Zanimljivosti..

U dvorani postoji samo jedna zvijezda - moja publika!

Mnogi ga vole i poštuju zbog iskrene i bezgranične ljubavi koju nam daje kroz svoje pjesme, ali i zato što je čovjek koji razumije i pomaže ugroženima u nevolji. Njegov stil je ljubav - čista, ponizna i neopterećena, ljubav koja svakog ispuni i ponese svaki put kada joj otvori put. Zahvalan je Bogu, kaže, što živi posao koji voli. Povjerenje koje ima od svoje publike treba svaki put opravdati. Jedan dio njega voli svoju dicu, svoju muziku i svoju publiku. Ipak, jedan dio očajnički treba mir. Nekad ga uhvati pa si kaže - glup si, moga si imat fotokopirnicu na Velom Drveniku i onda te nitko ne bi gnjavija. A onda, opet, svjestan je da sam dobija veliku nagradu, svoju publiku, i da njegovo zanimanje za sobom vuče i masu bespotrebnih stvari... I zato, kaže, uvik planiram, a nikad ne ispadne kako hoću! Pa sam odlučija da ću uživat u svakoj sekundi života, danu ispunjenom dobrim vijestima, ma u svakom trenutku... jer sutra već može bit drugačije ...

GIBONNI - KAKVOG MOŽDA NE POZNAJEMO
 
U dvorani postoji samo jedna zvijezda, a to je moja publika
 
Zahvalan sam Bogu što živim posao koji volim. Povjerenje koje imam od svoje publike treba svaki put opravdati. Jedan dio mene voli svoju dicu, svoju muziku i svoju publiku. Ipak, jedan dio mene očajnički treba mir
 
Piše: Tina Vukušić / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

 
Mnogi ga vole i poštuju zbog iskrene i bezgranične ljubavi koju nam daje kroz svoje pjesme, ali i zato što je čovjek koji razumije i pomaže ugroženima u nevolji. Njegov stil je ljubav - čista, ponizna i neopterećena, ljubav koja svakog ispuni i ponese svaki put kada joj otvori put.

Ljubav, iskrenost, inteligencija, osjećaji... Kako je s tim živjeti u današnje vrijeme zbrke, stresa, neiskrenosti, trke za novcem?
 
- Zbrkano. Ja sam podijeljena ličnost, priznajem! Zahvalan sam Bogu što živim posao koji volim. Sretan sam što mi se događa ovoliko dobrih stvari, stvarno najsretniji trenuci u mom životu vezani su ili za familiju ili za moju muziku. Jedan dio mene voli svoju dicu, svoju muziku i svoju publiku. Ipak, jedan  dio  mene očajnički treba mir. Oko mene uvik vlada neki veliki šušur. Ali, znaš šta, ništa u cirkusu nije mi privlačno osim same muzike.
 
Nekad me uhvati da si kažem - kako si, Gibo, glup, moga si imat fotokopirnicu na Velom Drveniku i onda te nitko ne bi gnjavija. A onda, opet, svjestan sam da sam dobija veliku nagradu, i da moje zanimanje za sobom vuče masu bespotrebnih stvari.
 
Nemate svog agenta za promociju, odnose s javnošću?
 
- Nemam. Imao sam, ali oni to gledaju previše ozbiljno, redakcijski. Ja se ne vežem za redakcije, ja imam dobre kontakte s ljudima, bez obzira di oni rade. Ti pišeš sad za Slobodnu i moš prić u Plavi oglasnik, meni si bitna ti, a ne redakcija za koju radiš. Zašto bi se veziva za neku novinsku kuću, u kojima uvijek postoje previranja? Ja se vežem za karaktere ljudi, a ljudi su prava vrijednost neke novine.
 
Eto, zato nemam svog agenta, u mene ti je sve individualizacija.

Vjerojatno ste jedina pjevačka zvijezda na našoj estradi koja svoju službenu web stranicu godinama nije obnavljala?
 
- Je, iman nešto na webu što nije osam godina dirano. I to je tako.
 
Zašto?
 
Ne da mi se.
 
Slušati vaše pjesme s CD-a i doživjeti glazbu uživo nedvojbeno nije mjerljivo. Zašto nastupate u malim dvoranama i vrlo rijetko?
 
- Znaš, ne bi bilo ovako dobro da nije tako rijetko. Obično u životu imam u rukama svoje kormilo. Kormilo svega što se događa oko mene. Moram priznat da se zbog opsega mojih velikih obaveza zna dogoditi da to svoje kormilo prepustim nekome drugome na par minuta. Tada u neku ruku osjetim olakšanje zbog rasterećenosti, ali se i onda znaju napraviti velike greške. Znaš, već dvije godine imam i držim svoje kormilo u ruci, i stoga tako malo i tako rijetko, a sadržajno, priređujem svoje nastupe.
 
Kako se osjećate nakon koncerta?
 
- Duša mi je puna, a tijelo mi je koma. Izgubim po dva kila na koncertu.
 
Možete li nakon koncerta ići leći?
 
- Nema šanse, tako nabiven emocijama.
 
Na nekim svojim koncertima uzimali ste kameru u ruke i snimali publiku?
 
- Znaš, to je bilo više iz revolta prema kamermanima. Oni snimaju mene, a tu se više ništa ne može otkrit od mojih 180 centimetara. Šta ima snimat mene, nek snima onih nekoliko tisuća ljudi, njihove osmijehe i radost.

 The best of Gibonni - kada će takav album ugledati svjetlo dana?
 
-  Meni je Acoustic/ElektricThe best! Možda još na njemu fali Divlji cvit i Kad sam nasamo s njom. Fali još nekoliko pisama, a ja to ne shvaćam kao hendikep, već dapače, ka neku Božju volju i splet sretnih okolnosti, jer kad bi sve bilo tu šta bi tribalo bit, to bi shvaća ka nekakvu, božesačuvaj, nadgrobnu  ploču.

Kako se snalazite u ulozi ambasadora dobre volje UNICEF-a?
 
- Znaš, moram se pohvalit da smo 2004. godine imali najuspješniji program u sprečavanju nasilja u školama u Europi. Kad smo imali objavu toga, prisutne su bile 22 redakcije, niti jedna nije prenila bit, već kako smo bili obučeni i šta se jelo. Grozno i sramotno.
 
Gdje ćete ovo ljeto?
 
- Znaš šta, uvik planiram, a nikad ne ispadne kako hoću. Zato sam odlučija da ću uživat u svakoj sekundi života, danu ispunjenom dobrim vijestima... Hoću uživat u svakom trenutku jer sutra već može bit drugačije.

Pogled u budućnost, povlačenje?
 
-  Neeee povlačenje, meni samo kao autoru triba mir, jer osnova svega mora proizlazi iz šest žica i muzike koju ću stvorit. Znam da ka pjevač moram biti u fokusu. Smatram sam ove zadnje dvi godine ka pjevač bija svugdi di triba bit.
 
Da čujemo koji su vaši poroci.

Tišina.

?
- Nikotin!

Mane?

- Triba mi vrimena za oprostit.

Niste valjda tako savršeni, morate imati još nešto?

- Ma di sam ja savršen, triba pitat ljude s kojima radin. Majka im je zbog toga vjerojatno zakukala... Povjerenje koje imam svoje publike treba svaki put opravdat, i svi oni koji se sa mnom penju na pozornicu i oni koji rade za mene znaju da u dvorani postoji se jedna zvijezda, a to je moja publika.

Povezani članci

Who's Online

We have 359 guests and no members online