DUGI RAT

Ustajanje u šest, u 6.30 sjeda u automobil i vozi sedamdesetak kilometara, čeka trajekt i njime se vozi oko 40 minuta. Nakon odrađene nastave ponovno čeka trajekt, u 16 sati plovi do kopna, sjeda u automobil te oko 18.30 vraća se kući, na početnu točku. To bi bio jedan radni dan mlade profesorice biologije i kemije i buduće diplomirane ekonomistice. I to kada su idealni vremenski uvjeti, a kada vladaju kiša, vjetar, uzburkano more ili pak snijeg, oduži se radni dan još za poneki sat. Takav pakleni ritam pune četiri godine odrađuje prof. Ivana Balić. Ipak, ne skida osmijeh s lica. U školi pljušte pohvale na njezin račun, uostalom izabrana je i za ravnateljicu, nikada nije zakasnila na posao. A da sve bude u skladu s nevjerojatnom energijom zgodne profesorice, od početka ove školske godine ona radi na još jednom radnome mjestu ...

SPOJILA OBALU, OTOK I ZAGORU

Ivana Balić: Sritna sam, radim!

Profesorica Ivana Balić iz Duća tri dana tjedno odrađuje u školi u Sućurju na Hvaru, a dva u Cisti Velikoj

Piše: Braco Ćosić / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

A da sve bude u skladu s nevjerojatnom energijom zgodne profesorice, od početka ove školske godine ona radi na još jednom radnome mjestu - tri dana putuje iz Duća gdje stanuje, u Cistu Veliku, u tamošnju školu “Ivan Goran Kovačić”, gdje predaje biologiju i kemiju, a dva dana odlazi iz Duća u Sućuraj na otoku Hvaru u tamošnju osnovnu školu “Ante Anđelinović“.

Tamo predaje iste predmete, no u posljednje četiri godine predavala je i informatiku i tehničku kulturu. A nakon završenog fakulteta u Zagrebu, radila je 10 mjeseci kao konobarica, potom u Pučkom otvorenom učilištu u Omišu, izvrsna je vozačica, neudana...

- Eto, čuli ste sve o našoj Ivani. Onda je ove godine došla u našu školu, jednu od najljepših i najurednijih u županiji. Dobio sam ove godine čak četiri nova profesora, među njima i kolegicu Ivanu, i mogu kazati da su se odmah tako adaptirali na kolektiv da je prava milina.

Da ne govorim o prof. Ivani Balić, koja i učenike i svoje kolege plijeni nevjerojatnom pozitivnom energijom - na početku priče o “izvanzemaljskoj profesorici” priča Ivan Plejić, ravnatelj Osnovne škole “Ivan Goran Kovačić” u Cisti Velikoj.

U prvom kontaktu s prof. Balić naići ćete na širok osmijeh, otvorenost za sva pitanja radoznalog novinara.

- Diplomirala sam još 2002. godine u Zagrebu. Posao odmah nisam našla, pa sam, kako znadete, radila i kao konobarica, poslije i na Pučkom otvorenom učilištu u Omišu. Kada sam vidjela oglas da u Sućurju na Hvaru traže profesora na zamjenu, bilo mi je svejedno gdje je, samo da radim.

‘Lijepo je na moru, a još ljepšte u mojoj Zagori’

Rođena sam u Balićima kod Šestanovca, no s roditeljima živim u Dućama. I tako sam se u svojoj staroj mazdi zaputila prema Sućurju, koje sam samo jednom vidjela na putu za Dubrovnik. Vjerujte, pomislila sam tada da tamo u tom malom mjestu ima neka mala škola i slatki đaci...

I eto, dovede me sudbina na Hvar. Četiri godine putovala sam na ruti Duće - Drvenik kod Makarske - Sućuraj, svaki dan, svako jutro. I nikada nisam zakasnila, ali je kasnio trajekt - i to zbog mene.

Naime, jednom me zbog prekoračenja brzine zaustavila policija u Ruskamenu. E, daj vozačku, daj prometnu, pa zapisnik... Kažem da će mi otići trajekt, ali oni ništa. I onda vidim da ću zakasniti, a to silno mrzim, i mobitelom sam povazala kapetana:

- “Kapetane, prijatelju, molim vas pričekajte, kasnit ću na nastavu.” A oni iz “Jadrolinije”, svaka im čast, zaustavili su i putnike i trajekt!.

Radila sam i u OŠ “Brda”, u OŠ “Josip Pupačić” u Omišu i sada sam se od nove školske godine ustalila u Sućurju i Cisti. Povezala sam nekako otoke i Zagoru.

Lijepo i na moru, još ljepše u mojoj Zagori. Kada je more u pitanju, silno volim plivati, a u Zagori vozim bicikl. Prosječno sam osam sati dnevno putnik, vezana uz svoju mazdu - veli nam prof. Ivana, spomenuvši da je zadovoljna u obje škole, Sućurju i Cisti Velikoj.

- Svaka sredina ima svoje specifičnosti, no ono najvažnije su đaci, oni su najljepši ures svake škole. Za mene su uvijek isti, dragi i lijepi. Zato mi i ovih četrdesetak minuta od Duća do Ciste Velike znače relaksaciju - kaže Ivana.

- Ne damo našu profesoricu, ona je uvijek nasmijana, dobra je i pravedna prema svima - zagrmješe đaci Osnovne škole u Cisti Velikoj kada smo ih pitali za njihovu novu profesoricu.

I kada netko kaže da mu je teško raditi... Neka se ugleda na prof. Ivanu Balić.