Tragom Gornjopoljičkih dida

Bogata je Poljička tradicija, a nimalo ne oskudjeva ni Pokladnim običajima, Goran Mikas iz Vele Njive, aktivni član Udruge Val Kulture u donjem je tekstu lijepo skrenuo pozornost na pomalo i zaboravljene pokladne običaje u Poljicima. Pročitajte..

Vrijeme poklada započinje već od blagdana Vodokršća i traje do Čiste srijede tj. do početka Korizme. Najvažnija su zadnja tri dana - nedjelja, ponedjeljak i utorak (Pokladni utorak). Nekada davno, danas rjeđe, i u Gornjim Poljicima su se održavale Poklade koje su predstavljale vrijeme kada je svatko mogao biti što želi. Maskirane povorke mačkara su obilazile sela i znalo se u koji dan koje selo ide u pohode. Glavne figure mačkara su bili baba i did koji bi imitirali spolni čin. Mačkare bi obilazile svaku kuću, a ljudi su ih darivali najčešće hranom i pićem, no ukoliko bi im netko zatvorio vrata tu se kuću proklinjalo riječima: Ova kuća kućerina, do godine miretina!  Osim glavnih aktera babe i dida, povorku mačkara još su sačinjavali i pop koji je čitao iz molitvenika te skidao uroke, torbonoša koji je nosio torbu u koju je prikupljao darove te mladoženja i najvragolastiji među njima, đava, koji je radio razne nepodopštine i posipao ljude lugom (pepelom). U Pridpoklađe, pokladnu nedjelju, spadao je i običaj odiva...
 

Pinka smija, na čakavštini

Gradska knjižnica Kaštela je u studenom 2020. godine po prvi put raspisala Natječaj za najbolju humorističnu priču napisanu na čakavštini. Natječaj je bio otvoren od 15.10. do 15.11.2020., a u istome su mogli sudjelovati državljani Republike Hrvatske – djeca i odrasli. Najboljom humorističnom pričom na južnočakavskom dijalektu proglašena je priča "Višćica" autora Nikše Krpetića iz Splita, najboljom humorističnom pričom na sjevernočakavskom dijalektu proglašena je priča "Kako se penzionerka luštra za poć spat" autorice Nadije Rubeša iz Mošćeničke Drage, dok je najboljom humorističnom pričom u kategoriji "dječja humoristična priča na čakavštini“ proglašena priča" Misto di ćeš parkirat" koju je napisao Karlo Mijaković, učenik Osnovne škole Bijaći iz Kaštel Novog (mentorica: Mirela Carev). Uz tri nagrađene priče, Povjerenstvo je odabralo i ostale priče koje će biti objavljene u zborniku, a neke od njih će biti predstavljene i u emisiji "Kad se smijah tad i bijah" na Radio Splitu.
 

Poljičkim stazama do napuštenog eko-etno sela Ume

“Etno-eko selo” Ume priča je o davno zaboravljenom vremenu. Iako je proces obnove napuštenih starih kuća tek u početnoj fazi, svatko tko posjeti napušteni tugarski zaselak Ume može vidjeti da su turistički potencijali Poljica “beskonačni”.
Etno-eko sela odražavaju dalmatinsku pučku kulturu i graditeljske običaje. Sela su to koja su nastajala stoljećima, građena u skladu s prirodnim zakonitostima svoga kraja, i to je upravo ono što nude današnjim gostima – povratak prirodi obogaćenoj kulturnom tradicijom. Ume krasi i obnovljena crkvica svetog Ante koja datira iz 17. stoljeća.
Ispod samog zaseoka Ume nalazi se ogromna površina kamenom ograđenih međa koje su danas potpuno zarasle u šumu i makiju. Priča kao i drugdje u Dalmaciji, poljoprivreda je gotovo pala u zaborav, uz Bogom danu klimu i podneblje, uvozimo sve što se uvesti da. U gornjem dijelu sela nalazi se velika livada idealna za izletnike, a na njoj se može sjesti na postavljenom stolu i klupama. Od Uma markirana planinarska staza vodi preko prijevoja Ostrog u staro selo Jesenice. Malo iznad Jesenica je živopisni zaselak Zeljevići...
U fotoreportaži Rade Popadića, urednika portala DalmacijaDanas, osim sela Ume možete vidjeti i prizore snimljene s vrha Mošnice (Poljičke planine), crkvicu Sv. Jure na Gradcu kod Gata kao i kanjon Cetine i kip Mile Gojsalić.
 
Upravo bi tako naši pređi, Poljičani poštovani, jedni drugima čestitali Badnju večer i Božić, a kako su se pripremali za ovaj najveći i najveseliji blagdan u godini, kako su se družili i proslavljali, pročitajte u nastavku iz pera našeg velikog poljičkog etnografa, prosvjetitelja, dobrotvora, političara i svećenika Frane Ivaniševića rođenoga u Jesenicama 1. siječnja 1863. koji je život i običaje Poljičana zabilježio u svojoj nenadmašnoj etnomonografiji "Poljica – narodni život i običaji“ iz koje (s stranica Poljica.hr) prenosimo prigodni ulomak "Svetkovine čitavoga kraja"...
 

Kulturocid na Cetini i nebriga struke

Evo nove devastacije na Cetini. Nekome je palo na pamet napraviti još stariji Pločasti most (most na Cetini kod Vrlike) i to od bračkog kamena, grublje štokovanog, jer ovaj srednjovjekovni je realno.. star. Pa ulanjaju stećke i stavljaju novi kamen?! Ma tko bi se tome dosjetio? Možda tek neki "snalažljivi" izvođač radova na spomeniku kulture i šibenska konzervatorska "struka" koja je devastaciju odobrila.
Stari Pločasti most preko Cetine jedna je od znamenitosti Vrličkoga kraja. Preko njega se generacijama preko Cetine prelazilo. Generacijama, jer most je tu od 15 stoljeća, piše Slobodna Dalmacija. Tada su, vjeruju povjesničari, s groblja nedaleko zaseoka Vranješi – doneseni stećci, kameni nadgrobni spomenici. Vrijedne ruke neimara su ih poredale, premostile rijeku na jedinstven način. Složen je Pločasti most od srednjovjekovnih kamenih megalita - stećaka koji su izvorno korišteni kao nadgrobni spomenici. U blizini je taj prijelaz mnogih arheoloških lokaliteta...
 

Romantika u Saloni

U tijeku je manifestacija “Romantika u Saloni". Organizatori manifestacije, TZ Solin, Grad Solin i Arheološki muzej u Splitu, uz besplatni ulaz za posjetitelje večeri u Saloni organiziraju i besplatni razgled Salone u dva termina u 19 i 20 sati. Prva od četiri večeri manifestacije pod naziv om“Antički kutak ljepote” održala se prošle subotue u vrtu Tusculuma u Saloni. U sklopu večeri priređena je i izložba rimskih naušnica “Aurum Salonitanum”, autorice Eme Višić-Ljubić, više kustosice Priručne zbirke i lokaliteta Salona Arheološkog muzeja u Splitu.
U petak, 17. srpnja s početkom u 21 sat održati će se radionica antičkih mozaika. Radionica će se održati u Vrtu Tusculum u Saloni. Nakon antičke radionice slijedi 7. kolovoza Antički sajam koji će se tradicionalno održati u samom centru grada na malom Glorijetu. Za kraj manifestacije Romantika TZ Solin u Vrtu Tusculum 21. kolovoza priprema antičke igre.
 

Ivanjska večer na plaži u Dugom Ratu

Bolje da nestane sela nego običaja.
S tom mišlju i unatoč neprilikama s koronom i našim političarima (hoću-neću u samoizolaciju. Ma mrš!) i našim generalima poslije teniske bitke u Zadru, koji se sada iščuđavaju epilogu i likuju u svih 16 po medijima i društvenim mrežama, te nabacaju kante i kante medijskih govana na jednu lijepu i plemenitu, humanitarnu inicijativu naših i susjednih sportaša, koja je, nažalost, u samoj završnici neslavno propala zahvaljujući ponajprije nedoras..sigurnim organizatorima koji su skinuli gaće pred turističko-predizbornim PR-om vladajućih i njihovih Stožerlija, te jednom neodgovornom sportašu koji je zatajio da se ne ćuti dobro... u utorak, 23. lipnja, večer uoči blagdana svetog Ivana Krstitelja, na dugoratskoj plaži od 20 sati ispred popularnog kafića okupili su se lokalni entuzijasti i članovi dugoratske udruge "Tvornica" koji su pokušali odgovorno skrenuti malo pozornosti i na našu lijepu narodnu tradiciju i bogatstvo starih staroslavenskih običaja, kroz prigodno paljenje baklji na dugoratskoj plaži, koje su trebale simbolizirati Ivanjske cvitnjake, svitnjake, krijesova, vatre, koje se uoči blagdana Svetog Ivana Krstitelja običavalo paliti na gumnima drevne Poljičke kneževine i drugdje diljem naše domovine.
U sumrak su tako "Tvorničari" upalili stare, visoke peći..., pardon  nekoliko baklji postavljenih na rub dugoratske plaže, nazdravili lipo starim (i novim) prijateljstvima i još starijim običajima, te krenuli, poput svojih prekomorskih susjeda, u razgovor ugodni s pogledom na more i velike krijesove, vatru koja je na Malom Ratu lipo plamtila da su i Supetrani mogli sinoć, a kamoli na Dugoraćani, uživati u pogledu na Malorački svitnjak, a kasnije nakon što je skoro dogorio - i na dječicu kako ga umješno preskaču bez lomova donjih ekstremiteta i odlaska na Firule...
Bolje da nestane sela nego običaja.
 

Običaji svitnjaka u Poljicima

Pripreme vezane za blagdan rođenja Sv. Ivana Krstitelja (slavi se 24. lipnja) koji je u narodu također poznat kao Sv. Ivan Svitnjak započinju i do tjedan dana prije samog blagdana. Te pripreme su nekada bile izražajnije i prepune motiva staroslavenske mitologije koji su ujedno bili vezani uz zimski i ljetni suncostaj te proljetnu i jesensku ravnodnevicu kao i za žetvene običaje te početak ljeta, a 24. lipnja je ujedno i (gotovo) najduži dan u godini. Kako su se za blagdan rođenja Sv. Ivana Krstitelja pripremali žitelji Gornjih Poljica, prenosimo s strabica portala Dalmacija Danas u članku Gorana Mikasa, autora, ethno-glazbenika, istraživača gornjopoljičke tradicije, koji je rad pretvorio u predavanje uz potporu udruge Val Kulture i Lidije Bajuk..
 
U vremenu modernizacije u urbanog načina života često zaboravimo tko smo i odakle potječemo, no postoje pojedinci i udruge koje ne dopuštaju da neka davna vremena padnu u zaborav. Scene gornjopoljičkih nošnji, stari zanati i ljudi koji još brane svoju tradiciju, epilog su nastavka projekta očuvanja poljičkog identiteta Poljičana u suradnji s zagrebačkom udrugom Val Kulture, o čemu smo već pisali na ovim stranicama, a projektu se priključila i udruga "Tvornica" iz Dugog Rata.
Duh nekog minulog vremena na kratko je oživio u malenom gornjopoljičkom zaseoku Vela Njiva (Srijane) u projektu fotografiranja već pomalo zaboravljenih radnji sa starinskim artefaktima u živopisnim svečanim gornjopoljičkim nošnjama. Za ostvarenje i realizaciju ovog dijela projekta zaslužni su Ivan Batarelo iz Vele Njive i njegova djevojka Katija Sičić, a sve je to fotografijom je ovjekovječio fotograf Tino Goleš...
 

Poštanska marka u čast sv.Jeronimu

Hrvatska pošta pustila je u optjecaj novu prigodnu poštansku marku "1600. obljetnica smrti svetog Jeronima", prevoditelja Biblije, dalmatinskog zaštitnika i crkvenog naučitelja, što je najviši mogući status u Katoličkoj Crkvi. Bez njegova prijevoda Biblije na latinski, koji je Sveto pismo učinio široko dostupnim, teško bi bilo zamisliti povijest europske kulture i civilizacije. Kao jedan od najobrazovanijih i najslavnijih ljudi svoga vremena bio je prkosne naravi i nemirna života. Pripisuje mu se glasovita rečenica: "Parce mihi, Domine, quia dalmata sum" ("Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac"). Još za života postao je mit i legenda.
Motiv prikazan na poštanskoj marki je sveti Jeronim sa slike autora Jacopa Tintoretta iz 16. stoljeća, koja se nalazi na oltarnoj pali u župnoj crkvi svetog Marka Evanđelista u Korčuli. Autorica marke je Sabina Rešić, dizajnerica iz Zagreba, a autor fotografije Goran Tomljenović. Nominalna vrijednost marke je 10 kuna, naklada marke 100.000 primjeraka, a otisnuta je u arku od 12 maraka, piše Slobodna Dalmacija.