo u slobodi;
za buduće dneve lipe
pomozi nam sv. Josipe;
molit ćemo Tebe znat
da uzdigneš Dugi Rat.

    -  prof. Ivan Miljak
 

Udbaši

U jednoj od nedavnih medijskih "poslanica" koje si već godinama s brda na brdo, urbi et orbi, razmjenjuju naš predsjednik i premijer, prčeviti brđanin s Pantovčka je spomenuo i velikog hrvatskog pjesnika Borisa Marunu i njegovu pjesmu "Udbaši" u poruci svom intimusu, plamenom jazavcu.
Legendarnog hrvatskog pjesnika Borisa Marunu, koji je živio i stvarao mahom u emigraciji (u Hrvatsku se vratio tek nakon pada komunizma, 1990.), nećemo ovdje stavljati u istu rečenicom s gore navedenima hrvatinama. Marunu su ionako za ‘nedostatak hrvatstva’ oduvijek korili mnogobrojni kulturni djelatnici koji su u komunizmu dobivali titule, priznanja, nagrade i stanove, a nakon 1990. sve su to htjeli i od Oca domovine, privijajući se uz njegove skute. Kad je Maruna, koji se iz emigracije vratio 1990. na Tuđmanov poziv, imenovan šefom Matice isljenika i nakon što je nakon sukoba s Ocem domovine dao ostavku i približio se SDP-u, te postao član Savjeta SDP-a, njegovo ponašanje shvatili su kao izdaju. Maruna je ponovno usred Zagreba postao ono što je bio i prije diljem svijeta - hrvatski disident.
Pjesma "Udbaši" objavljena je u njegovoj zbirci "Bilo je lakše voljeti te iz daljine – povratničke elegije", Zagreb, 1996. Izvrsna je. Pročitajte je u nastavku članka ...
 

Povodom Svjetskog dana poezije

Danas, na prvi dan proljeća, obilježava se i Svjetski dan poezije kojeg je proglasio UNESCO 1999. godine s ciljem promocije čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije u cijelom svijetu kao i zbog davanja priznanja i podsticaja nacionalnim, regionalnim i međunarodnim pokretima poezije.
Ovim lijepim povodom, opet Vam skrećemo pažnju na poete među nama, a jedan od njih svakako jest Ivan Miljak, nastavnik Hrvatskog jezika u zasluženoj mirovini. Njegova pjesma "Barbara" nastala je 1986. i već je objavljena na ovim stranicama, te u nezaboravnom lokalnom listu "Odjek Mosora". Naravno, Miljkova "Barbara" nastala je prema istoimenoj pjesmi legendarnog Jacquesa Preverta, te je prilagođena aktualnim temama 80-ih godina prošlog stoljeća.

Barbara

Sjeti se Barbara i ne zaboravi
kada smo se tražili Omišom
ti i ja nasmijani rascvjetani zatelebani do daske
pod onom sretnom 100% čistom kišom.
Sjeti se Barbara ondašnjeg Fošala
i galebova i svježeg maestrala
vonja lažine i cetinskih vala.
Davno to bješe a meni se čini
da jučer bješe cvijete moj prefini.
Ti koju nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
al' što to ima veze
važno je bilo šetati Omišom
pod onom sretnom bez prašine kišom
koja nije mogla utjecat' na gene
na koronarni sistem jajne stanice i vene
prosto stoga što kiša bješe čista
ko naša ljubav što tada zablista ...