Hrvatska - zemlja u kojoj se vrhunski jede i pije
- Details
- Rubrika: Gastronomija
- Datum: 13 Veljaca 2015

Hrvatska bi za koju godinu trebala biti u svijetu prepoznata kao zemlja u kojoj se i izvan glavne sezone vrhunski jede i pije. Projekt je to Hrvatske turističke zajednice “Hrvatska 365 gourmet” kojim bi se edukacijom ugostiteljskog kadra za specijalizirana zanimanja (poput sommeliera), ulaganjem u podizanje kvalitete ugostiteljskih objekata sredstvima iz EU fondova za tu namjenu i kvalitetnim međunarodnim marketingom pokrenulo i kreiralo brendiranje scene vrhunskog kulinarstva (gourmet). To bi onda trebao biti jedan od ključnih razloga odabira naše zemlje za putovanje u razdobljima izvan vršnog dijela turističke sezone, piše Ružica Mikačić na stranicama Slobodne Dalmacije. Na tom putu hrvatski restorani trebali bi postati dio svjetskih oznaka kvalitete koje gastronomi priznaju i radi kojih, kako kažu, vrijedi skrenuti s puta kako bi ih posjetili. Zlatko Gall, glazbeni kritičar itekako upućen i u gastronomske teme komentira ovaj projekt HTZ kao - besmislicu! A evo i zašto ...
HRVATSKA 365 GOURMET
Gastronomski restorani otvoreni 10 mjeseci gostima će nuditi domaću spizu i vino na čaše
Pišu: Ružica Mikačić, Zlatko Gall / Slobodna Dalmacija
Foto: Ante LČizmić / Cropix i drugi
Izvor: Slobodna Dalmacija
Kad ne znaš što bi, oformi komisiju, a kad stvari počnu ozbiljno škripati – lansiraj strategiju. Ova stara i cinična praksa politike i političara i dalje je očito na snazi. I kod domaćih stratega turizma.
Slogan o 365 turističkih dana u godini jednako je besmislen kao i sve prethodne javke koje su stizale iz ministarstva. Zašto?
Zato što iza barnumovski oglašene kampanje koja, kao, poziva turiste da cijele godine uživaju u Hrvatskoj, njenim prirodnim ljepotama, kulturnoj baštini te gastronomiji, “prdne u rosu” već na prvoj prepreci.
Onoj koja se zove – situacija na terenu.

Računajući da je jedan od turističkih aduta Hrvatske – i to tijekom cijele godine – njeno iće & piće, stratezi su recimo predložili 17 potentnih destinacija. Da ti poteče slina dok gledaš sjajne fotografije i PR opise poput onog koji veli “Brojni specijaliteti pripremani u kamenitim kućama Dalmatinske zagore delicije su čiji se recepti prenose generacijama...”
No, zaluta li u ljutoj predsezoni itko od oglasima navučenih turista u Zagoru, na Splitsku rivijeru, Pelješac i Korčulu, u Zadar ili na Dubrovačku rivijeru, suočit će se s brutalnom istinom na terenu koji je – da parafraziram negdašnji turistički slogan – onakav kakav je uvijek bio. Pust i sadržajno prazan.
Ima li izlaza iz toga kruga? Ima, ali ne PR-om i lijepim fotografijama te “planovima” koji su naramak dobrih želja.

Naime, gospodo u ministarstvu i turističkim zajednicama, ako doista želite pomak, tada, recimo, poticajima i manjim porezima stimulirajte ugostitelje da svoje konobe i taverne, birtije i wine-barove, restorane i zalogajnice s nogu drže otvorene i u mjesecima kad “plimni val” nije prispodoba za ljetnu navalu turista već realnost poplavljenih dalmatinskih otočnih i uzmorskih adresa, a bura ili južina isprazne ulice poput epidemije kolere.