Počnimo u istom tonu... inspirirana člancima gospodina Radoslava Dejanovića i gospođice Nikoline Radmilo, evo da ja kažem nešto iz svoje perspektive koja je na suprotnoj strani od one njihove. Sva mišljenja se trebaju čuti i izreći, pa nek ovi "neopredijeljeni" odlučuju kome će se prikloniti. Iako su navedena gospoda vjerojatno obrazovanija od mene i stručnija u ovom poslu, jer ja sam ipak samo studentica fakulteta ne baš srodnog novinarstvu, ipak sam odlučila na svoj način pokazati i drugu stranu Facebook medalje ...

Zašto volim Facebook?!

Piše: J. M.

Uzmimo današnji dan za primjer, 11. ožujak, u mom malom mistu kiša, na predavanja nisam išla zbog prehlade, najnormalnija stvar nakon doručka mi je bilo upaliti kompjuter te prolistati virtualne novine.

I oko ovoga bi neki raspravljali, ali jednostavno je - jeftino, pregledno, i što je bitno, prsti mi se ne crne... ni nakon pročitane Slobodne ni Jutarnjeg... uvijek iste teme, kriza na sto jezika i narječja...

Pregledavam mail, odgovaram na njih nekoliko, dovršim seminarski rad za faks, i nakon svega toga logiram se na tu "omraženu" Facebook stranicu.

Oduševljenje odmah nakon logiranja, vidim jedan zahtjev za prijateljstvo, i to ne bilo koji, ne od nekog tamo nadobudnog mladića iz Turske kojeg nikad u životu nisam vidjela, a kamoli upoznala (koje sve uredno odbijam, možda sam zločesta, ali više oprezna), nego od prijateljice iz osnovne škole koja je išla s menom prvih 5 razreda pa odselila u Australiju, moja draga Ivona.

Ne mogu vjerovati da me se sjeća, da me pronašla na ovom "čudu" i da ćemo nakon ovoga nastaviti svoju davno prekinutu komunikaciju, a bile smo tada najbolje prijateljice.

Vidim i poruku u inboxu, naravno ona, poruka napisana na iskrivljenom hrvatskom-engleskom, oduševljena sam napisanim, odgovaram, te joj nakon toga pregledajem profil...

Wow, studira medicinu (uvijek sam znala da je ambiciozna), ima dečka, ljepotica moja, gledam joj obiteljske slike, prepoznajem joj roditelje, super su se snašli u toj dalekoj zemlji..

U međuvremenu, stvara se prozorčić u dnu ekrana, chat - kolega s faksa me pita nešto u vezi seminarskog i kad ćemo na kavu, a s prijateljicama dogovaram odlazak u kino, da i mi konačno pogledamo tog razvikanog Milijunaša s ulice...

Otvorena je grupa o koncertu U2 u Zagrebu, hmm.. možda saznam nešto korisno... i još samo da pogledam rođakove slike iz Londona, već su osvanile, a noćas se s puta vratio. Komentiram meni najzanimljivije, efektnije nego da ga zovem, s obzirom da u Austriji živi. Pogledam video koji je prijatelj uploadao, svojevrsna parodija na Facebook, zanimljivo..i smiješno.

I da, ne smijem zaporaviti, pošto mi se to često događa - čestitati rođendane! Čak 3 moja prijatelja imaju danas rođendan... Uredno sam o tome obaviještena...

Eto, to bi bio jedan moj sasvim obični dan na Facebooku. Koliko prosječna informatički pismena osoba dnevno koristi Internet, toliko i ja. I svaki put osim na uobičajne portale, svratim na Facebook da vidim ima li zanimljvosti.

Ako bi to pretočila u sate, recimo da od svog ukupnog vremena provedenog na Internetu, dakle efektivno provedenog, jer mi je Internet uključen praktički 15 sati dnevno, na moj boravak na Facebooku otpada nekih pola sata (+/- 15 min).

I mislim da bi većina ljudi rekla isto, naravno krajnosti uvijek postoje, kako u jelu, piću, alkoholu...pa tako i u boravku na Facebooku.

Ali ako se zadržimo na nekoj normalnoj „konzumaciji“, problemi su svedeni na jako malu razinu.

Privatnost je zaštićena u onolikoj mjeri koliko je uopće bilo što na nepreglednom internetskom moru sigurno, uvijek postoji opasnost od krlovočnih morskih zvijerki. Ali to je rizik koji preuzimamo samim kupanjem u tom moru, i bilo kakvim sudjelovanjem na forumima, chatovima, pa i komentiranjem na ovom portalu... doći do IP adrese danas nije znanstvena fantastika onome koga to zanima.

A da ne govorim o činjenici da na Facebooku ne postoji obaveza davanja pravih podataka, puno mojih prijatelja imaju profil na neka fiktivna imena... Sve što će netko objaviti na svoj profil je isključivo njegov izbor kao i izbor ljudi koji će moći vidjeti to što je on objavio.

Ljudi su po meni jedina velika opasnost ovakvog načina komunikacije, posebno kod upoznavanja sa nepoznatima, nikad ne znaš koliko ja ta osoba iskrena, ali navikli smo na to i u stvarnom životu, pa zašto bi Facebook bio iznimka?

Svijet je surov, roditelji trebaju djecu pripremiti na to, te ih pratiti i upozoravati općenito u korištenju Interneta. I onda to dijete, mlada osoba sa razvijenim stavom prema dobrom i lošem neće imati problema u virtualnom svijetu.

Jer nema ništa loše u održavanju kontakata sa prijateljima preko Facebook stranice i nema ništa loše u upoznavanju novih ljudi (moja najbolja prijateljica je s momkom već godinu i pol, a upoznali su se na Facebooku, pripremaju zgodnu pjesmicu za svadbu o tome), sve dok to održavanje i stvaranje kontakata ne postane samo virtualno, ali to su oni ekstremi.

Ne poričem da ih ima, sigurno i previše, ali da nema Facebooka oni bi dane gubili na forumima, chatovima i slično, tako da ni po tome Facebook nije poseban.

Onaj kome nije do socijalizacije naći će način da se otuđi. Stvar je od osobe do osobe, navike nekima stvaraju ovisnost, poznata stvar.

Ali da je moguće imati profil na "fejsu" i živjeti zdravi život, uživati u prirodi, izlascima s prijateljima, imati mnoštvo obaveza, studirati i sl... - moguće je! Dokaza je vjerojatno u tisućama... ili milionima, počevši sa mnom.

Dakle, Facebook je samo jedan od alata modernog doba koji može pomoći čovjeku, sve dok njim upravljamo na pravilan način.

Opet, stvar je u izboru koji nam je dan...

Hoću - neću... bogatstvo čovječanstva!