Patnja kao fenomen prati nas svakodnevno. Ne mora biti nužno naša. Mediji opstaju i preživljavaju na eksploataciji svih oblika patnje. Nekoliko sekundi koncentrirane patnje redovita su doza svih informativnih emisija. Bomba u Iraku. Poplave u Indoneziji. Tornado na Floridi. Glad u Africi. Požari u Australiji. Pad zrakoplova u Hrvatskoj. Fleševi bezbrojnih patnji diljem svijeta lete ekranima, stranicama, eterom, međumrežjem. Više ih niti ne primjećujemo, otupjeli smo, srca su nam otvdnula, jer to nije naša patnja. Patnja naša svakodnevna. Patnja najvjernija čovjekova družica i suputnica. Patnju nam nanosi drugi čovjek, društvo, situacija, prirodne sile, ali i mi sami sebi svojim odlukama, svojim nemarom, svojim glupostima, svojom zloćom... Ljubav se ne može nametnuti. Ljubav treba odabrati... - piše Ivica Ursić, u svojoj kulumni na Glasu Dalmacije. Pročitajte ...

 IVICA URSIĆ

 Privilegija patnje

Piše: Ivica Ursić
Izvori: Glas Dalmacije, ivicaursic.com

Živimo u vremenima u kojima je nezahvalno, pa čak i opasno, javno očitovati svoju patnju, jer ovaj svijet ne podnosi patnike. On ih tolerira, ali ih prezire. Preziru se skromni, samozatajni, bolesni, oni s posebnim potrebama, jer je patnja njihova nerazdvojna pratiteljica. Možda će zvučati apsurdno, ali patnju treba prigrliti. Patnji treba dati smisao...

PROČITAJTE VIŠE ...
http://www.glasdalmacije.hr/?show=0&article=15595