DUGI RAT

Bolje izdati novi album nego prijatelja ili starog generala, pa se čudom čuditi kasnije. Ne, nije ovo priča o zaboravnim ADZ-ovcima, već crtica o novom albumu popularnog irskog rock banda U2 čiji je plan bio nepune dvije godine nakon albuma o dječaštvu i ranoj mladosti članova grupe U2 ("Songs of Innocence", 2014), objaviti i album koji će nakon slike formativnih godina ponuditi prikaz istih tih ljudi gotovo četiri desetljeća kasnije i nazvati ga pjesmama iskustva, odnosno "Songs of Expirience". I bi tako. Pjesme s "Songs of Expirience" se već danima vrte "cloudom" i offline/online audio playerima. Nove pjesme su, uz poneku direktnu kritiku suvremenih društvenih i političkih negativnosti, izrečene na temelju bogatog životnog iskustva i stečene životne poruke zahvaljujući kojima dodiruje i ono što se danas naziva self help literaturom. Sve je to "umotano" u klasičan U2 glazbeni izraz koji se, kao i prethodni album, znatno više naslanja na ono što su radili 80-ih nego na njima često draga koketiranja sa suvremenim glazbenim kretanjima. Za rockerski štih albuma sličan duhu osamdesetih svakako je zaslužan i glavni producent Steve Lillywhite koji je producirao njihova prva tri albuma i koji ih je u opet natjerao da pri snimanju uživo daju sve od sebe. U zanimljivosti vezane uz album svakako treba ubrojiti i naslovnicu na kojoj je za ruke drže Bonov sin Eli i Edgeova kći Sian i kroz čije se likove veže prošlost i sadašnjost..

Izvor: Rif Magazin

Nedvojbeno, "Songs of Expirience" su jako dobar album (Rolling Stone već ga je stavio na treće mjesto najboljih albuma ove godine) koji će sretnim učiniti sve U2 fanove i pružit će kolekciju novih pjesama kojima su rekli nešto o sebi i svijetu oko sebe i koje će itekako dizati publiku na noge na za sljedeću godinu najavljenu turneju "Inoccence – Expirience". Još samo da na lito svrate i do Poljuda..