DUGI RAT

- Samouništenje Zapada: ‘Možete se pridružiti svijetu ili postati izolirani’ – Jan Øberg, doktor sociologije, profesor na sveučilištu u Lundu i veliki mirovni aktivist upozorava na propadanje i militarizam Europe i kraj imperija Zapada.
Samo što oni koji žive na Zapadu nisu shvatili ovu promjenu, ili ako jesu, neće prihvatiti da više nisu dominantni. A to, naravno, označava kraj Zapada.
Možete se pridružiti ostatku svijeta ili postati izolirani i samouništavajući. Jako me boli reći da je Zapad danas samouništavajući.
Ne postoji nitko tko želi uništiti Zapad, okupirati SAD ili osvojiti Europu ili nešto slično. Ali tako mi na Zapadu reagiramo na sve što se događa. Osjećamo se ugroženo jer, nakon 300 do 400 godina, Zapad više ne može dominirati, odlučivati ili biti jedini pol koji upravlja ostatkom svijeta. Sjećate se stare podjele na prvi, drugi, treći i četvrti svijet? Sada se četvrti, treći i drugi svijet uzdižu, dok prvi svijet pada.
I to je, naravno, bolno. Bolno je stariti, slabiti i biti na samrti, ali nema razloga biti toliko agresivan.
Ta agresija, taj militarizam koji je zahvatio cijeli Zapad—posebno Europu, ali pričekajte samo da vidite s Trumpom—samouništavajući je. Ne možete imati ekonomski razvoj, prosperitet, socijalnu državu, kulturnu kreativnost, tehničke inovacije itd., ako istovremeno trošite ogromne—i rekao bih uzaludne—iznose na vojsku i neprestano se pripremate za rat.
Vaš um je usmjeren na to kako voditi sljedeći rat umjesto na to kako stvoriti dobro društvo. I to će biti samouništavajuće. Nema nikakve sumnje. Bit će to samouništavajuće još nekoliko godina, a onda će čak i Zapadu postati očito da propada, da pada. Doživjet će „Pravda trenutak“, kako sam ga nazivao, kada shvati da su nam većina mainstream medija lagali o svim tim prijetnjama posvuda...

Samouništenje Zapada: ‘Možete se pridružiti svijetu ili postati izolirani’

Piše: Jan Øberg

Na kraju, rekao bih da je ono što se događa sasvim prirodno. To je velika promjena, ali ova makrohistorijska promjena govori nam da imperiji rastu i padaju. Svi imperiji se uzdižu, a zatim opet padaju. Nijedan imperij nije trajao vječno; to je prirodni zakon. Možete mu se prilagoditi ili ga možete pokušati suzbiti. Što ga više pokušavate suzbiti, to će vaš pad biti brži.

Ovo govorim s boli u srcu jer nikada nisam bio anti-zapadnjački ili anti-američki nastrojen. Zapadni svijet dao je svijetu mnogo dobrih stvari: kulturu, inovacije, način života, proizvode i ideje poput slobode govora, slobodnih medija i određenog tipa demokracije. Danas nigdje na Zapadu više nema demokracije, ali teorije su bile dobre.

Sada ste sve to praktički uništili. Sve vrijednosti Zapada sada su podrivene—ne od strane nekog drugog, već od samog Zapada. To je vrlo tužna situacija za Zapad, dok ostatak svijeta napreduje.

Ne možete oblikovati budućnost ako se fokusirate samo na sadašnjost ili razmišljate o prošlosti. Možemo živjeti na ovom planetu zajedno samo ako imamo zajedničku sigurnost—odnosno, sigurni smo kada su i drugi sigurni s nama. To je bila ne baš kreativna, ali vrlo važna ideja Palmeove komisije.

Stvarate zajednički projekt i, kada svi imaju jednake koristi, sustav funkcionira. Ako je eksploatatorski, kao što je Zapad bio prema Trećem svijetu, neće funkcionirati. Ali ako sve strane vide da dobivaju nešto—ono što Kinezi nazivaju „win-win“ suradnički projekt ili strukturu—tada smanjujemo rizik od rata. Mnogo je teže ubiti ljude koje poznajete, ljude o kojima ovisite ili ljude koji vam donose koristi. S druge strane, ako ne poznajete ljude, ako ih iskorištavate ili ste vi iskorištavani, u nekom trenutku nastaje mržnja. Osjećaj nepravednog tretmana, osjećaj da vam se situacija pogoršava, vodi do pobune.

Vrijeme kada su političari tražili dobre savjete od naroda je prošlo. Sada vjeruju da sve znaju sami i vode naša društva u propast.

Danas često koristim izraz „kakistokracija“ da opišem naše vođe. Kakistokracija, suprotnost aristokraciji (koju također ne podržavam), znači vladavinu najmanje sposobnih i najmanje moralnih ljudi.

Nedostatak znanja među zapadnim liderima koji se igraju idejom nuklearnog rata duboko me plaši.

Ti vođe su opasniji od samog oružja. Ako stavite strašno oružje u ruke ljudima koji ne razumiju njegove posljedice i koji su vođeni grupnim razmišljanjem, katastrofa postaje neizbježna.

Trenutno nema nikoga tko može doprijeti do gluhih i slijepih vođa na Zapadu i reći im: „Idete pogrešnim putem iz sljedećih razloga.“ Na primjer, danska premijerka inzistira da postoji prijetnja iz Rusije, ali u stvarnosti ne postoji—osim ako ih ne provocirate. Ne postoji prijetnja ni od koga, i sav taj vojni trošak je nepotreban. Taj novac mogao bi se iskoristiti za nešto konstruktivnije, ali do nje se ne može doprijeti. Nalazimo se u situaciji gdje demokracija ne dopušta ljudima da dopru do svojih vođa, a vođe odbijaju konzultirati ikoga.

To je jedna od stvari na koje bismo trebali biti vrlo oprezni u zapadnom svijetu. Od desnice do ljevice, militarizam je sada odgovor na sve. Više čak nemate ni ljevicu; nemate čak ni socijaldemokraciju.

„Ako zaspite u demokraciji, probudit ćete se u diktaturi.“

Miroljubivi pokret koji može samo kritizirati oružje je antimilitaristički pokret, i to je dobro—važno je—ali to nije pokret za mir. A mi danas u suštini nemamo nikakav pokret za mir nigdje.

Ne možete jednostavno postaviti kritičku analizu nečega i onda očekivati da će političari učiniti svijet boljim. To vrijeme je prošlo. Nekada smo imali dobre vođe; danas ih više nemamo—barem ne na Zapadu. Možda postoje rijetki izuzeci—ne shvatite me pogrešno—ali razina mira... mira više nema, zaboga! Više nema istraživanja mira, više nema rasprava o miru. Mir je riječ koja se nikada ne spominje u medijima, a nisam čuo nijednog političara u posljednje vrijeme da izgovara „mir“, osim čudaka poput Stoltenberga koji kaže: „Put do mira je oružje i rat!“ Orwell bi bio zavidan ovoj stvarnosti jer je daleko nadmašila ono što je predvidio.

Najnerealnije je vjerovati da Zapad može opstati na ovakav način. I dalje imamo previše oružja i pogrešnog razmišljanja da bismo vjerovali u to.

Dakle, potreban nam je narodni ustanak svugdje—protesti protiv onoga što se događa—ali s pozitivnim vizijama. Zašto ne učinite nešto dobro za čovječanstvo? Zašto činite samo loše stvari za svoje ljude i za cijelo čovječanstvo?