DUGI RAT

Interesantno je to, a medijima nesumnjivo i atraktivno. To kako u Splitu ništa ne funkcionira kad ti zatreba. Osim ljudi. O ljudima u Splitu svašta se zna. Zna se, recimo, da ne počinju raditi prije podne. Baš tako je pisalo nekidan u novinama. Zna se i da su orjunaši, o tome je čak i predsjednica Republike javno progovorila. Zna se i da im je dobro, da im euri, nema dana da o tome netko ne javi, padaju s neba. I to ravno na Bačvice, u ruke preplanulih lokalaca u mudantinama koji, viđeno na Dnevniku, novčanice smotaju u lopticu i bace na picigin. Interesantno je to, a medijima nesumnjivo i atraktivno. To kako Splićani žive u nekom svom svijetu, u paralelnom svemiru, daleko od bremenite hrvatske stvarnosti. Zimi spavaju, ljeti zarađuju. Ležeći. Do nove katastrofe. I onda se dogodi požar. I sve što se o Splićanima znade ode u pepeo. Ili padne snijeg, jer i to se dogodi. Onečisti se, moguće, voda, svejedno, svaki put, ali baš svaki put, u izvanrednim slučajevima sve što se zna o Splićanima ispari poput Modrićeva sjećanja..., piše prvo pero Duća (i Omiša!) Vinko Vuković na stranicama Slobodne Dalmacije..

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Foto: Miroslav Lelas / DalmacijaDanas
Izvor: Slobodna Dalmacija

PROČITAJTE VIŠE..