DUGI RAT

- Kažu mi dica, nemoj ti ćaća ništa prodavat, kad umreš bit će ovo puno skuplje, pa ćemo mi prodat - smije se Omišanin Ante Baučić (62) dok nas ponosno vodi hodnicima svoje kuće koju je pretvorio u svojevrsnu galeriju. Zidovi su načičkani uokvirenim mozaicima s potpisom A.B., svaki je našem domaćinu poseban i jednako drag, pa ih pogledom miluje dok nas s komoda prate sumnjičava lica zgrbljenih predaka. Figure su to od oblutaka, da ih slučajno niste poistovjetili sa suvenirima, koje Anti prave društvo dok niže kamenčiće stvarajući slike poput slavnoga sugrađanina Ivana Joke Kneževića ...

ANTE BAUČIĆ: OD TEHNOLOŠKOG VIŠKA DO UMJETNIKA AMATERA KOJI JE VEĆ PRIREDIO DVIJE IZLOŽBE

'Posljednja večera' od omiških oblutaka

Nakon otkaza u tvornici "Galeb", Omišanin Ante Baučić našao je novi životni smisao u slaganju mozaika

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Nećemo, naravno, bogohuliti, pa uspoređivati rad ove dvojice Omišana jer Joko je bio akademski obrazovan, priznat i slavljen u Jugoslaviji, dok je naš Ante samouki umjetnik koji je slike počeo stvarati iz nevolje.  I već je imao dvije izložbe, dok one velikoga Joke, baš kao ni samog Joku, u Hrvatskoj malo tko spominje.

 Ante Baučić,   foto: Ante Čizmić / Cropix

- A šta ću, kad san ka tehnološki višak dobija otkaz u 'Galebu', omiškoj tvornici trikotaže, mora san se s nečin bavit, da ne poludin. Nije lako ostat bez posla i ostat normalan, a meni je, uz familiju, najviše pomoga ovi hobi koji mi je s vrimenon posta i prava opsesija.

Evo, kad san ovo lito ima izložbu u Omišu šta mi je organizirala Udruga za očuvanje hrvatskog folklora, ne morete ni zamislit koliko mi je bilo drago čut da me fale ljudi od struke i da mi govore da samo ovako nastavin - priča nam Ante kojemu su, uz brodove, sakralni motivi najdraži, pa tako nije ni čudo što u blagovaonici ukućane blagoslivlje Isus u šljunčanoj verziji 'Posljednje večere'.

'Igra kamenčića' i 'Kamene priče' naziv je dviju do sada održanih Baučićevih izložbi, no to je samo početak jer, da citiramo Antu, 'šta više radin, bolje mi iđe'. Za razliku od prodaje koja bi, neka se ne uvrijede djeca, mogla biti i bolja.

- Otišlo je desetak komada s našin ljudima prema Belgiji i Americi, a drugo teško, svi bi tili mukte, a ja mukte ne dan. Turisti? Šta van je, oni gledaju samo di će šta popit, šta će njima ovo - veli Ante dodajući kako mu za jednu sliku treba oko mjesec dana priprema i rada.

- Prvo triba obać plaže i nać prave kamenčiće, pa složit sliku u glavi i tek onda počet polako i strpljivo radit. E, a šta ste vi mislili da je to pljuni pa prilipi!