Da se ne zaboravi

Dan pobjedePoštovani hrvatski branitelji, poštovane dugoraćanke i dugoraćani ! 5. kolovoza slavimo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja. Svim srcem Vam ga čestitamo. Imamo zbog čega biti ponosni... Imamo svoju Hrvatsku, slobodnu, jedinu, koju ni za što ne bismo mijenjali, Hrvatsku koju smo znali braniti, koju smo znali osloboditi i očuvati. I ovih dana spomena na ponos i slavu sjećamo se naših poginulih branitelja koji nisu dočekali vihorenje hrvatskog barjaka nad svakim pedljem domovine. Znamo kako bi se s nama radovali i kako bi ponekad ispričali svojoj djeci poneku priču iz one naše Velike knjige slobode. Da se ne zaboravi! Svaka žrtva, svaki napor djelić je velikog mozaika. Naši vitezovi žive u našim mislima, ma koliko izgledalo da ih se samo prigodničarski sjetimo ...


DA SE NE ZABORAVI
 

UZ DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI
DAN HRVATSKIH BRANITELJA
15. GODIŠNJICU V.R.A. "OLUJA"


Dugi Rat – 03. kolovoza 2010.


Oluja


Piše: Udruga 'Tvornica' Dugi Rat

Kada su kolovoško praskozorje 1995. razbudili prvi udari Hrvatske vojske, započeo je početak kraja suludog zločinačkog projekta rastakanja hrvatske države i stvaranja paradržavnih tvorevina na našem tlu.

U petak, ujutro u 5 sati, dana 04. kolovoza 1995. Hrvatska vojska je pokrenula operaciju s ciljem vraćanja okupiranih dijelova teritorija natrag u sastav Hrvatske.

U žestokom naletu, tijekom prvih sudara postrojbi HV i pobunjenih srpskih paravojnih postrojbi, crta obrane pobunjenika pukla je na čak trideset mjesta, a postrojbe HV do kraja dana ušle su u okupirana područja.

U najvećoj vojnoj akciji Domovinskog rata sudjelovalo je oko 200 tisuća vojnika, poginulo je 196 hrvatskih branitelja, a 1100 ih je ranjeno. Oslobođe no je do tata okupiranih 20 % teritorija Republike Hrvatske.

Akcija Oluja je bila oslobodilačka operacija u kojoj je mlada vojska branitelja izrasla u pobjedničku silu, onu prevagu koja je znala očuvati i donijeti slobodu svojim građanima.

Dugo smo čekali te dane. Vidali rane, prkosni i ponosni, vjerujući kako ćemo dočekati dane u kojima će golema žrtva hrvatskog čovjeka dobiti svoj smisao u slobodnoj, prosperitetnoj, demokratskoj domovini.

Vjerovali smo u izdržljivost hrvatskog čovjeka, odlučnost hrvatskog vojnika, snagu srca i razboritosti.

Bilo je časno biti dijelom hrvatskog naraštaja kojemu je pripala golema čast i golema odgovornost ostvariti tisućljetne snove o svojoj državi.

knin 1995Tih prvih dana kolovoza povijesne 1995. osluškivao je hrvatski čovjek vijesti s do tada okupiranih hrvatskih krajeva. Hrvatski vojnik vraćao je otetu hrvatsku zemlju natrag u domovinsko okrilje.

Nestajala je kao kula od karata, zločinačka tvorevina. Pokazala je Oluja kako se bori za svoju zemlju. Pokazala je u kakvu je silu izrasla Hrvatska vojska u nepune četiri godine.

Iza pobjedničkih vitezova ostajale su stope slobode - rađao se golemi ushit običnog hrvatskog puka koji je dočekao dane ponosa i slave

Znali su kako bi se naši dečki i naše cure radovali da su dočekali povijesni peti kolovoza, da su mogli vidjeti hrvatsku trobojnicu kako vihori nad slobodnim hrvatskim Kninom. Barem na tren suze tuge pretvorile su se u radosnice.

Hrvatska je bila slobodna. San generacija mogao se opipati, disati

A samo četiri godine prije doživljavali smo kalvariju, pokapali svoje sinove i kćeri, grčevito se boreći za opstanak, za pravo na postojanje, bez mnogo prijatelja, oslonjeni sami na sebe, svoju odlučnost, svoje viteštvo. I onu iskonsku ljudsku pravdu, koja bi svakom narodu trebala omogućiti da sam odlučuje o svojoj sudbini. Sve je to sadržano u oslobodilačkoj, pobjedničkoj Oluji.

Braniti svoju zemlju, osloboditi je - sveta je zadaća. Bila je čast živjeti vrijeme kada je Hrvatska vojska, spremna i odlučna pokazala kako je dostojna zahtjeva vremena, kako zna da su u nju uprte oči napaćenog hrvatskog puka. Svoju je zadaću ispunila viteški, omogućivši svojoj domovini da se iz vremena stradavanja i razaranja okrene budućnosti, boljitku, slobodi koja se diše punim plućima.

Svake godine početkom kolovoza naviru slike radosti na ulicama hrvatskih gradova, beskrajne sreće dok su se naši dečki, naši susjedi, vraćali svojim kućama. Dočekivani su kao pobjednici, kako i priliči ljudima koji su ostvarili nešto golemo.

Čovjek vrlo lako sklizne u patetiku i olako se nabacuje pridjevima - no za Oluju ono povijesno, veličanstveno, golemo nisu tek prazne fraze. Jer, sjećajući se tih dana imamo na što biti ponosni. Ostvarili smo svoju zadaću.

Imamo svoju Hrvatsku, slobodnu, jedinu, koju ni za što ne bismo mijenjali, Hrvatsku koju smo znali braniti, koju smo znali osloboditi i očuvati.

I ovih dana spomena na ponos i slavu sjećamo se naših poginulih branitelja koji nisu dočekali vihorenje hrvatskog barjaka nad svakim pedljem domovine.

Znamo kako bi se s nama radovali i kako bi ponekad ispričali svojoj djeci poneku priču iz one naše Velike knjige slobode.

Da se ne zaboravi!  Svaka žrtva, svaki napor djelićak je velikog mozaika. Naši vitezovi žive u našim mislima, ma koliko izgledalo da ih se samo prigodničarski sjetimo.

 

poginuli hrvatski branitelji Omiša, Dugog rata i šestanovca

 

Poštovani hrvatski branitelji, poštovane dugoraćanke i dugoraćani !

Pred nama je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja. Svim srcem Vam ga čestitamo. Imamo zbog čega biti ponosni....

 

Pjesma djevojčice čiji je otac dao život za Domovinu


Zemljo Hrvatska!

Kako te voljeti neću, zemljo Hrvatska, kad si moj prvi plač s radošću primila!
Kako te voljeti neću kad sam svoj prvi korak tebi poklonila!
Kako te voljeti neću kad me majka moja tako učila!
Kako te voljeti neću kad te otac moj životom branio!
Kako te voljeti neću kad si ga ti u zagrljaj primila!
Kako te voljeti neću, zemljo Hrvatska, kad si i ti tad suzu pustila.

Sanjala sam, tata, da moju ruku ti u svojoj držiš.
Sigurna sam dok po oblacima ti me vodiš.
Gledala sam tvoje lice, tvoje oči ljubavi pune, tu kraj mene, a ne sa slike.
Al odjednom, tata, ja se opet budim sama i suze s mog lica briše samo mama.
I onda sama krenem i prigrlim život koji ste mi dali Bog, ti i mama.
I čekam noći nadajući se da ćeš mi opet doći i da biti ćemo skupa ja, ti, seka i mama.

 

Who's Online

We have 298 guests and no members online