DUGI RAT

Racionalni razlozi postoje, ali kako bi se bolje razumjeli treba ih gledati sa stajališta političkih/poslovnih elita, a ne sa stajališta građana EU odnosno normalnog stanovništva opterećenog svakodnevnim životnim problemima i potrebama.

Političke i poslovne elite su našle zajedničke interese i temeljem njih definiraju politiku prema Ukrajini, Rusiji ali i SAD. U nastojanju da ispune svoje ciljeve i zadovolje svoje interese poslovnim, a samim tim i političkim elitama, je apsolutno nebitno mišljenje i stavovi stanovništva država iz kojih dolaze. Sve je prolazno, samo je interes vječan.

Političke i poslovne elite su isprepletene na bezbroj načina. Simbioza. Jedni bez drugih ne mogu, ili ne mogu na duži rok. Interes političke elite EU je nametnuti se i postaviti kao, po njihovom mišljenju, treća svjetska politička i vojna velesila, poslije SAD i Kine, dok Rusiju smatraju regionalnom zaostalom silom. Ostvarenje ovog interesa je u domeni epske ili znanstvene fantastike, jer EU nema ni koheziju, ni gospodarsku ni političku snagu, mjerljivu sa snagom SAD i Kine.

Želja nekih EU lidera koji žele naglo i brzo militarizirati EU i učiniti je jednom od vodećih vojnih sila mogla bi, a vjerovatno i hoće, dodatno narušiti stabilnost kako same EU tako i država članica. Stav EU lidera, pa i našeg Plenkovića, je kako Rusija "mora ovo, mora ono", kao da je Rusija pred kapitulacijom i slomom a ukrajinske snage ulaze u Kremlj tijekom dana. Izjave tipa: "Rusija se mora u cjelosti povući iz Ukrajine... Ruska zaplijenjena sredstva proslijediti Ukrajini za obnovu... Rusiju ostaviti pod sankcijama... Rusija je obvezna platiti ratne reparacije... Ukrajinu treba naoružati da parira Rusiji... Mir s Rusijom kroz snagu Ukrajine..." su neozbiljne. EU lideri u cjelosti ignoriraju stanje na terenu/bojišnicama i žive u vlastitoj iluziji "mira kroz snagu" za Ukrajinu. Nije jasno koju bi točno razinu snage Ukrajina trebala postići (i tko bi to financirao?!) kako bi mogla "kroz snagu" parirati RF (toliko da RF odustane od daljnjeg rata).

Živjeti u vlastitim iluzijama je stvar osobnog izbora i/ili nerazumijevanja svijeta oko sebe. Ako se netko ugodno osjeća živjeti u iluziji jer je teško suočiti se sa stvarnošću, to je stvar osobnog pristupa problemu odnosno bijega od istog....

EU poslovne elite su pretrpjele gubitke zbog sankcija Ukrajini, sada svoja sredstva preusmjeravaju u vojnoindustrijski kompleks, kupovinu nekretnina i tvrtki u Ukrajini, borbu za kontrolu nad ukrajinskim prirodnim resursima, kako bi pokrile svoje gubitke, ostvarile dobit i dugoročne prihode, na račun zemlje koja je nekad bila poznata kao suverena država Ukrajina. Naravno, donacijama i utjecajem će "ispratiti" političke opcije koje im pomognu u ostvarenju njihovih ciljeva. Toliko o isprepletenim interesima.

Po pitanju Rusije, elite EU sanjaju (ne)dosanjani san generacija njihovih prethodnika, slom Rusije i njen mogući raspad, ili ako ne raspad onda maksimalno tešku gospodarsku situaciju gdje bi (po)jeftino preuzeli ruske prirodne resurse, veliki Sibir. Pokušali i djelomično uspjeli 90-tih, međutim sada je sve to anulirano. Pa treba iz početka. S jakom (vojno, politički i gospodarski) Rusijom ne mogu ostvariti svoje ciljeve. 

Najveća greška a vjerovatno siguran put u gubitak potpune autonomije EU je pokušaj pariranja SAD. SAD EU nikad nije, niti jest, niti će ikada gledati kao ravnopravnog partnera na globalnoj razini. Kao "malog zbunjenog brata" sigurno ali kao ravnopravnog partnera nikad. Ukoliko EU nastavi sa oponiranjem Donaldu Trumpu i novoj američkoj politici, posljedice će biti znatno teže po EU nego po SAD. 

EU se sama, vlastitim izborom riješila, jeftinog i lako dostupnog ruskog plina. Iako je pokušala naći druge (skuplje) dobavljače ipak ovisi o američkom LNG (još skupljem) plinu. Povećanje cijena ili još gore preusmjeravanje američkog izvoza prema Aziji dodatno će oslabiti EU gospodarstva. 

EU lideri ne mogu niti će ikada razmišljati kao ljudi koje, nominalno, predstavljaju. 

Kao primjer navest ću sljedeće, većina političkih i poslovnih EU lidera živi luksuzno, u dobro zaštićenim i osiguranim četvrtima, imaju tjelohranitelje, blindirana vozila i sl. Tako da ne vide baš najbolje probleme s kriminalom, migrantima i drugim problemima s kojima se suočavaju njohivi "podanici" oprostite tj. sugrađani, jer žive u nekom svom drugom (paralelnom) svemiru. Njih ne brine rast cijena hrane, goriva i režija. Nebitno je ako je 100 grama kavijara 500 ili 1000 ili 1500 eura, ima se može se. 

Tako da EU lideri nisu nekompetentni, po pitanju vlastitih interesa i političkog preživljavanja itekako su kompetentni, sve drugo je samo prigodni narativ za široke mase podanika oprostite, tj. sugrađana / sunarodnjaka. 

Nebriga za druge, za interese svog stanovništva, za dobrobit svoje države, je puno zlokobnija i štetnija nego bilo što drugo, zlokopnija i opasnija od bilo koje prijetnje izvana. EU elite rade za vlastite interese, za interese svojih pokrovitelja iz poslovnog svijeta, za svoju dobrobit i dobrobit svojih patrona. Nema to veze sa resetom civilizacije kakvu poznajemo, ali definitivno ima veze sa resetom političkih, gospodarakih i vojnih odnosa među državama.

Reset odnosa sa Rusijom, koji je pokrenula DT & JDV administracija EU elite smatraju doslovno "životnom", u političkom smislu, prijetnjom, pa se sukladno tome i ponašaju, te su njihovo djelovanje, postupci i izjave prema tome usmjereni. Kako poraziti Rusiju, bez podrške SAD?! To postade retoričko pitanje. 

Još gora opcija za EU elite je ako SAD i RF "riješe" Ukrajinu, uspostave bolje političke i gospodarske odnose, planovi EU elita će biti doslovno resetirani na postavke od prije 40-50 godina. I to je strateški politički i gospodarski poraz EU, ne treba im još i vojni poraz na sve to. 

Što god oni pričali, RF nema niti je imala namjeru napasti EU, jer jednostavno nemaju ljudskih, financijskih i vojnih mogućnosti za to. Ali isto tako, Rusiju se kao jednu od dvije nuklearne velesile, ne može strateški poraziti niti slomiti jer bi to RF smatrala "egzistencijalnom prijetnjom" a kako će se RF ponašati u slučaju takve prijetnje jasno je opisano u "doktrini i uvjetima za korištenje nuklearnog naoružanja". Tako da od strane EU kontoliranog Heartlanda,ili bar njegovih dijelova, nema ništa jer tim prostorom suvereno vladaju RF i Kina. Dok EU dužnosnici mogu doći u turističku, dvodnevnu, posjetu. 

EU elite neće moći još dugo obuzdavati unutarnje prijetnje njihovoj vladavini. Prijetnje kao npr. Nacionalno okupljanje ex. Front u Francuskoj, te AfD u Njemačkoj koji bi za koju godinu u Njemačkoj mogao postati i vodeća stranka, ne toliko zbog svoje sposobnosti koliko zbog nesposobnosti konkurencije. Hitler se prilikom dolaska na vlast dosta oslonio na poslovne elite, uz pomoć kojih je izgradio vojnu silu s kojom je krenuo u osvajanje Europe, dijelova Afrike (ovdje kao pomoć nesposobnim Talijanima) i Azije. 

Poslovne elite vodi profit a ne lojalnost pojedinom vođi ili političkoj ideologiji, njihov jedini vođa je novac a jedina ideologija je profit. Tko će im oko toga pomoći njima je apsolutno nebitno. Jer uvijek će biti netko tko će htjeti surađivati primati donacije, za svoje usluge kasnije (nakon političkog manadata) biti nagrađen članstvima u upravnim/nadzornim odborima, dionicama, savjetničkim pozicijama odnosno životom na tzv."visokoj nozi" a takvi ne kupuju u Lidlu i Konzumu (primjera radi). Ustvari možda kupe dionice i/ili vlasničke udjele.

Kao što referen jedne pjesme kaže "na sve strane ljubičaste lete". Inače "ljubičasta" je novčanica od 500 eura. Interesna novčanica/e od 500 eura... metaforički. Dosadašnju "Bože čuvaj Ukrajinu, odoh ja u Njemačku" zamijenit će "Bože čuvaj Njemačku, odoh ja u Ameriku". 

Dovoljno rečeno.

---

Autor: Komentator "Bojke" s Advance.hr portala
Izvor: Advance.hr