Uz Dan zahvalnosti: Nisam se borio za privilegije
- Details
- Rubrika: DR Arhiva
- Datum: 05 Kolovoz 2006
- Čitanja: 5983

DAN ZAHVALNOSTI: MARKO GOJEVIĆ, ZAPOVJEDNIK DRUGE BOJNE 126. BRIGADE HV-a, CIJELI SE RAT TUKAO PRSA U PRSA S NEPRIJATELJEM
Nisam se borio za privilegije
Marko Gojević proveo je svih pet godina rata na terenima po Dalmaciji, od bitaka za oslobođenje Dubrovnika do Oluje. Iako je sudjelovao u opasnim diverzantskim akcijama, nakon oslobođenja Hrvatske nije ga bilo u vojnim evidencijama, pa jedva da su se sjetili odlikovati ga medaljom za hrabrost
Piše: Iva Rebac /Slobodna Dalmacija
Hrvatski branitelj Marko Gojević, rođeni Kijevljanin sa stalnim prebivalištem u Splitu, nije se borio za povlastice niti ih danas, jedanaest godina nakon oslobođenja zemlje - traži.
On je samo jedan od tisuća onih koji su žrtvovali svoje najbolje godine života za domovinu, iznijeli rat na plećima i vratili se iz njega ponosno i časno.
Pet godina terena
Marko je zasigurno jedan od najzaslužnijih ratnih zapovjednika na južnome bojištu. Naime, osim što je sudjelovao u akciji Oluja kao zapovjednik Druge bojne 126. brigade, svih pet godina rata proveo je na terenu vodeći akcije oslobađanja od Dubrovnika do Peruče. Sudjelovao je Marko u mnogo opasnih izviđačkih diverzantskih akcija na području kninske krajine.
— U rat sam krenuo otvorenog srca, samo s ciljem oslobađanja svoje domovine. Na početku rata imao sam završen fakultet i dobar posao u Rijeci. Živio sam, moglo bi se reći, kao bubreg u loju.
Postavio ga Gotovina
No, čim je Milan Babić proglasio ratno stanje u Kninu, Gojević sve napušta i 17. kolovoza 1990. dolazi u rodni kraj i stavlja se na raspolaganje rezervnom sastavu MUP-a u Kijevu.
Bojnik Gojević ističe kako je od običnog vojnika do bojnika došao samo zbog svojih zasluga. Njega su, kaže, birali njegovi vojnici. Neposredno prije akcije Oluja general Ante Gotovina postavlja ga na mjesto zapovjednika zbornog mjesta Knin, te tada preuzima Drugu bojnu i bivšu samostalnu Domobransku bojnu Knin.
Završetak operacije
Po završetku operacije postaje zamjenik generala Čermaka. Tako da je upravo on bio jedan od glavnih svjedoka Čermakove obrane.
— Jedino što sam poslije rata dobio jest odličje "Šubić-Zrinski" za hrabrost, a također jedini sam zapovjednik iz Oluje koji nije dobio čin. Niti sam poslije imao ikakve privilegije, niti sam stan dobio. Ivan Čermak je čak išao s prijedlogom da dobijem čin brigadira, ali to bi uvijek zapelo negdje u Zapovjedništvu zbornog područja, tako kad sam 1996. došao u Ministarstvo obrane, oni o meni nisu imali nikakve podatke. Kao da nisam uopće postojao?! — nastavlja priču bojnik Gojević.
Razočaranje
Kijevljanin sa splitskom adresom razočaran je sadašnjim tretmanom prema hrvatskim braniteljima i pun gorčine na cijeli sustav, no ipak naglašava kako mu najveće zadovoljstvo predstavlja kad prođe mjestima od Splita, preko Sinja i Knina pa do Kijeva, a svi mu se njegovi vojnici s poštovanjem i čašću javljaju i pozdravljaju ga.
— Govorim i u ime svojih 400 vojnika koji nisu dobili nikakva priznanja i odličja, a svi su pet godina vjerno služili ovoj zemlji i svakodnevno se izlagali pogibelji — zaključuje Marko Gojević, umirovljeni ratni invalid koji trenutačno sa sinom i ženom živi na Pujankama.
PROČITAJTE VIŠE ...