DUGI RAT

U Hrvatskoj umjesto da građani brinu o državi, mnogi očekuju da ona brine o njima (što je u velikoj mjeri i posljedica komunističkog nasljeđa partijsko-državnog svebrižništva). Briga o državi nije samo briga o velikim političkim stvarima, nego o svim svakodnevnim postupanjima koji čine sustav organiziranoga života. Naime, ako građani ne pokazuju dovoljno brige za odlaganje smeća, zaštitu od požara, prikladno radno vrijeme, gradnju i uređenje kuća i okućnica, ispunjavanje ugovornih obveza, pravno postupanje..., tada će imati državu neorganiziranog otpada, devastirane prirode, neprikladnih radnih uvjeta, divlje gradnje, opterećenja dužničkim odnosima, nemogućnosti ostvarivanja prava...

BRIGA O DRŽAVI

 Piše: Jadranko Črnko
 Izvor: Vjesnik

Domovina se ne čuva povremenim velikim riječima pojedinaca, nego malim svakodnevnim korisnim i lijepim djelima svakog od njezinih savjesnih građana. Američki predsjednik John F. Kennedy to je jednostavno izrazio rečenicom: "Ne pitajte što Vaša zemlja može učiniti za vas - upitajte se što vi možete učiniti za nju".

U Hrvatskoj umjesto da građani brinu o državi, mnogi očekuju da ona brine o njima (što je u velikoj mjeri i posljedica komunističkog nasljeđa partijsko-državnog svebrižništva).

Kako država nije ništa drugo nego samoorganizirani sustav građana, dobivamo apsurd da građani stvarno postupaju neizravno neodgovorno, jer ne brinući o svojoj državi u njenim neposredno živućim malim segmentima svakodnevnoga života, stvarno - ne brinu o sebi u najširem smislu riječi.

Briga o državi nije samo briga o velikim vanjskopolitičkim stvarima, nego o svim svakodnevnim postupanjima koji čine sustav organiziranoga života. 

Naime, ako građani ne pokazuju dovoljno brige za odlaganje smeća, zaštitu od požara, prikladno radno vrijeme, gradnju i uređenje kuća i okućnica, ispunjavanje ugovornih obveza, pravno postupanje..., tada će imati državu neorganiziranog otpada, devastirane prirode, neprikladnih radnih uvjeta, divlje gradnje, opterećenja dužničkim odnosima, nemogućnosti ostvarivanja prava...

Ako je ljepota življenja i u učinkovito korisnoj organizaciji društva u kojem provodimo pretežno životni vijek, tada je zadatak građana stvoriti komplementarni sustav u državi koji će sa što manje troškova učinkovito i korisno djelovati kao sustav, stvarati uvjete da problema bude što manje, a da se nastali problemi riješe što jednostavnije, brže i s manje troška.

U kontekstu toga, veliki broj neriješenih imovinskopravnih sporova na hrvatskim sudovima izravno predstavlja izraz nekorisne organizacije razrješenja sporova. Neizravno predstavlja imobiliziranje imovine koju nije moguće staviti niti u potrebno odgovarajuću funkciju niti u promet, a i jedno i drugo predstavlja doprinos i individualnoj i općoj šteti.

Sadašnji prijedlog o oporezivanju imovine je razborit, ali preduvjet za njegovo jednakopravno i ozbiljno korištenje je sređivanje vlasničkih evidencija (prije svega gruntovnica) - čega nema.

Sukladno tome, u ovakvoj situaciji ili će se taj porez naplaćivati samo onima koji su vlasnički uredno evidentirani (čime će biti narušena ravnopravnost građana i stvarno "kažnjeni" oni koji su uredno evidentirali imovinu) ili će birokracija primijeniti neka paušalna i ad hoc rješenja te izvan zakonski predviđenog načina evidentiranja prava slobodno odlučivati kao "vlast" - što je puno opasnije i lošije rješenje, jer umjesto sustavnog reguliranja stvari produbljuje samovoljnost i nesustavnost.