Galerija KRUG: Selo moje majke - izložba Ante Tonća Alača

Poljička likovna udruga "KRUG" iz Dugog Rata najavljuje novu izložbu u svom galerijskom prostoru i poziva sve zainteresirane ljubitelje likovne umjetnosti na otvaranje nove izložbe koje će se održati u subotu, 20.02. ove čudne godine u Galeriji KRUG u Kući kulture u Dugom Ratu, s početkom u 18 sati. Maske su obavezne, kao i pridržavanje svih propisanih epidemioloških mjera.

Rođen u jednom od najslikovitijih podneblja južnog Jadrana, makarskom podbiokovlju, Ante Tonći Alač svoju inspiraciju pronalazi u Staroj Podaci, mjestu rođenja svoje majke. Zbog toga je i naslovio ovu izložbu "Selo moje majke" koja je u cjelokupnom opusu njegovog stvaralaštva snažno duhovno povezana sa prethodnim ciklusom slika "Riba moga oca".
Motive ovog novog ciklusa nije trebao tražiti, oni su mu bili tu na mitskim prostorima Stare Podace, gdje je višestoljetna povijest ostavila neizbrisive tragove ispričane u napuštenim kamenim kućama, ranokršćanskim i romaničkim crkvama, fortifikacijskim objektima, srednjovjekovnom kulom, starim grobljima, ulomcima ranokršćanskih ukrasa i stećaka...

GALERIJA KRUG:

Selo moje majke - izložba radova Ante Tonća Alača

Piše: Ante Toni Brkić, prof.akad.kipar

Nadahnut raskošnošću motiva umjetnik stvara seriju slika akrilika na platnu, gdje se prožimaju elementi minulih vremena sa mediteranskim pejzažem, visovima Biokova, nebeskog i morskog plavetnila. Svoj intimni, umjetnički izričaj usmjerava ka zavičajnom gdje dominiraju blage akrilne nijanse boja, kao da su oslikane u tehnici akvarela ili pastela. Boja u njegovim djelima je dominantna, a prekrasni pejzaži sa starim kućama, maslinama, borovima, kamenom i morem prelijevaju se u bezbrojne nijanse tvoreći koloritom oplemenjene kompozicije.

Selo moje majke - izložba radova Ante Tonća Alača

Opijen optičkim efektima sunčeve svjetlosti koja je posebno karakteristična na Staroj Podaci, budi u njemu osjećaj da sve to doživljeno kao svoju intimnu, umjetničku i duhovnu potrebu zabilježi, iznese, oplemeni i materijalizira na platnu, a svojim talentom, blagošću, iskrenošću i nadahnućem prevladava Alačeve slike pokrenute bojom i svjetlošću, obogaćene osjetilnošću i predekspresivnim stanjem vlastite duše, isijavaju energiju i prozračnost, eksponirajući se u oblike lirskog, emocionalnog sjedinjenja u neponovljive kolorističke cjeline.

Njegov zanos razigranog duha i kreativne igre traje skoro tri decenije, kroz koje je stvorio iznimno vrijedna djela u paleti raskošnog lirskog kolorizma u tehnikama ulja i akrilika na platnu.

Ovom izložbom Alač se svojim radom i stvaralaštvom svrstaje u najznačajnije umjetnike i kroničare našeg mediteranskog podneblja te potvrđuje vlastitu zahvalnost i veliku ljubav prema majci i rodnoj grudi-domovini majci.

 

Crtica o umjetniku

Ante Tonći Alač rođen je 1966. godine u Makarskoj. Formalni kontakt s umjetnošću ostvario je krajem 1990-ih godina kada se uključuje u radionicu Željka Jermana u Splitu, gdje kroz predavanja i nove medije (umjetničke instalacije, video, fotografiju, performans) dolazi u doticaj s postmodernizmom. Na Beppe Assenza Academy of Art u Splitu završio je studij slikarstva 2001. godine. član je HDLU u Zagrebu od 2002. godine. Sudionik je brojnih skupnih izložbi i likovnih kolonija, a samostalno je izlagao u Zagrebu, Sarajevu, Širokom Brijegu, Pločama, Splitu i Dubrovniku. Voditelj je likovne kolonije “Stara Podaca” u Podaci.

 

Udruga "Štrada" o umjetniku

Piše: Udruga "Štrada"

Tko je god upoznao Tonćija morao je čuti za Staru Podacu. Ona je neizostavni dio njega i glavni je motiv njegovih slika. To je selo koje je inspiriralo i nadahnulo mnoge. Naseljeno je još od doba starih Ilira, opjevano u Razgovoru ugodnom fra Andrije Kačića Miošića, spominjano u turskim i mletačkim srednjovjekovnim spisima, dom slavnih Kačića i motiv Vežinih slika.

Selo je to koje je iznjedrilo intelektualce usprkos siromašnom i teškom načinu života, selo stoljetnih murvi te bogatog kulturnog nasljeđa. A povrh svega: "To je selo moje Majke!“, s ponosom dodaje Tonći Alač. Za selo radi i daje najbolje od sebe, najbolje od onoga što zna i umje. Ovjekovječuje ga na svojim platnima ostavljajući neizbrisiv trag zahvalnosti, poštovanja i divljenja.

Podaca je posebno mjesto. Tko god prođe kroz nju, bilo da se radi o običnom šetaču, turistu ili slikaru, ostane dotaknut njezinom ljepotom. Malo je to selo zbijenih kamenih kuća smješteno na zaravni Biokova, negdje na pola puta između podnožja i vrha. Ušuškano u zelenilo mediteranskog raslinja, sa surovim biokovskim masivom iznad sebe te veličanstvenim, širokim pogledom na more ispred sebe.

Međutim Podaca je puno više od starih, kamenih kuća. Njena ljepota krije se u zanimljivoj i burnoj povijesti te bogatom kulturnom nasljeđu. To je prepoznalo i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske te je ruralnu cjelinu starog sela Podace uvrstilo u Registar nepokretnih kulturnih dobara.

Uz to što je cijelo selo pod zaštitom, dvije građevine su dodatno zaštićene kao spomenici kulture. Radi se o starohrvatskoj crkvici sv. Ivana Krstitelja, izgrađenoj u romaničkom stilu u 11. st. te obrambenoj kuli iz doba tursko-mletačkih sukoba iz 16. st. Uz crkvicu sv. Ivana nalazi se i crkva sv. Stjepana iz 18. st. te zvonik iz 19. st. Na tako malom lokalitetu Podace nalazimo bogato preklapanje razdoblja i stilova, dokaz da se Podaca stoljećima kontinuirano razvijala.Život se u Podaci naglo promijenio 1962. g. kada je cijelo Makarsko primorje pogodio jaki potres. Stanovništvo se tada seli uz more gdje gradi nove kuće i okreće se turizmu.

Selo moje majke - izložba radova Ante Tonća Alača

U nadi da se povijest i običaji ne zaborave u Staroj Podaci je od 1993. g. djelovao "Boćarski klub“, a onda 2012. g. Podačani osnivaju Udrugu za promicanje i zaštitu starina sela Podace „Štrada“ koja djeluje i danas. Udruga tijekom cijele godine organizira razne kulturne manifestacije s ciljem revitalizacije starog sela.

Glavni pokretač likovnog života unutar projekata udruge Štrada svakako je Tonći Alač. On je u svibnju 2010. g. pokrenuo likovnu koloniju koja okuplja slikare iz raznih krajeva; Dubrovnika, Splita, Zagreba, susjedne Bosne i Hercegovine te drugih nama bližih mjesta. Početkom svibnja svi se oni okupe u Podaci te uz domaće vino i spizu domaćina provedu dan oslikavajući platna motivima staroga sela. Podacu tada ispune štafelaji, boje i kistovi.

Podaca tada opet postaje mjesto susreta, novih prijateljstava, mjesto povratka prirodi, oaza u koju umjetnici dođu pronaći inspiraciju, odmor i nadahnuće. Stara Podaca i dalje živi. I živjet će sve dok bude entuzijasta poput Tonćija. Naši stari ostavili su nam u nasljeđe veliko kulturno bogatstvo.

Postavlja se pitanje kakav trag će naše generacije ostaviti u Staroj Podaci. Tonći Alač zasigurno će ostaviti trag. Podaca će zauvijek živjeti na njegovim platnima kao oaza, toliko potrebna modernom čovjeku. Gledajući njegove slike uranjamo u svjetlom i bojama okupanu Podacu koja živi vječno.

S vjerom u život mi nastavljamo!

Naravno, nismo zaboravili i na ovo... pogledajte kako je Tonči Alač iz Podaca zaprosio Njemicu Lauru pred stotinama navijača...

Povezani članci

Who's Online

We have 252 guests and no members online