DUGI RAT

"Hrvatska je, dakle, umirovila najveću generaciju u povijesti belgijskog nogometa i pokazala pritom po milijunti put koliko je tanka linija između sportske euforije i depresije. Sva vesela, zadovoljna i optimistična hrvatska lica naspram tužnih, nezadovoljnih i depresivnih belgijskih stanu u ono čišćenje Joška Gvardiola ispred Romelua Lukakua za milisekundu, u onu Lukakuovu vratnicu za centimetar ili ono zaleđe Dejana Lovrena za mikrotrzaj.
Stalno ponavljam, a i opet ću, kako je u sportu komponenta sreće često gospodar života i smrti i kako se toliko puta besmisleno analiziraju i nepravedno kritiziraju brojni potezi i trenera i sportaša, kao da konačni ishod ovisi samo o njihovim željama ili njihovim planovima. Bi li Zlatko Dalić bio lošiji trener da Gvardiol nije ono počistio ili je bolji zato što je Lukaku za centimetar promašio? Sva sportska mudrost i pamet često stanu u jednu jednostavnu rečenicu koja je preciznija od tisuća knjiga i mišljenja: 'Dikod uđe, dikod ne uđe.'
Smiješne su mi u tom kontekstu kritike koje tobožnji znalci i mudraci sipaju na račun izbornika Dalića zbog 'promašene taktike' ili 'kukavičluka'. Daliću se spočitava to što protiv Belgije nije bio hrabriji i išao po pobjedu i prvo mjesto — a da je kojim slučajem išao pa ‘poginuo’, ti isti mudroseri bi ga danas i idućih mjeseci ispljuvali zato što je riskirao i ispao."

Piše: Bernard Jurišić, Telesport.hr