Početkom Svibnja tradicionalno se bavimo temama na najvažniji dan međunarodnog radništva, ali njemu kao cjelini počinje ponestajati izbora u ovoj rundi "kaosa pod nebesima". Diljem Europe konkretne ljevičarske opcije slabe i izgledaju sitno u usporedbi s desnicom koja se nezaustavljivo propinje hraneći se cijelim nizom kriza. Za radnike, njihova prava i njihove živote, to je nagovještaj još puno težih vremena. Ljevica propada jer je ideološki atrofirala. Čak do te mjere da konkretne ideje zvuče krajnje arhaično, neozbiljno, neizvedivo. To nije nužno problem. Neke stare ideje i treba odbaciti, ali na mjesto njih ne može doći nešto što borbom za socijalnu pravdu i slične stvari bježi od uvijek prisutnog i očitog - kapitalizam je eksploatirajući sistem koji eksploatira radnike za dobrobit vlasnika kapitala.
Stari problem ostao je isti, ali oko njega nisu nikle nove ideje kako ga riješiti. Ne znači da neće, ali čini se da to ide u smjeru gdje stvari "trebaju postati gore da bi postale bolje". Što se pak tiče "kaosa pod nebesima", izgleda kako su neki, možda u nedostatku mašte, zaključili da je jedino rješenje čekati na totalni kaos ili pak na imploziju kapitalizma. To nema previše smisla jer, kao što i vidimo, postoje opcije koje su daleko spremnije iskoristiti takvo stanje.
Europske zemlje će se zabarikadirati u nacionalizam kad "zagusti", a to može dovesti do sumorne budućnosti u kojoj će postojati eksploatacija doma ili front vani, jer Europa koja se vraća na nacionalne osnove teško da će biti mirna Europa, piše Advance.hr.
U nedostatku teorije koja bi mogla biti novi pogon za promjenu svijeta iz temelja, mogu li se radnici ičem nadati?
Mogu, itekako, a pred njima je jedna velika borba koje u ovom trenutku možda nisu ni svjesni iako već sad sudjeluju i samim svojim stavom daju svoj važan doprinos. Svijet je u takvom stanju da vrijeme ni nije pogodno za borbu protiv osnovnih uzroka eksploatacije, umjesto toga radnici Europe i svijeta moraju zbiti redove kako bi zaustavili dva prijeteća zla: Treći svjetski rat i povratak fašizma u nekom novom obliku.
Radnici svih zemalja slažu se da ne žele rat. Nije da ih se pita, ali sama činjenica da narodi nisu "zaluđeni" ratom već je sama po sebi ohrabrujuća. U ovim trenucima i ruski i ukrajinski radnici, pretvoreni u vojnike, masovno ginu u sukobu koji im je nametnut. Da mogu birati front bi utihnuo. Za ukrajinsko-ruski sukob je očito prekasno, ali ostatak Europe se mora trznuti na vrijeme jer će u protivnom završiti na isti način ako njihove elite tako odluče ili dobiju takve naredbe.
Sva sila daleko najveće ljudske klase, one radničke, mora u najmanju ruku biti potpuno odlučna oko toga da se militantno suprotstavlja militarizmu. To je najveći i najhitniji izazov današnjice i za to nije potrebna duboka i kompleksna ideologija - to je iskonski otpor smrti i borba za život. Glas radnicima nikad nije dat, ali oni diljem svijeta na današnji Prvi svibnja složili bi se da ratovi, kao što su ovaj u Ukrajini i u Gazi, moraju odmah stati. Poruka je jednostavna, potpuno odbacivanje rata, a u vremenima kao što je ovo može biti revolucionarna.
 

Branko Galić: Hrvatski izbori

Koliko je danas Hrvatska dogovorna ekonomija političke stranke na travanjskim izborima nisu govorile. Procjenjuje se da državni aparat danas na različite načine drži u šaci više od 60 posto ekonomije. Ili investira ili je naručitelj ili subvencionira ili kontrolira na različite načine pa i kroz partiju/stranku. Na samom kraju predizborne kampane za Hrvatski sabor iskočila je vijest kako RH traži 820 milijuna eura od EU. Što će prosječni birač promisliti nego da je to puno više od korupcijskih afera 'plin za cent' i umirovljenika s 500 milijuna kuna na računu itd. Računaju da će se ipak od toga lijepi dio zavrtiti i među građevinarima. Otiđite na bilo koje gradilište i nećete više vidjeti bagere ni kamione Tehnogradnje, Hidroektre, Konstruktora, Viadukta... Postali smo država j.d.o.o. A građevinskih strojeva nikad više. Apsolviran je šok prestanka gradnje auto-ceste Zagreb-Split i pumpanja cijene kilometra ceste. Tražu se novi projekti, novi zahvati. Grade se zgrade, apartmani. Traže se stanovi, ali ne za stanovanje. Nasipa se obala, ali ne za uživanje u prirodi. Turizam i pohlepa kolo vodi..., piše Branko Galić u svom postibornom komentaru objavljenom na stranicama portala Dalmacija Danas.
Ovotravanjski parlmamentarni izbori dokazali su da nitko od političkih stranaka ne razmišlja što se može dogodit sutra i to u najbližem okruženju, što donose nove tehnologije, kuda vrluda etika i što ona donosi u vrijeme jačanja vjerskih zajednica.
Odlazak 500 tisuća mladih, inteligentnih i potentnih u svakom smislu osjeća se na svakom koraku. U općem stanju smo degradacije. Ni etablirane političke stranke ne generiraju mlade politički obrazovane ljude. Na listama su mahom izlizani, pročitani, retrogradni. Pa tako i s lijeva i s desna čuju se kako manjinci ugrožavaju većinu. Nepojmljivo im je da sudjeluju u Vladi RH. Politička znanja koja postoje bar 100 godina slabo dopire na zaostalom plemenskom Balkanu.
I kakva je sad radost hrvatskom biraču? Sve je isto, plus minus 5 posto. Ako smo u par godina izgubili pola milijuna ljudi, ne zbog rata, nego želje za boljim životom. Ima li razloga da ne izgubimo još toliko u sljedećih par godina? Politika je ispravna samo nam ljudi bježe. Kako to, kako to?!
 
U svakoj uređenoj demokraciji gotovo pa da je stvar političke higijene da nakon devet godina neprekidne vladavine neke stranke, ili manje-više sličnih koalicijskih vlada, ta struktura siđe s vlasti i da je zamijeni drugačija politička opcija, iz malo drugačijeg političkog areala. Nakon devet godina vladavine HDZ-a već zbog navedenog razloga smatram da bi odlazak HDZ-a u opoziciju bio ne dobra, nego izvrsna stvar – i da bi to bila promjena koja bi mogla izvući zemlju iz ovog neizdrživog stanja, piše Ivo Goldstein na stranicama Telegrama.
Ono što većina građana vidi – i zašto smatra da je stanje neizdrživo – jesu korupcionaške afere kojima više nitko ne zna ni broja, a još manje njihove razmjere. Građani vide da su sve državne strukture impregnirane korupcijom i klijentelizmom koji nisu izraz banditskog ponašanja jednog ili nekolicine raspojasanih i kriminogenih pojedinaca, nego sistemski fenomen.
Dijelom je to rezultat paralelnog procesa koji javnost također može uočiti – u proteklih devet godina dogodilo se postupno, puzajuće partijsko zarobljavanje institucija. Paralelno, došlo je i do urušavanja demokratskih standarda. To se, posljedično, očituje i u konkretnim politikama.
U odnosu na grijehe HDZ-ovskih vlada u posljednjih devet godina, sve greške, zastranjenja, zablude i gluposti snaga koje im se na ovim izborima suprotstavljaju nisu vrijedne ni spomena.
Hrvatska je imala desetljeća loših javnih politika i malo prekratkih razdoblja kad su te politike bile dobre. Došlo je valjda vrijeme da te politike postanu ako ne dobre, onda barem malo bolje.
Treba se samo odšetati do svoga biračkog mjesta.
 

Čista srijeda: Vrijeme za kontinuitet ili promjene?

Najdosadnija politička kampanja i najbizarniji izbori u hrvatskoj povijesti svoj će vrhunac doživjeti u srijedu 17. travnja kada se zatvore birališta i proglasi izborni pobjednik. Građani će birati između dvije opcije: promjene i Treće republike koju najavljuje šef države Zoran Milanović ako SDP bude u prilici slagati većinu ili kontinuiteta politike i rekordnog trećeg mandata aktualnog premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića.
Politička "bomba" koju je bacio Milanović 15. ožujka kada je prvo kao predsjednik raspisao izbore za srijedu, a potom i najavio da će se kandidirati na izborima kao prvi na listi SDP-ove koalicije u I. izbornoj jedinici, i to kao premijerski kandidat, na trenutak je promijenila tijek kampanje i svjetla reflektora usmjerila na dotad poprilično zamrlu lijevu opciju. Osjetilo se neko čudno uzbuđenje, piše Jutarnji list.
Dotad se, naime, mislilo daje HDZ gotovo sigurno još jednom pobjednik u posve izvjesnoj utakmici te da će lako poslije izbora okupiti većinu za sastav nove Vlade. Milanovićev neočekivani prepad, kada se nenajavljeno pojavio na konferenciji za novinare predsjednika SDP-a Peđe Grbina i najavio da dolaze "rijeke pravde" i da više ništa neće biti isto, oduševio je ljevicu koja dotad nije u šefu SDP-a vidjela lidera koja bi mogao parirati Plenkoviću, a zabrinuo HDZ-ovce koji se u taj prvi trenutak nisu niti snašli. No, to je trajalo samo dva-tri dana.
Kampanja je, osim po neiscrpnom vrelu poruka s mobitela Josipe Rimac i verbalnim duelima predsjednika Milanovića i ministra Olega Butkovića, po svemu bila dosadna i neinventivna, a u buci koju se stvarala teško su se probijali izborni programi. U jednom je trenutku valjda i sam Milanović to shvatio, pa je u televizijskom intervjuu nabrojao što bi predstavljala njegova Treća republika, od razmontiranja Ustavnog suda, obračuna s ilegalnom gradnjom, novih poreza za nekretninske špekulante, većih plaća i mirovina...
 

Gle onoga što je svečano otvorio bankomat

Zamislite da dobijete pozivnicu: "Pozivamo Vas na svečano otvaranje bankomata i unaprijed se radujemo što ćete svojom nazočnošću uveličati ovaj veliki događaj. Bankomat će svečano otvoriti župan taj i taj, a nakon toga slijedi blagoslov i domjenak". Vjerojatno biste mislili da vam je pozivnicu poslalo Ministarstvo smiješnog hoda iz Monthyja Pytona, možda biste se čak malo i nasmijali fori. No postoji jedna zemlja, Hrvatska, koja nema Ministatrstvo smiješnog hoda, ali kao da ga ima. U njoj je svečano otvaranje bankomata prvorazredni događaj, toliko važan da se na njemu tiska politička elita. Tako se lički župan Ernest Petry ponosno fotografirao pokraj tek otvorenog bankomata, uzaludno objašnjavajući usred političke kampanje kako ovo nema veze s politikom. Naravno da je to politika, no nije to važno - riječ je o tome da će Petryja ovaj bankomat pratiti kroz cijelu karijeru. Kamo god dođe, na prijam, misu, domjenak, ljudi će se smijuljiti i šaputati: "Gle onoga što je otvorio bankomat!", piše Robert Bubalo na stranicama Večernjeg lista. Dnevnik ima i video svečanog otvaranja.
Nema što, HDZ sigurno dobija izbore u Lici!
 

Pola godine brutalnog rata u Gazi

Danas se navršava točno šest mjeseci od brutalnog napada Hamasa na Izrael, koji je pokrenuo novu spiralu nasilja na Bliskom istoku, a užasima se još ne nazire kraj. Nakon najsmrtonosnijeg dana u povijesti Izraela, u kojem su teroristi Hamasa ubili najmanje 1.200 Izraelaca, većinom civila, a ranili njih više od 3.300, odvevši sa sobom u Gazu i oko 250 izraelskih talaca, Izrael je objavio rat Hamasu. Međutim, rat se brzo pretvorio u kolektivnu odmazdu nad palestinskim civilima i jedan od najokrutnijih sukoba modernog doba. U izraelskoj ofenzivi na Gazu izraelske snage ubile su dosad više od 33.000 Palestinaca, od čega 40 posto djece. Ranjenih je više od 75.000. Hamasovci u Gazi još drže više od 129 talaca.
Izraelci su operaciju “uništenja Hamasa” započeli na sjeveru palestinske enklave naredivši evakuaciju nekoliko stotina tisuća Palestinaca na jug, na kojem se trenutačno, u uskom pojasu oko Rafaha, nalazi više od 1,5 milijuna Palestinaca, u zastrašujućim humanitarnim uvjetima, bez dovoljno hrane, vode i osnovnih životnih potrepština. Iako su Izraelci Rafah proglasili sigurnom zonom, to je područje redovito meta raketnih napada, a posljednjih tjedana izraelski premijer Benjamin Netanyahu ustrajava na kopnenom napadu na Rafah tvrdeći da je samo tako moguće uništiti Hamas, premda bi to vodilo u novi pokolj palestinskih civila. Nakon šest mjeseci potvrdilo se ono što se znalo od početka. Izraelci su bili iznimno uspješni u pustošenju Gaze i uništavanju civilne infrastrukture - bolnica, škola, pa čak i vjerskih objekata, ali dva glavna cilja zbog kojih je Izrael krenuo na Gazu ostala su neostvarena. Prvi je cjlj bio oslobađanje talaca, a pola od ukupnog broja odvedenih talaca i dalje je u rukama Hamasa. Unatoč golemom pritisku izraelske javnosti, Netanyahu je taj cilj podredio nastavku rata, s obzirom na to da mu je produljenje rata jedino jamstvo da neće biti prijevremenih izbora i da će ostati na vlasti. Nije ostvaren ni drugi glavni cilj: uništenje Hamasa.
Gaza predstavlja totalni poraz međunarodne zajednice, koja nije uspjela okončati krvoproliće. Dogovoren je samo jedan jednotjedni prekid vatre. Zbog pokolja civila u Gazi Južna Afrika podnijela je protiv Izraela tužbu pred Međunarodnim sudom pravde zbog genocida. Sve ovo što se proteklih šest mjeseci događalo u Gazi i na okupiranim palestinskim područjima predstavlja izvrstan poticaj i mobilizacijsko gorivo za regrutaciju novih pripadnika Hamasa.
 
Kada je J. K. Rowling pisala serijal o Harryju Potteru, sigurno nije slutila da će glavni negativac lord Voldemort odnosno Onaj čije se ime ne spominje postati i glavni lik izbora u Hrvatskoj. No to se dogodilo jer je Onaj čije se ime ne spominje postao Zoran Milanović, predsjednik RH. Njegova odluka da uđe u izborni ring politička je bomba koja je zatresla državu i šokirala sve, a ponajviše HDZ. Iz kojeg se odmah čulo da je riječ o ni manje ni više nego o državnom puču. Jer u skladu s hrvatskom političkom tradicijom kada "naši" godinama krše Ustav i ruše sve postulate države, društva, demokracije i neovisnosti institucija, onda to nije problem, kao što je problem kada to rade "vaši". Milanovićev ulazak s predsjedničke pozicije u parlamentarnu izbornu utrku, uz sve prijepore, poput onog je li trebao prije toga dati ostavku ili ne, ima i dobru stranu. Njegov nesvakidašnji potez do srži je ogolio svu trulež i licemjere ovog društva, države, institucija, politike, stranaka... Hoće li to tako i birači vidjeti i shvatiti, znat ćemo nakon 17. travnja, piše Ivana Jakelić na stranicama Jutarnjeg lista.
 

Pojas Gaze: Djeca sad već doslovno umiru od gladi

Ekstremne nestašice hrane u dijelovima POJASA GAZE već su premašile razinu GLADI, a masovna smrt sada je neizbježna ukoliko ne dođe do trenutnog prekida vatre i velike količine hrane u područjima koja su odsječena borbama, objavila je jučer organizacija za nadzor sigurnosti hrane.
Klasifikacija integrirane faze sigurnosti hrane (IPC), na čije se procjene oslanjaju agencije UN-a, navodi da 70% ljudi u dijelovima sjeverne Gaze pati od najveće nestašice hrane, što je tri puta više od praga od 20% kada se službeno situacija tretira kao glad. IPC je rekao da nema dovoljno podataka o stopama smrtnosti, ali procjenjuje se da će stanovnici uskoro UMIRATI OD GLADI.
Podsjetimo, pojedine zapadne zemlje, saveznici Izraela, šalju POMOĆ u hrani u Gazi, no te pošiljke su krajnje nedostatne s obzirom da je pomoć potrebna za više od 2 MILIJUNA LJUDI. Jedina stvarna pomoć bila bi HITAN PREKID SUKOBA, no Izrael odbija to učiniti.

Izvor: Advance.hr
 

Izbori za mir

Vrijeme je za posljednji pokušaj smjene svih osoba koje nas vode u uništenje.
Izađimo na Europske izbore (i na izbore za Sabor!) i birajmo opcije koje su PROTIV RATA (napadačkog, izvan EU)!
Ako članovi ove grozne elite, članovi sadašnje vladajuće Briselske garniture dobiju ponovo mandat, obilaziti ćemo naše prijatelje, djecu i rođake po grobljima (ako i sami tamo ne završimo), uskoro.
Ovo više nije samo mišljenje tamo nekog opskurnog hipi lika, nebitni post koji se nas ne tiče, jer sutra eto igra Hajduk ganjajući titulu, ili Vas popularni Jole, ili još bolje, Jele Rozga, zabavlja na Gripama do dugo u noć.
Svemu poznatome i normalnome će ubrzo doći kraj ako se ova ratna situacija na istoku potpuno otme kontroli i ako ne zaustavimo na vrijeme ove naše, Europske, ekstremne, ratnohuškačke elite u njihovim samoubilačkim namjerama, "sponsored by USA".

Izvor: Advance.hr
 
"Pred svaki veliki rat, naročito svjetski, intenzivno se govori o tome da bi isti mogao izbiti. Kad pogledamo 20. stoljeće i Europu, gdje su dva svjetska rata niknula, Stari kontinent je u oba slučao bio posve "zreo" za takve strašne sukobe. Negdje ranije, mjesecima ranije, NESTALO JE RASPRAVE O SPREČAVANJU TAKVIH SUKOBA i fokus se prebacio na to tko će imati bolju startnu poziciju, čija je industrija adekvatnije pripremljena za novi sukob.
Zar ne izgleda da smo ponovno u takvom stanju? A ako su prethodnim generacijama Europljana zaista trebali mjeseci da se mentalno podese na ratno stanje onda su to kod nas tjedni, skoro pa dani. Nova paradigma se uglavila i više je nitko ne može otjerati, odnosno baš NI NE POKUŠAVA.
Sam NAROD EUROPE mora s razvojem stanja razvijati i vlastito shvaćanje politike, to je neophodno. Jer ono što je prije kojih 5 do 10 godina trebao biti sinonim za stabilnost, onaj "ljigavi, ali predvidljivi" centar, pretvorio se u nešto OPASNO po same građane.
"Radikali" u današnjoj Europi se proglašavaju čak i oni koji jednostavno upiru prstom prema istoku i na glas govore da ako se ovaj rat sad ne zaustavi POTPUNIM ODBACIVANJEM MILITARIZMA preplavit će cijeli kontinent. BITI PROTIV RATA u današnjoj Europi postaje najviši čin hrabrosti, ali hrabrost još nije nestala."

Izvor: Advance.hr
 

BiH na korak do europskih pregovora

Oba doma parlamenta BiH održat će hitne sjednice i to vjerojatno već u petak kako bi potvrdili zakon o sprječavanju sukoba interesa što ga je u srijedu usvojilo Vijeće ministara, a političari u toj zemlji očekuju kako će to biti dovoljno da Europsko vijeće nakon 20. ožujka odobri otvaranje pristupnih pregovora, izvještava Hina. Iako je Europska komisija ranije zahtijevala da prije izrade preporuke Europskom vijeću o otvaranju pregovora BiH usvoji i zakon o sudovima, o tome među političarima do sada nije postignuta suglasnost. U BiH nagađaju kako Komisija sada na tom zakonu ipak neće inzistirati, svjesna poteškoća u dogovaranju. I dalje je neizvjesno kako će biti riješen problem izmjene izbornog zakona jer Europska komisija također traži usvajanje “paketa integriteta” odnosno uvođenja novih tehnologija kojima bi se osigurao bolji nadzor izbornog procesa. Vlada Federacije BiH priprema novi zakon o Južnoj interkonekciji, kako glasi naziv projekta povezivanja s plinskom mrežom u Hrvatskoj vkojeg snažno zagovara SAD, no politički prijepori o tome kako ga realizirati još nisu prestali, odnosno čelnik HDZ BiH Dragan Čović “još nije popustio” - i dalje traži uspostavu nove tvrtke sa sjedištem u Mostaru koja bi za njega bila zadužena.
 

Fred Matić: Uvođenje vojnog roka?

Za obučavanje mladih ročnika u sklopu novog obaveznog vojnog roka koji namjerava uvesti vlada HDZ-a i Andreja Plenkovića odabrana su četiri velika obučna centra, vojarne u Požegi, Sinju, Puli i Bjelovaru, a za još dva rade se procjene. Ročnike će obučavati 650 vojnih instruktora, piše Jutarnji list
Vukovarski branitelj i bivši ministar branitelja Predrag Fred Matić komentirao je za Danas.hr mogućnost uvođenja obveznog vojnog roka od tri mjeseca za mlade te rekao da bi radije da se više stimuliraju profesionalni vojnici, da im se daju veće plaće, pa i stanovi.
- "Uvođenje obveznog vojnog roka su slatki snovi desničara. Da je situacija u svijetu sjajna, nije, ali neće pomoći da mladi ljudi od 18 i 19 godina idu u vojsku. Njihov vijek trajanja bio bi manji od jogurta i poginuli bi u prvih 9-10 minuta rata. Priča o vojnom roku završit će i umrijeti u nedjelju navečer u 19 sati, kad se birališta za izbore zatvore" - kaže Fred Matić. Podsjetimo, vojni rok je suspendiran 2008. godine, a HDZ-ova vlada bi ga vratila iduće godine.
Treba na papir staviti koliko će koštati uvođenje takvog vojnog roka, kaže Matić, koji ima ideju što bi on s tim iznosom: "Podijeliti mladim ljudima koji su trenutačno u vojsci, da ih se stimulira. Također, ministar obrane ne zna gdje je 10 tisuća vojnih stanova samo u Zagrebu. Kada bi tim mladim ljudima u vojsci dali još stanove, tada bi bili dodatno motivirani". Kaže da ima vrlo jasan razlog za veće stimulacije profesionalnim vojnicima.
- "Iz iskustva rata znam da je bolje imati pet dobrih, obučenih i hrabrih ljudi nego 50 njih koji se boje, koji nemaju pojma i koji strah liječe alkoholom. Sadašnji ministar obrane bio je u ratu i može samo potvrditi moje riječi. Ako uvedu obvezni vojni rok, procjenjuje se da bi na njih 10.000 možda njih 2.000 iskoristilo priziv savjesti da ne ode na odsluženje vojnog roka. Ja mislim baš obrnuto – njih 8.000 bi se pozvalo na priziv savjesti”, govori Matić.
 

Vlast kvari ljude

- "Kada usporedite način na koji Plenković danas vlada Hrvatskom s načinom kako su Hrvatskom vladali Tito, Bakarić, Milka Planinc i ostali, onda vidite upravo taj uzorak. Imamo mi Ustav, imamo mi trodiobu vlasti, imamo mi neovisna državna tijela – ali iza njih mora biti vladajuća stranka, vladajuća većina i vladajuća koalicija. I veliki, uskoro i dragi vođa..." - piše, između ostaloga, Goran Vojković, kolumnista portala Index, gledajući što radi HDZ, što radi Plenković, sa saborom, s Ustavnim sudom, s DORH-om,... pa radi upravo ono što je Andrej Plenković, tipični sin crvene buržoazije, naučio – institucije su kako bi ispunile formu. Sadržaj će davati Plenković i stranka. I dragi vođa.
Plenković inzistiranjem na imenovanju Turudića radi sebi, pa i stranci političku štetu. Ostaje samo jedno pitanje. Zašto? Možda zato što je Plenković morao smijeniti 30 ministara. Jedini je premijer kojemu su hapsili aktualne ministre. Tko zna koliko je toga potpisao, tko zna što je u mobitelima tih 30 ljudi i tko zna gdje je još spomenut čuveni AP. U takvoj situaciji Plenković radi ono što najbolje zna. Pokušava suvremenu Republiku Hrvatsku vratiti na postavke Socijalističke Republike Hrvatske, s formalnim, papirnim institucijama iza kojih se nalazi svemoćni predsjednik stranke i stranka. Ne vjerujete?
Vlast kvari ljude. Plenkovića, dobro dijete crvene buržoazije, vlast je očigledno pokvarila do razine da postaje opasan po demokratski sustav ove zemlje.
 
Tijekom noći na petak američke i britanske snage pokrenule su napade na jemenske Houthi snage u Jemenu ističući kako je riječ o odgovoru za napade na brodove u Crvenom moru. Svjedoci u razgovoru za Reuters navode da su napadi izvedeni zrakoplovima, brodovima i podmornicama bili usmjereni na vojnu bazu u blizini zračne luke Sanaa, vojnu lokaciju u blizini zračne luke Taiz, pomorsku bazu u Hodeidi i vojna mjesta u provinciji Hajjah. Podsjetimo, Houthi snage usko su vezane uz Iran i za očekivati je da će direktni američki i britanski napadi na njih izazvati određenu lančanu reakciju diljem regije Bliskog istoka.
Ovo se svakako može promatrati kao širenje sukoba koji trenutačno traje već skoro 100 dana u Gazi gdje je Izrael do sada ubio preko 23 tisuće Palestinaca, većinom žena i djece. Napadi Houthija na brodove bili su direktan izraz solidarnosti s Palestincima, a ovi američki udari na Jemen sada će pak biti još jasnija potvrda da SAD i vojno stoji na strani Izraela, što pak otvara prostor za novim eskalacijama, primjerice napadima na američke snage u Iraku, Siriji i šire. Ovo je svakako nešto što je Biden želio izbjeći u izbornoj godini, no pritisak krupnog kapitala, koji gubi ogroman novac ploveći oko Afrike, očito je bio dovoljan da se američka administracija odluči na ovakvu agresiju, piše Advance.hr.
 

Što se sve od 1. siječnja promijenilo

Od 1. siječnja 2024. banke, Fina i Hrvatska pošta prestaju pružati uslugu zamjene valute, pa će te kune moći zamijeniti samo u HNB-u, također bez naknade. Kad smo kod eura, dodajmo i to da od 1. siječnja prestaje obveza trgovaca o dvojnom iskazivanju cijena, i u kunama i u eurima. One trgovine koje to žele, mogu i dalje navoditi i cijene u kunama uz one u eurima, piše Večernji list.
Trošenje eura od 1. siječnja bit će ograničeno nedjeljama, osim u Splitu koji je sve nedjelje proglasio sajamskim danima. Iako je novi Zakon o trgovini već mjesecima na snazi, trgovci će sad 16 neradnih nedjelja morati rasporediti tijekom cijele godine, a ne u pola, kao u 2023.
Na snagu stupa i nekoliko zakona koji se tiču poreza. Točnije, čak devet! Jedan od poteza o kojem se 2023. najviše govorilo odnosi se na ukidanje prireza gradovima i općinama kojima je Vlada ostavila mogućnost da sami propišu porezne stope na dohodak od nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti, čime bi omogućili i rast plaća svojim građanima. Naša općina je oduvijek bila poduzetnički nastrojena, pa nije nikada ni uvela dodatni namet na naše plaće, prirez. Bravo!