Agonija Branka Šarića iz Dugog Rata: Davili su me i opet će, ali ja se ne predajem

Šest je ljeta od tada prošlo, a ništa se - barem ako je suditi po naslovnici rasavijenoj po stolu u domu Šarićevih - nije promijenilo. Kao da je u zemlji vrijeme stalo. U gornjem lijevom kutu dreči naslov ‘Državni tajnik pod povećalom: Uskok ispituje je li Livaković sam sebi namještao poslove’, a posred naslovnice ogromna fotografija policajca kako stručnim zahvatom, popularnom kravatom, davi nevoljnika s cigaretom u ustima...

DUGI RAT

Agonija Branka Šarića iz Dugog Rata: Davili su me i opet će, ali ja se ne predajem

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Snimio Ante Čizmić / Cropix


Tata, a zašto te ovaj ovde barba policajac davi? - znatiželjno će najmlađi član obitelji Šarić dok mu otac pokazuje barba novinaru naslovnicu Slobodne Dalmacije od 5. lipnja 2007. godine.

Branko Šarić nježno tapše sinčića po obrazu i bez riječi ga udaljuje od stola, a drugom rukom, kao da gladi krastu na staroj rani, prelazi po vratu. Pogledava suprugu, a ona prstom djeci daje znak da ušute. A djeca, tri musava muškića, odškrinula vrata od spavaće sobe, pa se po visini poredala i sve se smijulje i virkaju ne bi li saznali što se u tijesnoj kuhinji, koja im je i blagovaonica i dnevni boravak i radna soba, događa. I što im to odrasli ne daju da čuju.


Nema izlaza

- Šta dica znaju, ajde in reci da bi sutra mogli spavat u parku, oni će se svejedno smijat. A tako bi nan se stvarno moglo desit - govori Josipa Šarić.

- Znači, ako ova presuda postane pravomoćna, nećete se imati gdje skućiti?

- A di ćemo kad nan je ovo sve šta imamo. Stan možda je mali, ali je naš. Pošteno smo ga kupili i da znate da ga nećemo tako lako pustit. Borit ćemo se ka šta se moj Branko i devestprve poša borit. A šta je dobija, ništa, ni stan ni penziju, samo pusta ordenja.

Šarići žive u Dugome Ratu. U 27 četvornih metara na adresi Žilića potok 15. U prizemlju kamene dvokatnice poznatije kao Domina, koju je 2006. godine na javnom natječaju, kao dio stečajne mase negdašnje tvornice ferolegura ‘Dalmacija’, za 128.000 eura kupio splitski poduzetnik Mate Šimundža. Kao novi vlasnik zgrade u kojoj je živjelo 16 stanara Šimundža je sudskim putem zatražio i dobio mogućnost da ih sve prisilno iseli. A to je i pokušao učiniti 4. lipnja 2007. godine.

No, namjerio se na dvije žilave obitelji, prvu je predvodio Ante Tokić, a drugu naš sugovornik Branko Šarić. Obojica su tvrdila, a to ponavljaju i danas, da su stanove u Domini uredno kupili, da imaju valjane vlasničke listove i da ih nitko nema pravo deložirati.

Njihova riječ, međutim, policajcima ništa nije značila. U općem kaosu, koji je ispred Domine nastao tog 4. lipnja, za povijest hrvatske tajkunizacije i odnarođene privatizacije ostala je dramatična fotografija Cropixova fotoreportera Ante Čizmića na kojoj se vidi kako organ reda, dakle policajac, na zapovijed i s osobitim zadovoljstvom ‘davi’ Branka Šarića, sirota iz naroda, prokazanog kao organa nereda, dok uokolo žene vrište i od jada čupaju kose.

Fotografija je, naravno, završila na naslovnoj stranici Slobodne Dalmacije, a naslovna stranica u kućnom arhivu - staroj aktovci za beštek - Šarićevih. I evo je opet na kuhinjskom stolu. A s njom i najnovija presuda.



- A mislija san da smo sve riješili... Kad ono, prije koji dan, eto ti plave kuverte - mučno će Branko, pa se vraća na deložaciju o kojoj je čitava država tog davnog lipnja pričala.


Nada u Zagrebu

- Deložacija je bila odgođena, pa smo posli Tokić i ja dali na sud Šimundžu i dobili ga. Bilo je to, nu Josipa, pogledaj, ti bolje vidiš, e, je, četrnesti sedmoga dvi iljade i osme. Na presudu splitskog Trgovačkog suda Šimundža se žalio Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu, koji je odlučio da se predmet vrati na ponovno suđenje splitskoj sutkinji Dei Meštrović Koceić. A ona je, na užas Šarićevih, jer Tokići ipak imaju pričuvni stambeni položaj, ovaj put presudila u Šimundžinu korist, ostavivši Šarićima osam dana da napuste Dominu. U suprotnom...

- U suprotnom ćemo iz našeg doma, stana koji smo pošteno kupili, nasilno bit izbačeni. Srića Božja da žalba odgađa deložaciju, pa se nadan da će sud u Zagrebu opet stvari vratit na početak odnosno odlučit u našu korist - kaže Branko.

Slomit će zube

Šarići su u Domini od 2004. godine. Stan - ako se stanom mogu nazvati dva sobička od 27 kvadrata - prodala im je Mirjana Popović. A njoj je, pak, pripao kao nasljedstvo od pokojne tete koja ga je dobila od dugoratske tvornice.

- Gospođa Mirjana je stan otkupila od države, a mi smo ga kupili od nje. Evo papiri, Josipa, pokaži čoviku, sve je naše jedan kroz jedan. Problem je šta je stečajni upravitelj Vedran Šeparović nezakonito proda Mati Šimundži cilu zgradu i šta su se svi pravili ka da nas nema. Ka da smo stoka koju će lako riješit, a ne ljudi. Samo, malo su se zajebali, naletili su na tvrd orij. Slomit će na nami zube, ja van kažen. Slobodno napišite da san in ja to reka. A ko će mi pomoć ako neću sam sebi. Je li vama normalno da ista sutkinja prvo presudi u našu korist, pa da posli promini odluku?! Šta ona misli da san ja lud i da ne znan kako to u ovoj državi iđe.

- Jeste li se obratili općinskome načelniku, možda on može pripomoći?

- Kome?! Jerku Rogliću?! Taj neće ništa da radi, nema od njega koristi ni općina, a di ću imat ja.

- Što ako izgubite parnicu i odluka o deložaciji postane pravomoćna?

- Ne znan, ali znan da me iz moje kuće niko istrat neće. Mogu me opet davit, ali me zadavit neće!

Povezani članci

Who's Online

We have 209 guests and no members online