DUGI RAT

- Naša se dva sela uz Cetinu nalaze u dvije izborne jedinice. Naši susidi deveta, a mi deseta. Oni glasaju za zastupnike iz četiri županije, mi za upola manje, a jedni i drugi živimo na aparatima - dočekao je novinara Ivan Miljak, predsjednik Mjesnog odbora Novih Sela (omiških) koja je teško razlikovati od Novih Sela (triljskih) osim po famoznoj njivi Lačuge, stara crkvene granica koja dijeli župe svetog Petra i svetog Stjepana Prvomučenika, te Omišku općinu od Triljske... i po lošoj komunalnoj infrastrukturi.
- Puna mi je fascikla dokumenata, dopisa, zamolbi... Nisam rekao da ovi iz Omiša neće pomoći, ali, brate, to ide sporo, a i ono što dobijemo nije dovoljno. Imali smo kafić, dućan, ambulantu, školu, prostorije za predškolski odgoj, a danas samo ruševinu. Nekada se ulagalo u naše selo i novcem i znanjem, danas ni jednim ni drugim. Ovo je baš život na granici u punom smislu te riječi. Di se god okreneš, tvrdo. Svuda balvani, rampe i nepremostive barijere. Ovdje je nekada bilo sedamsto stanovnika, danas nas je dvjestotinjak. Ni tamo (u triljskim Novim Selima) ne cvjetaju ruže, ili bar ja tako mislim. Njih je nešto manje, ali opet njihove gradske vlasti koliko-toliko ulažu u njihov dio sela. Asfaltira se, stavlja nova javna rasvjeta, uređuje.., čime se mi ne možemo baš pohvaliti. Oni su nekad bili naša "kolonija", a vidi ih sada - kazuje Mladenu Nejašmiću, novinaru Slobodne Dalmacije, Ivan Miljak, predsjednik Mjesnog odbora Novih Sela (omiških). Osim loše infrastrukture, zbog koje vodu uspoređuju sa strujom, a "brzi" internet s puževim korakom, brine ih i bijela kuga. Kod "Omišana" je 50 starih momaka, a dvadesetak ih je kod "Triljana"...

Izvor: Slobodna Dalmacija
Foto dolje: Ante Čizmić / Cropix

PROČITAJTE VIŠE..