Ugostitelji kukaju da im je loše, a svake godine uoči sezone povise cijene za 20 posto

Ugostitelji ove godine kao nikad dosad iritiraju stalnim pritužbama da im je sezona loša i da im organizatori putovanja šalju siromašne goste koji ne žele trošiti u njihovim kafićima i restoranima. Ne žele, recimo, basnoslovno plaćati ribu iz uzgoja ili prosječne butelje vina po dvjestotinjak iako im je nabavna cijena pet puta manja. Iako nikad nisu imali posebno dobar imidž u javnosti, neki su ugostitelji ove godine jednostavno pretjerali. Kuknjavom da im je loše, neki za ta dva ljetna mjeseca, kada se moraju opskrbiti za cijelu godinu, nevješto maskiraju nesposobnost. Pristojni ljudi ne mogu vjerovati na što se sve ove godine ugostitelji tuže ...

TURIZAM A LA CARTE

Ugostitelji ove godine iritiraju cijenama i tuže se da gosti malo troše

Piše: Davor Verković / Vjesnik
Izvor: Vjesnik


restoranCjenik sa Straduna

Coca cola light - 25 kuna
Voćni sok - 25 kuna
Ožujsko pivo - 28 kuna
Jana 0,33 l - 17 kuna
Machiatto - 19 kuna
Nescaffe - 25 kuna
Bijela kava - 24 kune
Kava sa šlagom - 24 kune
Čaj s limunom - 18 kuna
Čaj s medom - 24 kune


Dok i bogatiji Europljanin važe svaki novčić prije nego što ga potroši, naši ugostitelji prigovaraju da su im stolovi poluprazni. A nisu.

Probitačniji direktori turističkih zajednica, pokušavajući modernizirati svoja turistička odredišta, čupaju kosu kada vide kako im lokalni ugostitelji svake godine, baš pred sezonu, povise cijene usluga za najmanje dvadesetak posto.

Poskupljuje sve, od kave preko pića do vina i hrane. U ljetnom ludilu ljudi pristaju plaćati i nerazumne cijene - od 400 do 500 kuna za kilogram uzgojene ribe premda ona u supermarketu stoji deset puta manje.

I Zlatko Puntijar, predsjednik Ceha ugostitelja pri HOK-u, ne može pronaći riječi opravdanja za neke kolege. "Naravno da postoje takozvani ugostitelji za jednokratnu upotrebu, oni koji rade dva mjeseca u godini, ali rade tako da sramote i naš ceh, ali i hrvatski turizam", kaže Puntijar.

Popis grijeha je podugačak, od toga da gostima nude hranu pripravljenu od drugorazrednih namirnica preko preskupih pića i konobara priučenih da izdrže jednu sezonu, jer su nerijetko druge struke, pa do javne tajne da pojedini ugostitelji od države skriju i 50 posto prometa.

O tome Puntijar ne želi razgovarati: "U taj dio ne bih ulazio. Postoje inspekcije, neka dokažu da netko krade državi, a sve dok se to ne dokaže, svi rade legalno".

ponuda ribe

Puntijara smeta što većina vlasnika restorana u isti cjenovni koš trpa uzgojenu i oboritu ribu.

"Za početak, uzgojena riba ne bi smjela biti na istoj strani jelovnika s oboritom, ulovljenom, ribom, a kamoli da se prodaju po istoj cijeni. Drugi je par rukava što mi ugostitelji ulovljenu ribu plaćamo kao suho zlato. No oborita riba je oborita riba, a uzgojena je nešto sasvim drugo", kaže.

Iritira ga što se brojni vlasnici jadranskih kafića i restorana žale da im gosti ove godine malo troše.

  "Ugostitelji moraju biti sretni što je sezona ovakva s obzirom na to kako je počela. Da svi ti turisti nisu došli, ne bi imali nikakvu zaradu. Istina, srce me boli kad vidim da gost, pored sve naše kvalitetne hrane i prvorazredne gastronomije, a pogotovo ako je riječ o boljem restoranu, naruči špagete, ali špagete su jeftine, a kvaliteta ne može biti jeftina jer nam je već u nabavi skupa.

pizzaE sad, da nam nije došlo toliko gostiju, vlasnici restorana ne bi imali kome prodati ni špagete, ni girice, ni srdele, ni ćevape, ni pizzu. Naravno, naš turizam u cjelini mora težiti tomu da se podigne na višu razinu, a s tim će doći i klijentela bolje platežne moći", rekao nam je predsjednik Ceha ugostitelja.

Puntijar otkriva što se ponekad nađe na tanjuru neupućenoga gosta.  "Neki sam dan u jednom supermarketu vidio da se prodaje zamrznuti biftek iz 2008. godine s rokom valjanosti od dvije godine. Ma koji to biftek može izdržati dvije godine?

Bojim se da takvi komadi mesa često završe na restoranskim trpezama. Kvaliteta je skupa i ne smeta me ako je neki restoran skup, a nudi prvorazredne namirnice. Problem je u tome što bi se i biftek iz 2008. mogao prodavati po basnoslovnoj cijeni", kaže.

Visoke su i cijene vina. "Ovisi o lokaciji, objektu, o kojem je vinu riječ, ali sigurno ima lokala koji su pretjerali s cijenama", kaže Puntijar. Ima ih, i to gotovo 95 posto, i na obali, ali i u unutrašnjosti.

Neće biti sreće sve dok se prosječna butelja ne spusti na sedamdesetak kuna. I onda će svi zaraditi, ali ne više po 100 kuna na boci.


Sonja Perić, "Valsabbion": Stav ugostitelja koji žele u dva mjeseca zaraditi za cijelu godinu opasan za turizam


"U samoj špici sezone dolaze nam najlošiji potrošači, dok imućniji gosti, barem u moj restoran, dolaze u pred i posezoni", kaže nam Sonja Perić, vlasnica pulskog restorana "Valsabbion", jednog od najboljih, ali i najskupljih u državi.

"Valsabbion" je u petnaestak godina otkako postoji osvojio bogatiju klijentelu, u taj se restoran ne dolazi slučajno. Vlasnica ističe kako im promet pada posljednje dvije godine, ali da je tako zbog globalne ekonomske krize. Lanjska je godina, kaže, bila lošija od 2008., a ova je pak lošija od lanjske, ali ne u toliko velikoj mjeri, što znači da stvari idu na bolje.

Ističe da ima dosta ugostitelja koji rade dva mjeseca u godini, da im je takav rad često isplativ, ali da on donosi štetu hrvatskom turizmu.

"Dugoročno gledano, takav je stav pojedinih jadranskih ugostitelja, da za dva mjeseca zarade za cijelu godinu, opasan za opstanak turizma.

Što da rade sve brojniji gosti koji, recimo, dolaze u svibnju i lipnju ili u posezoni, ako će sve bit zatvoreno. Intencija kvalitetnog ugostitelja, odnosno turističkog radnika je da se radi što dulje" naglašava.

Povezani članci

Who's Online

We have 229 guests and no members online