DUGI RAT

U srijedu, 21.lipnja, u neku uru nastupa astronomsko lii kalendarsko ljeto! Napokon! Tada je na sjevernoj Zemljinoj hemisferi svijetli dio dana najduži, a na južnoj najkraći. Sljedećih dana svijetli dio dana postupno će se početi skraćivati... ali nećemo sad o tome. Ljeto je!
Nekada su ljudi štovali prirodu i slavili Dan solsticija kao dan vatre, dan sunca i početak novog ciklusa odnosno godine. Mi u srijedu slavimo početak novog lita, početak ljepše polovice godine (i Svjetski dan glazbe!) na dan kada se osim kupanja i uživanja u litu ništa u svemiru bitnije, osim možda neke ljubavi, ne događa.
No zato ćemo već u petak, upaliti baklje na dugoratskoj plaži, zapaliti Ivanjske krijesove koji se pale na Ivandan, a zapravo su to oduvijek bili oni stari kirjesovi koji su se palili odvajkada na solsticij.
Preživjeti ćemo već nekako, svitu, i ove godine, naše čuvene gužve na magistrali, donjoj, a bome i gornjoj, zaoblaznoj, eskivirati ćemo već nekako sve predizborne bravure anemičnog i njegovih drugova uvlakivača, neimara, ta mi smo ti drevni stoici osuđeni na život podno starih engleskih piramida šljake, u mjestu koje se zimi plaši i zalaska sunca, a ni ljeti nije puno hrabrije, u mjestu koje je nekad obećavalo, a u kojem smo jednom imali (a nismo to tad znali) bolji život, siguran posao, iznadprosječna primanja, pa čak i besplatan krov nad glavom. Ali nećemo sad o nostalgiji, valja nam skupiti snage za izdržat još jednu sezonu i napunit baterije... i smanjit minus na tekućem.
Ma preživjeti ćemo već mi nekako i sve nadolazeće nedaće, ne zaboravite, ovo je tek mali intermezzo, zatišje pred naše vječno ljeto, ali nema veze, nećemo sad ni o nadnaravnom.. 
Stiglo nam je, napokon, i ovo, kalendarsko, Ljeto Gospodnje 2023., fala Suncu žarkome oko kojeg se kao oko neke fatalne plavuše i dalje vrtimo već milijardama godina, i uskoro će nas zapljusnuti i val svakovečernjih izvješća perjanica HRT-a, starih i novih televizija, vijesti unutar Schengenske granice, zastrašujuće priče o turističkim white walkersima iz međuzemlja, još veće, duže i nervoznije kolone na jadranskim uspornicama, nekad magistralama, blagi porast BDP-a i poreznih prihoda, neko već svjetsko prvenstvo u nečemu gdje ćemo se opet zapaliti oko nekog našeg novog Livaje, ili Desnice, ovo drugo je postalo popularnije, i pripadnog mini vatrenog, srebrnog ili brončanog razočaranja, gdje ćemo se nervirati oko inflacije i overbookinga svega i svačega, dok nam južnjačku utjehu može pružiti samo pogled nazavodljive smišnice ljeta na našim friško "prihranjenim" plažama i ostale lijepe ljetne radosti koje nam ne mogu pomutiti ni političari ni cestari, a niti sve ostale naše nevježe, niškoristi, ljenčine i jebivjetri koji parazitiraju na poznatoj hrvatskoj šutnji, jalu, "nemožese" stavu i "netalasanju" dok se i more penje meni na rubu dugoratskog žala.
Lito je napokon tu, fala ti Sunce naše žarko što i dalje uporno sjajiš i griješ nas već milijardama godina. I to besplatno! Čudo jedno da te, "zna se" koja već ekipa skakavaca, još nije uspjela dokraja sjebati. Ali rade oni garant i na tome...
Fala ti unaprid na svim gošćama i gostima koji će nam opet doći (ne znam zašto), a s njima i eurići koji će popuniti naše šuplje novčanike, tanke račune i uvijek premale proračune.. S litom se opet otvaraju ovi restorani i najnovije konobe koje rade samo ovih par mjeseci godišnje. Kao poslije kiše iz ničega opet preko noći niče carstvo pizza-cutova i toplih zakutaka sa hladnim sendvičima sa falšim sirom, i bez ičega.
Srećom, gosti, a bome i sezonci, danas mogu birati.. sve je nekako živnulo posljednjih dana i sve se ćuti ljepše s novim, obećavajućim ljetom, a na kolone i gužve i na naše (para)državne jebivjetre, na koje naletimo gdje god se uputimo, smo se, jelda, već pomalo i navikli. A što nas tek čeka, koje sve laži i sanje u idućoj, "superizbornoj" godini... ajme.

Eto, dragi moji Dugoraćani i svi ostali ljudi dobre volje, poželimo si, dočekajmo i provedimo u veselju bolju, drugu polovicu godine!

I ne brinite se puno u danima koji dolaze, život je kratak, ljeto i šušur traje svega tih par ludih mjeseci, ljetna ljubav i puno kraće, a ona "prava", kažu, zamre već nakon dvi, tri godine... ali vječna igra Sunca i Mjeseca i dalje će se za sve nas u ovom preljepom kutku Svijeta već nekako pobrinuti.. Kao i dosad. Kad si već ne umijemo nešto bolje od ovog svog životnog kutka napraviti sami.

Lipe moje i dragi moji, na dobro Vam došao ljetni suncostaj!

Piše: MB