DUGI RAT

U životu ne postoji nikakva dužnost osim dužnosti: biti sretan.
Samo smo zato na svijetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
rijetko činimo jedno drugoga sretnim,
jer i sebe time ne činimo sretnima.
Ako čovjek može biti dobar,
može to samo onda
kada je sretan,
kada u sebi ima sklada,
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svijetu.
To je rekao Isus,
to je rekao Buddha,
to je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svijetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svijet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro.

Hermann Hesse

Nijemac Hermann Hesse jedan je od najčitanijih i najprevođenijih pisaca prošloga stoljeća. Mladež na Zapadu smatrala ga je začetnikom hipi-kulture te je osobitu popularnost stekao šezdesetih godina. Pohađao je sjemenište iz kojega bježi, a zatim radi kao knjižničarski i bravarski pomoćnik. Putuje u Indiju, koja ostaje njegova trajna inspiracija. Za Prvoga svjetskog rata djeluje u Crvenom križu. Nastanivši se stalno u Švicarskoj i postavši njen državljanin (1923.), Hesse javno istupa protiv nacističke ideologije i ratnog osvajanja. Njegova je prepiska s Romainom Rollandom važno ljudsko i kulturno-povijesno svjedočanstvo toga vremena.

Vrhunac je Hesseova dometa roman "Stepski vuk" (Der Steppenwolf, 1927.). Brojne autorove knjige poezije sadrže nekoliko antologijskih pjesama. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1946. godine. Hesse je pisao i putopise i eseje, slikao je i sam ilustrirao svoja djela.

Najpoznatija su mu djela: "Peter Camenzind", (1904.), "Pod žrvnjem" (1906.), "Gertrud" (1910.), "Rosshalde" (1914.), "Demian" (1919.), "Siddhartha" (1922.), "Narcis i Zlatousti" (1930.), i "Igra staklenim perlama" (1943.).