DUGI RAT

Bila je dio jedne mladosti, bila i ostala... Prolazili ste sigurno, milili, kroz Omiš, kroz centar Omiša. Morali ste, ako ste ikada Jadranskom magistralom, malo po malo, metar po metar, sat po sat, makar vam se činilo kao - dan po dan, tjedan po tjedan, putovali za Makarsku, Dubrovnik, iz Zadra, Šibenika, Splita, Rijeke, Zagreba. U smjeru juga i istoka ili obratno, put sjevera, i zapada. No, to nije ta priča. O cesti, ali jest o putu, putu života. I baš kada ste prošli most na Cetini, ili lokalnu luku, ovisno iz kojega smjera dolazili, i pogledali prema velikoj pješčanoj plaži Punta, prvo što biste ugledali, uz more, tamarise i borovinu, ugledali biste nju, dugu i duguljastu, a na stvarnosti njenim posjetiteljima - premalu, nisku, a visoku kada se ležerno izvalite u njenom podnožju... sivkastu, a tako lijepu... začudnu, kamenu, a toplu betonsku, hladno bi nam dodali i ono - armiranu, klupu, simbol grada gusara i dalmatinskih klapa. Niste je primijetili odavno, a putovali ste i prolazili baš tuda? Naravno, jer je nekada - bila, a sada je nema. Netko se dosjetio pa ju je prije ravno 18 ljeta demolirao, demontirao, srušio, razrušio, macolao, maknuo iz temelja, udarivši udarnički žestoko, ali ne i demolirajući, demontirajući, srušivši, razrušivši, macolavši i maknuvši iz temelja mnogih srca. I uspomena. Tisućama, desecima tisuća, možda i stotina, nekada mladih, danas srednjovječnih ili već ostarjelih, 30 40, 50, 60- godišnjaka... ona je i dalje tu, u mislima, prvim skrivenim pogledima, poljupcima, notama, akordima, prijateljstvima i brakovima i rastavama... i... toliko toga... na istom mjestu, i ne ide, ne miče se - nikuda. Kao čvrsta i neraskidiva nit koja povezuje, generacije, u Omišu i - izvan. I stalna, premda oku nevidljiva, vječna muza, inspiracija, slikarima, zanesenjacima, piscima, pjesnicima... trubadurima… Bila je dio jedne mladosti, bila i ostala... Bit ćeš opet tu, naša. Mala, a - velika...

Piše: Pero Livajić / FB Pero Livajić

Uživancija zezancija

high life
uživancija
zezancija
život može biti
ako zanemariš
skupe norme
nepotrebne obzire
oko sebe
budaletine
ako mazneš
hladnu pivu
malog boru
pozdraviš mjesec
i zvijezde
ako se
suočiš
s istinom
na vjetrometini
i umočiš ponos
ako zaboraviš
sve
nepotrebno
i daš
vremena
sebi
svima
koje voliš
ako
ustaneš
odjedriš
uploviš
uradiš
dovršiš
i ostaneš
sretan
do suza
nasmijan.

   -  Mirko Perak