DUGI RAT

Izmjena Zakona o radu (ZOR), prijetnja sindikalnih čelnika “grčkim scenarijem”, te snižavanje kreditnog rejtinga od agencije Standard & Poor’s, pri čemu se Hrvatskoj zamjera nedovoljan angažman baš na liberalizaciji Zakona o radu, začinili su kraj ovog burnog tjedna u Hrvatskoj. Na pitanje zbog čega se moraju dodatno smanjivati prava radnika odgovor glasi: zbog toga što nismo uspjeli u ove 23 godine, koliko imamo državu, stvoriti sigurni pravni okvir za život i poslovanje, zbog toga što smo funkcionirali na osnovi mita i korupcije, zbog toga što nismo uspjeli kreirati brzu i efikasnu administraciju, i zbog toga što produktivnost gospodarstva nismo podizali boljom organizacijom i ulaganjem u obrazovanje, istraživanje i razvoj. To su trebale biti naše komparativne konkurentske prednosti u odnosu na države konkurente ...

ULUDO UTROŠENE GODINE

'Minuta' do Grčke

Piše: Frenki Laušić / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

To su trebale biti naše komparativne konkurentske prednosti u odnosu na države čija su nam gospodarstva izravni i najžešći konkurenti: BiH, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Bugarsku, Rumunjsku, Mađarsku i Albaniju.

Ako je u Srbiji radna snaga dva ili tri puta jeftinija nego u Hrvatskoj, mi smo trebali naj-manje toliko biti pravno sigurniji, manje korumpirani i administrativno efikasniji, ali ta se prednost istopila.

Uludo utrošene godine

U odnosu na razvijene države naša je konkurentnost trebala biti jeftinija radna snaga, ali toliko smo kiksali u svemu navedenom da to nije bilo moguće kompenzirati.

I zbog toga što to više nisu naše prednosti moramo doslovo “skinuti gaće” i konkurentnost graditi na “fleksibilnijem” tržištu rada i jeftinijoj radnoj snazi. To je i sudbina Grčke, Španjolske, Portugala i ostalih zemalja...

No, da se ne lažemo, i Njemačka, svjetski gospodarski i izvozni div, provela je slične “reforme” od 2002. do 2006. u četiri navrata - znatno su smanjene naknade za nezaposlene, ekstremno je liberalizirano tržište rada (mi sada to počinjemo prepisivati), provedena je porezna, socijalna i mirovinska reforma.


Žrtve globalizacije

Zanimljivo je kako je 2005. tadašnji njemački kancelar Gerhard Schroeder optužio njemačke tvrtke da su “lijene” i da “ne žele zapošljavati”, ali ubrzo nakon toga zaposlenost je počela rasti, a nezaposlenost padati, te je do danas prepolovljena i među najnižima je u Europi.

Loše su strane njemačkog preuzimanja politike “reganizma” i “tačerizma” veliki rast građana koji rade na nesigumimi slabo plaćenim poslovima koji im ne osiguravaju podmirivanje minimalnih egzistencijalnih potreba.

Studije o nejednakosti govore kako je u Njemačkoj najveći indeks nejednakosti u Europi. Ali to je bila cijena koju je Njemačka morala platiti kako bi povećala zaposlenost, pokrenula gospodarstvo...

Radi se, na žalost, o tome daje kapital u potrazi za jeftinijom radnom snagom i većom mogućnosti oplodnje otišao iz Europe i SAD-a na Daleki istok, u Južnu Ameriku i Indiju, a kada tamo iscrpi sve “komparativne prednosti”, polako će se uputiti u Afriku.

SAD i Europa, odnosno većina njihovih stanovnika, tako su žrtve globalizacije koju su sami forsirali unutar sustava liberalne tržišne ekonomije.


Što nam je glavni grijeh

U takvom svijetu, koji je naša realnost, Hrvatska je u Europi, uz Grčku, trenutno možda najveći “europski bolesnik”.

Naša je država pred bankrotom i ako ne provedemo reforme koje od nas traži međunarodna financijska i politička zajednica, zaista ćemo doživjeti “grčki scenarij”.

A “grčki scenarij” ne znači toliko nasilne sindikalne prosvjede, koliko drastično rezanje broja zaposlenih u državnoj birokraciji te smanjivanje plaća i mirovina, znatne izmjene Zakona o radu, potpunu privatizaciju, i, recimo, ukidanje javne televizije.

Konačno, jedna od ocjena koju su analitičari agencije S&P pripisali politici koju provodi aktualna Vlada jest “samodopadnost”. Međutim, čini se da taj atribut treba pripisati cijeloj naciji, svima nama.

Naš je glavni grijeh samodopadnost, svi su nam krivi, “unutarnji” i “vanjski” neprijatelji, samo nismo mi sami krivi za situaciju u kojoj se nalazimo.

Kao država i društvo truli smo do temelja, i što prije shvatimo da se od temelja moramo i mijenjati, to će nam prije krenuti nabolje.