DUGI RAT

Sinoć je u galeriji "Vijećnica" u Dugom Ratu pred 40-ak što umjetnika, a što samo ljubitelja likovne umjetnosti, otvorena izložba 4. slikarske kolonije KRUG Dugi Rat. Organizator izložbe, Poljička likovna udruga "KRUG" iz Dugog Rata, izložio je oku javnosti radove nastale na ovogodišnjoj likovnoj koloniji "KRUG", koja se održala sredinom lipnja u Dućama, gdje se okupilo 30-ak likovnih umjetnika (među njima i 10-ak "akademaca") iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a sve s namjerom zajedničkog kreativnog i umjetničkog rada, zajedničkog druženja te oplemenjivanja fundusa galerije PLU "Krug" u nastanku. Izabrane radove možete razgledati u vijećnici za radnog vremena ...

DUGORATSKO LJETO

IZLOŽBA 4. LIKOVNE KOLONIJE PLU "KRUG" DUGI RAT

Brešan iz Kruga o Krugu: Ne kadim ja sa strane!

Dugi Rat, 20. kolovoz 2014.

Piše: Igor Brešan

Poput većine uvijek me nosio uspomenski život stvari, u životu, pa i vodio kroz život. Onaj fiktivni, a zapravo stvarni, onaj tihi podsjetnik amajlija. Kad vam je nešto bilo drago čuvali ste to ljubomorno baš zbog posebnosti koja vam se otvarala svakim novim dodirom na predmet.

Stvari su bile podsjetnik na ljude, na ono odbjeglo što vas je za njih vezivalo. Mamile su od vas uzdisaje zbog okrutnih istina da se sve to po logici stvari ne može više ponoviti. A kad i bi, kojim slučajem, ne bi imalo svoju posebnost i unikatnu vrijednost. Prigode zato ne bi slavili niti veličali. Postajale bi dio običnosti i svakodnevice.

Živimo u potrošačkom društvu uvijek racionalno otriježnjeni da uz vrijednosti koje se ne dadu ničim izmjeriti postoje i one materijalne, ipak egzaktne, mjerljive. 1 bez obzira koliko ove prvospomenute bile dominantne, ni ove potonje apostrofirane nisu zanemarive.

Prsten sa vjenčanja držite posebnim zbog prilike na koju vas podsjeća, no u zlatu i pokojem staklastom umetku, ma koliko vam nebitno bilo, morate poštovati karate, onu drugu, svakako mjerljivu vrijednost. Rekli bi ekonomskim slengom PDV, neku dodanu vrijednost.

Kakve to veze ima sa dugoratskim Krugom, ovdašnjom likovnom udrugom, amatera profesionalnih nastojanja? Ima, dakako da ima. Već smo godinama zajedno, onako ljudski, pomalo se očešemo i o privatnost, znamo one bitne stvari jedni o drugima, ne hajeći za detalje. I slavimo umjetnost, ljepotu likovnog izražavanja, tu iskrenost pretakanja duhovnosti okružja u materijalno, u sliku.

Veličamo zaustavljeno vrijeme kistom, sigurni da ćemo po detaljima koji računaju tek na estetiku sutra (re)konstruirati okolnosti kojima smo zajedno svjedočili, nečemu čemu toga trena i nismo bili apsolutno svjesni. I prizivati prošlost, zajednička druženja sad već uspomene koje s patinom dobivaju pozlatu.

Jer sve je odbjeglo lijepo jer se ružne stvari lako zagube u sentimentima na koje smo slabi, sadašnjost je i onako prolazna i ne obvezuje toliko, a na budućnost nitko i ne računa jer je relativna i nesigurna.

A o zlatu i biserima, riječ dvije? Tu su među nama, vrijedi im pokloniti uzdah bez ljubomore i zavisti, jer jednom će se rulet okrenuti i na drugu, vašu stranu!

Zato poštujući sve ovdje viđeno i vezujući se za lijepa kišna druženja u Dugom Ratu, kad smo pokušavali stvoriti nešto lijepo, dotakmmo to svjetlucanje, ono nešto što Krug kvalitativno čini moćnijim iz godine u godinu.

Ovo vas ipak ne obvezuje, mislim pogled koji se duže zadrzao na neobično posloženim folklornim detaljima Dubrovkinje Jagode Lasić, u na maslinama Mostarca Gorana Milinkovića koje imaju drskosti i sigurnosti da na poznatom i opjevanom obrascu sklada budući evergreen, pa nastojanja Splićanke Antee Ratković da bojom obrani bajkovitost zaseoka, a njegovu škrtost naresi zagubljenim običajima i pučkom mistikom...

Ostalo je sve stvar slatkih obveza, proizašlih iz druženja, iz atmosfere koja računa na zavidnu uljudbenu razinu i estetiku koja je godinama finiširala u zajedništvu.

Morate mi vjerovati ja svjedočim o Krugu iz Kruga, a ne kadim prigodno sa strane.