Deset najboljih pjesama 2010.

Ryan BinghamStara je narodna "bolje da nestane sela, nego običaja", pa tko smo mi da joj se suprotstavljamo! Radije ćemo se držati naše tradicije i još jednom, na kraju ove, sad već stare 2010., sastaviti listu najboljih pjesama diskografske godine na izmaku. A izbor nije bio lak. U 2010. smo imali prilike čuti nekoliko čistokrvnih, nepatvorenih glazbenih remekdjela, i to redom: "I Speak Because I Can" Laure Marling, zatim "The Suburbs" Arcade Firea, pa "Brothers"  The Black Keysa, "American Slang" The Gaslight Anthema i, last but not least, instant klasik "The Guitar Song" Jamey Johnsona. Uz njih, hvaljene su ploče snimili i Eels ("End Of Time"),  Robert Plant ("Band Of Joy"), Roky Erickson With Okkervil River ("True Love Cast Out All Evil"), LCD Soundsystem ("This Is Happening"), The Hold Steady ("Heaven Is Whenever"), te Kings Of Leon ("Come Around Sundown"), ali i mnogi drugi ...


ROCK LEKTIRA

Deset najboljih u 2010.

Piše: Ante Čikotić Čiko

KevinU 2010. smo imali prilike čuti nekoliko čistokrvnih, nepatvorenih glazbenih remekdjela, i to redom: "I Speak Because I Can" Laure Marling, zatim "The Suburbs" Arcade Firea, pa "Brothers"  The Black Keysa, "American Slang" The Gaslight Anthema i, last but not least, instant klasik "The Guitar Song" Jamey Johnsona. Uz njih, hvaljene su ploče snimili i Eels ("End Of Time"),  Robert Plant ("Band Of Joy"), Roky Erickson With Okkervil River ("True Love Cast Out All Evil"), LCD Soundsystem ("This Is Happening"), The Hold Steady ("Heaven Is Whenever"), te Kings Of Leon ("Come Around Sundown").

Naravno, tu su i mnogi drugi u rasponu od nekih novih indie (Hot Chip "One Life Stand", Klaxons "Surfing The Void", The National "High Violet", Vampire Weekend "Contra") i hard rock (Airbourne "No Guts. No Glory.", Enforcer "Diamonds", Reckless Love "Reckless Love", White Wizzard "Over The Top") klinaca, preko prokušanih glazbenih veterana srednje i stare generacije (Iron Maiden "The Final Frontier", Grinderman "Grinderman 2", Merle Haggard "I Am What I Am", Neil Young "Le Noise", Paul Weller "Wake Up The Nation", Bryan Ferry "Olympia", Eric Clapton "Clapton", Slash "Slash", Teenage Fanclub "Shadows", Elvis Costello "National Ransom" – da nabrojimo tek neke) pa sve do odavno uspokojenih Jimija Hendrixa ("Valleys Of Neptune") i Johnnyja Casha ("American VI: Ain't No Grave").

Kvragu, čak je i onaj proljev Elton John, uz nesebičnu pomoć session legende Leona Russella i genijalnog producentskog čarobnjaka T Bone Burnetta, uspio snimiti odličan album ("The Union").

 

Domaćice

A ni na domaćem terenu nije bilo ništa manje veselo. S novim su se diskografskim izdanjima oglasili glazbeni kapitalci Gibonni ("Toleranca") i Oliver ("Samo da je tu"), kultni Bambi Molestersi ("As The Dark Wave Swells"), T.B.F. ("Unplugged – Perpetum fritule"), Edo Maajka ("Spomen ploča"), Urban ("No Mix! No Sex!"), Jinxi ("Diksilend"), riječki kauboji My Buddy Moose ("Wonderful Feeling Of Emptines"), te Nina Romić čije "Daljine" bez imalo ustezanja možemo proglasiti najboljim ovogodišnjim domaćim debijem.

Što se pak malog, ali vjernog dugoratskog sljedbeništva Erotic Biljana i njegovih Hereticsa tiče, oni su novu ploču svojih rock heroja naslovljenu "H Is For Heretics" dočekali poput prave blagovijesti.

zvone biljan

No, ostavimo se mi nabrajanja svih tih sjajnih albuma i idemo preslušat obveznu glazbenu lektiru iz godine na izmaku.


10. Kid Rock: 'Born_Free' (album "Born Free")

Iskreno, o Kid Rocku nikad nisam imao bog zna kako visoko mišljenje. Tip je od rapa i metala uzeo ono najkomercijalnije, smućkao od toga nekakav smrdljiv čušpajz  i uspješno ga prodao američkim klincima kao novu najbolju stvar poslije McDonaldsa. Komercijalno mudar potez, ali bez artističke vrijednosti i, što je još gore, bez iti malo duše.

A onda je na albumu "Cocky" izbacio stvar 'Picture', njegov duet sa Sheryl Crowe, i stvari su se polako počele mijenjati. Nabolje. 'Picture' je ujahao direktno među deset meni omiljenih pjesama, te sam počeo malo pažljivije osluškivati Kid Rockove sljedeće ploče. I ove sam godine napokon došao na svoje!

Pripiti redneck Rock se gotovo u potpunosti ostavio repanja i sempliranja, ali i napornih metal klišeja prisutnih na njegovim ranijim albumima, te se uhvatio u koštac s tradicionalnim 70's i southern rockom snimivši solidnu heartland rock ploču u maniri jednog Bob Segera. Doduše, uz malo debilnije tekstove, ali koga to još briga kad je glazba ovako dobra!



9. The Gaslight Anthem: ' Bring It On' (album "American Slang")

Od nekadašnjih punkera The Gaslight Anthem su se u svega dva albuma uspjeli transformirati u legitimne nasljednike Brucea Springsteena. Njihove pjesme o običnim, "malim" ljudima i njihovim svakodnevnim, još običnijim problemima kao da su ispale sa neke od Bossovih starih ploča, pa stoga ne iznenađuje što ih Gazda glavom i bradom zna često počastiti svojim ukazanjem na njihovim svirkama.



8. The Script: 'For The First Time' (album "Science And Faith")

Jedina stvar iritantnija od p*čkastog Coldplayeva prenemaganja je gomila njihovih loših kopija što nemilice mrcvare svoje gitare i, akhm, klavijature otkad god su Chris Martin i njegova ekipa postali planetarno popularni ubivši rock 'n' roll.

No, kako u svakom žitu ima kukolja, tako se i u svom tom emo-indi-bla-bla-bla cviljenju s vremena na vrijeme zna oglasiti poneki band kojeg se ustvari i isplati poslušati.

Jedni od takvih su definitivno i The Script, sastav koji jednostavno zna ubosti one besprijekorne, larger than life refrene kojih se ni U2 ne bi posramili.



7. Eli Paperboy Reed: 'Name Calling' (album "Come And Get It")

Tko je misliti da će soul njegovim korijenima vratiti bljedunjavi dvadeset-i-nešto godišnji bijelac sa zalizanom "kokoticom" opasno navučen na stare ploče svoga oca? A Eli Paperboy Reed je upravo to uradio! Nadobudni mulac je soul glazbi uspio vratiti sav onaj šarm što su joj ga godine i komercijalna eksploatacija još davno oduzeli.



6. She & Him: 'Thieves' (album "Volume Two")

"Ona" je Zooey Deschanel, ona smišna mala iz hit filma "(500) dana ljubavi", a "On" poznati kantautor M. Ward. Zajedno, snimili su najbolji ovogodišnji "ljetni" album. "Thievs" je samo jedan od niza glazbenih zgoditaka koji se mogu pronaći na njemu.



5. Cee Lo Green: 'Fuck You' (album "The Lady Killer")

Već je u njegovu radu sa Gnarls Barkley bilo očito da je Cee Lo Green miljama udaljen od standardne R&B/hip hop kuruze koju moramo trpjeti na MTV-ju i sličnim, za glazbu specijaliziranim programima. Umjesto estetike pištolja, zlata i "lovačkih priča", on u svojim stvarima forsira ljepljiv ritam Staxa i komercijalni potencijal Motowna, izmiješan s dopadljivim tekstualnim dosjetkama očitima i u hit pjesmi 'Fuck You'.



4. Jamey Johnson: 'That's How I Don't Love You' (album "The Guitar Song")

Opaki kauboj zarastao u bradu i kosu do te mjere da bi se na brdovitom Balkanu bez po muke mogao prodati za davno izgubljenog brata blizanca našeg Miljenka Jergovića, snimio je najbolji ovogodišnji album, dvostruki "The Guitar Song".

Uz pregršt glazbenih bisera koji se na njemu nalaze, uistinu se bilo teško odlučiti kojeg uvrstiti u ovaj ekskluzivan izbor.
Kocka je zbog njena prekrasnog teksta naposljetku pala na 'That's How I Don't Love You'.



3. Grace Potter And The Nocturnals: 'Paris (Ooh La La)' (album "Grace Potter And The Nocturnals")

Grace Potter je, baš kao i njena glazba, opako seksi. Još kad za ovako dobru stvar snimi spot sa gomilom polugolih pin up komada, gitara i razuzdanog prangijanja, bio bi smrtni grijeh ne uvrstiti je na našu godišnju top listu.

< /p>

2. Slash feat. Ian Astbury: 'Ghost' (album "Slash")

Evo, sad se vidi tko je u Guns 'n' Rosesima bio tek ocvala ruža, a tko prčevita rock 'n' roll pištoljčina. Axl Rose je ulupao više od deset godina i gomilu dolara u onaj iscjedak "Chinese Democracy", dok je Slash za samo nekoliko mjeseci, uz nesebičnu pomoć faca kalibra jednog Ozzyja, Lemmyja i Iggy Popa, snimio možda i najpotentniji ovogodišnji hard rock album.

A na njemu se, između svih tih teških rifova, sumanutog bubnjanja i žestokog rockijanja, može pronaći i najbolja hard 'n' heavy stvar snimljena od 1990. naovamo, iznimna "Ghost".



1. Ryan Bingham: 'The Weary Kind' (soundtrack filma "Crazy Heart")

Kojim atributima film bez sisatih starleta, pucnjave, eksplozija i automobilske jurnjave može privući publiku? Filmski bi kritičari vjerojatno rekli zanimljivom radnjom, vrsnim glumcima i uspjelim soundtrackom.

creazy heart

A upravo "Crazy Heart" ima baš sve to: intrigantnu priču o ostarjeloj country ikoni rastrganoj osobnim demonima, pomno odabran cast predvođen nenadhebivim Jeff Bridgesom koji će s ovom ulogom zaraditi i Oscara, te izniman soundtrack u produkciji T Bone Burnetta.

A upravo s tog soundtracka smo i skinuli najbolju ovogodišnju stvar, dojmljivu "The Weary Kind" u izvedbi mladog country odmetnika Ryan Binghama.

creazy heart

Pjesmu je napisao Stephen Bruton, stari buntovnik čija je opora životna priča djelom i inspirirala film, a čije pjesme na "Crazy Heart" soundtracku uz Binghama jednako spretno izvodi već spomenuti Bridges, ali i – pazi sad ovo – Colin Farrell!
Jednostavno rečeno, soundtrack kojeg morate preslušati za film kojeg morate odgledati!