Ogledi o sreći ili što znači biti sretan?

U protekla dva tjedna najčešće izgovorena riječ bila je sreća, u bilo kojem kontekstu, prilikom upućivanja čestitki ili osobnog čestitanja prigodnih blagdana i Nove godine. Najkraće čestitke su bile: Sretno! Nije pritom bilo potrebno raščlanjivati i navoditi specifičnosti, pojmove i oblike koji ljude čine sretnim. Postoji puno izreka o sreći, poznatih, nepoznatih, bogatih i siromašnih. Od kada postoji ljudski rod svi su uvijek težili za srećom i pokušavali je pronaći. Poimanje sreće, kao i njezin bitak je individualan i tako bi je trebalo doživljavati. Sreća nije u materijalnom bogatstvu, iako se to mnogima tako čini, već u duhovnom. Sreća nije u zgrtanju bilo čega, već u dijeljenju s drugima, posebice s onima koji su vam najbliži i koje volite. Kažu da onaj tko ne voli druge ne može osjetiti sreću ...

OGLEDI O SREĆI

Što znači biti sretan?

Piše: Ankica Benček / H-alter
Izvor: H-alter


Od kada postoji ljudski rod svi su uvijek težili za srećom i pokušavali je pronaći.  Neki su je možda i imali, ali je nisu prepoznali kod sebe i u sebi. Činilo im se da je prepoznaju kod drugih i često su istu takvu sreću sebi poželjeli. Pri tom nisu shvatili da je sreća relativan pojam i da je onaj za kojega oni misle kako je sretan, i možda mu i zavide na takvoj sreći, ustvari nesretan.

srećaPoimanje sreće, kao i njezin bitak je individualan i tako bi je trebalo doživljavati. Sreća nije u materijalnom bogatstvu, iako se to mnogima tako čini, već u duhovnom.

Sreća nije u zgrtanju bilo čega, već u dijeljenju s drugima, posebice s onima koji su vam najbliži i koje volite. Kažu da onaj tko ne voli druge ne može osjetiti sreću.

Kako voljeti druge uči se od najranijeg djetinjstva u obitelji, vrtiću, školi, fakultetu, na poslu, u Crkvi, na ulici, u društvu, susjedstvu, udruzi i političkoj stranci. To se uči svakodnevno, pokazuje i potvrđuje u malim stvarima i postupcima. Pri tom nije potrebno ništa govoriti već učiniti.


Sreća je u malim stvarima

Ponekad  nekoga sretnim učini nečiji osmijeh, pružena ruka, pridržana vrata, sitna usluga, telefonski poziv, SMS poruka, a mail, stručak ljubičica, jaglaca ili visibaba, cvijet za brisaćem na automobilu, ustupljeno mjesto u autobusu, pospremljen stol, oprano suđe, ruža na uzglavlju,...,pohvala, priznanje, sjećanje, druženje, poziv na kavu u kvartovskom kafiću, šetnja s prijateljem, povjerljiv razgovor, savjet (bilo da se traži ili daje),...razumijevanje, empatija, podrška, potpora, značajni pogled, prihvaćanje takvim kakav jesi, suživot i život u okolnostima kakve jesu.

Svatko sebi sam stvara sreću, ukoliko je svjestan svojih mogućnosti i postavi si realne ciljeve. Svaki čovjek jednako vrijedi kao čovjek, a ne zbog onoga što je postao zvanjem, zanimanjem, funkcijom, društvenim statusom ili nečijim postavljenjem.

sreća

Sreću treba zaraditi u okvirima koji su dani i u vrijeme u kojem se živi. Nije dobro sadašnju sreću ili nesreću, ovisno o tome kako tko gleda na trenutno stanje i situaciju uspoređivati s prošlošću, kako pojedinca, tako skupine i društva. Sreća je individualna i sretno je ono društvo koje ima sretne pojedince.

To bi trebao biti prvenstveni cilj i zadatak onih koji vladaju: Ljude učiniti sretnim, što nikako ne znači materijalno bogatim, već uspješnim i zadovoljnim, u okviru njihovih mogućnosti i potreba. U danim okolnostima bi trebalo postići najbolje moguće, što je umijeće svakog vladanja i svakog pojedinca koji odlučuje u ime drugih i o drugima.

Da bi se čovjek osjećao sretno i zadovoljno, u velikoj mjeri mu pomaže odgoj i obrazovanje. Zato bi tom području u svim njegovim segmentima trebalo dati najveći značaj, sve mogućnosti i prioritet u planiranju, programiranju i realizaciji.

Svako pojedino društvo, kroz državu i njene određene institucije je dužno svakom djetetu osigurati suvremen odgoj i obrazovanje, prema njegovim mogućnostima i potrebama, uvažavajući individualne sposobnosti pojedinca, otkrivati, razvijati, isticati, podržavati  i koristiti  izvrsnost, koja će doprinijeti općem razvoju, boljitku, pravdi, pravednosti, sreći pojedinca i društva.

srećaTrebalo bi svakom djetetu (čovjeku) dati šansu i to jednaku, makar u početku, dok se ne vide  urođene  sposobnosti, mogućnosti i potrebe za dalji razvoj, nadgradnju, stvaranje svestrane ličnosti, uz naglašavanje individualnih sposobnosti i kvaliteta.  Nisu svi jednako sposobni  u svemu. Ne bilo ni dobro da je tako. Trebalo bi svakoga dobro profesionalno orijentirati i usmjeriti u ono zvanje i zanimanje, gdje će se najbolje realizirati kao osoba i stručnjak.

Često puta neadekvatni i preveliki zahtjevi na pojedinca imaju negativan učinak. To je pritisak koji uništava pojedinca, obitelj i društvo i čini ih nesretnima. Svako zanimanje i svaki rad je častan ukoliko ga obavlja častan čovjek. Nije bitno što čovjek radi, već da je za taj rad sposoban, da ga dobro obavlja, da ga taj rad veseli i usrećuje.

Ne usrećuju ljude visoke funkcije, položaji, preferirana i cijenjena zanimanja, već sam posao koji obavljaju vršeći svoje dužnosti i obveze, kao i to koliko tim svojim radom i djelovanjem usrećuje druge. To će se dogoditi samo onda, ako je zanimanje kojim se čovjek bavi bilo željeno, ako se  u njemu potpuno realizirao, ako je sretan kad  bezuvjetno drugima pomaže i usrećuje ih.

Jako me čudi, intrigira i nikako si ne mogu objasniti zašto uspješni i ugledni stručnjaci, pogotovo medicinari, napuštaju, pa čak i djelomično svoju profesiju i odlaze u politiku. Nije da politika ne treba pametne ljude, ali tu se mogu "upotrijebiti" i oni drugi i drugačiji, a mnogi od spomenutih su neophodni, najpotrebniji, najučinkovitiji i najsposobniji u svojoj primarnoj struci.

Čovjek se onda zapita jesu li oni zaista s interesom i iskrenom ljubavi odabrali svoje zanimanje, je li to bio njihov  pravi poziv, ili im se dopalo pripadanje određenom staležu i sve beneficije koje s tim idu.

Ako je to bilo tako, onda je bolje da su otišli, nego da rade ono što ne vole, unesrećuju sebe i one oko sebe, bez obzira kakve su relacije među njima.

srećaNe može nitko biti sretan, kad radi ono što ne voli. Ali kad voli ono što radi, ne samo da je on sretan, već bi svojim radom i djelovanjem trebao usrećiti one za koje radi.

Možda to izgleda kao nekakva utopija, ali po logici stvari i svim prirodnim zakonima, koji su ekvivalentni zakonima u društvu, to bi jednostavno tako moralo biti.

Očito je da nešto ne štima. Oko nas je puno nesretnih ljudi, a da nisu sami skrivili svoju nesreću.

Skrivili su je oni koji svojim nesposobnostima, neznanjem, sebičnošću, čistim utilitarizmom, precjenjivanjem sebe, pohlepom, žudnjom za visinama i vrhom, grabeći objema rukama sve oko sebe, korupcijom, nepotizmom, seljačkim mentalitetom, rodijačkim vezama, kumstvom, lažnim suosjećanjem,  tobožnje skrbi za sirotinju,..., domogavši se visoke funkcije i položaja liječe neke svoje komplekse iz djetinjstva i unesrećuju tisuće drugih.

I na kraju jedna latinska mudrost: "Stvarno je sretan onaj koji zna da ima dovoljno!"

Povezani članci

Who's Online

We have 338 guests and no members online