DUGI RAT

Mladi hrvatski znanstvenik dr. Bojan Žagrović (34) iz Splitskog MedILS-a (Mediteranski institut za istraživanje života) nedavno je u izboru američkog časopisa Genome Technology (GT) proglašen jednom od 30 mladih, nadolazećih zvijezda na području molekularne biologije. Koliko je prestižno naći se na listi GT-a, najbolje govori podatak da mlade znanstvene zvijezde mahom dolaze s poznatih svjetskih institucija, poput Harvarda, MIT-a, sveučilišta Toronto i Washington i drugih. Zanimljivo je da su na listi samo trojica mladih Europljana, Paul Flicek i Wolfgang Huber iz Europskog bioinformatičkog instituta u Cambridgshireu te naš Bojan Žagrović. Pročitajte članak, razgovor mladog znanstvenika s Tanjom Rudež, novinarkom Jutarnjeg Lista ...

BOJAN ŽAGROVIĆ

Ništa nije tako cool kao znanost

Piše: Tanja Rudež / Jutarnji List
Foto: Paun Paunović / Cropix
Izvor: Jutarnji List

Harvard, Stanford, ETH, MedILS

Bojan Žagrović rođen je u Zagrebu, gdje je završio MIOC. Nakon što je od Tatjane Grgić, bivše supruge poznatog vinara Miljenka Grgića, dobio stipendiju Pacem in terris, otišao je na studij u SAD. Dvije godine studirao je kemiju i biologiju u Pittsburghu, a zatim je nastavio studij na Harvardu, gdje je 1997. diplomirao biokemijske znanosti. Doktorirao je 2004. na Stanfordu, a zatim je bio na postdoktoratu na ETH (Švicarski federalni tehnološki institut) u Zürichu. Od ljeta 2007. godine radi u MedILS-u gdje je osnovao grupu iz računarske biofizike.
 
 

JL: 2007. godine donijeli ste odluku da se vratite u Hrvatsku, bez obzira na brojne inozemne poslovne ponude?

- Nakon postdoktorske specijalizacije u Zürichu, dobio sam ponudu za profesorsko mjesto na Washington University u St. Louisu u Americi i neke druge ponude, a mogao sam i ostati u Zürichu. Ali, na povratak u Hrvatsku potakli su me osobni razlozi - želja da budem bliže obitelji, prvenstveno, a zatim i veliki pozitivni potencijal koji sam vidio u MedILS-u, njegovoj znanstvenoj i široj viziji i ambiciji.

U Hrvatsku se nisam vratio da bih došao na nešto lošije od onog što sam imao u Zürichu, već da bih pomogao graditi nešto što u nekim segmentima može biti i bolje, naprednije, kreativnije, produktivnije, čak i od Harvarda, Stanforda ili ETH na kojima sam studirao i radio.

Malo utopijski, da, ali u to još vjerujem i u tom smjeru se trudimo svi na MedILS-u.

JL: Danas sve manje mladih ljudi odlazi u znanost, pogotovo u tranzicijskim zemljama. Mladi ljudi biraju biznis jer žele što brže zaraditi mnogo novca, ta se zanimanja glamuriziraju u medijima. Može li znanost biti zabavna i seksi?

- Znanost može biti itekako zabavna i seksi. Pitajte dr. Indianu Jonesa, pa i dr. Housea. Po meni zabavno i seksi je sve ono što budi čovjekovu strast, ono zbog čega ne može spavati. A znanost kao konstanta borba s nepoznatim, neobjašnjenim u svijetu što nas okružuje definitivno budi moju strast.

Osim toga, može li se išta usporediti s onim osjećajem da si došao do spoznaja koje mogu imati dalekosežnu praktičnu primjenu, pomoći izliječiti neku bolest ili podići našu opću kvalitetu življenja. Definitivno seksi. Siguran sam da je inteligentan pračovjek koji je svojom kreativnošću prvi napravio praćku ili kotač bio itekako popularan kod suprotnog spola.

JL: Pa ipak, ostaje otvoreno pitanje može li znanost donijeti i zaradu adekvatnu uloženom trudu i strasti pretočenoj u jedan projekt?

- Što se, pak, zarade tiče, većina znanstvenika doista ulazi u znanost prvenstveno zbog strasti za znanjem, spoznajom. Ali, znanost danas definitivno nudi i neslućene mogućnosti za zaradu.

Nanotehnologija, biotehnologija ili kompjutorske znanosti su privredne grane budućnosti u kojima se već vrti golemi novac. Svijet postaje sve više orijentiran na znanje, nova otkrića i znanje je danas novac.

A znanstvenici, kao tvorci novog znanja, na samom su izvoru i od toga sigurno mogu profitirati. 

   PROČITAJTE VIŠE ...