DUGI RAT

Zašto je povrće i voće tako skupo? Zašto cijene domaćeg voća i povrća na putu od proizvođača do kupca narastu i po nekoliko puta od cijene plaćene uzgajivaču? Između njih je niz otkupljivača i prodavača, od veletržnica do gradskih tržnica. Nakupci, prekupci i "zelena mafija" na kraju najviše zarađuju i to na trudu onih koji su uložili najviše - uzgajivača - a ukupnu transportnu cijenu plaćaju - kupci! A pored svog uvoza, počeli smo uvoziti mandarine i naranče iz Španjolske i Grčke dok neretvanski uzgajivači ne znaju što će s velikim količinama tog južnog voća? I nikom ništa. Tko je ovdje lud? ...

ZELENA MAFIJA

Zelena mafija nabija cijene voća i povrća

Veleprodajna cijena jabuka je oko 5 kuna, no kad dođe do kupca cijena joj naraste i do 15 kuna. Na putu od proizvođača do potrošača našli su se nakupci, prekupci i zelena mafija

Piše: Ljubica Ivičev Balen / Vjesnik
Izvor: Vjesnik
Link:
http://www.vjesnik.hr/html/2009/07/20/Clanak.asp?r=tem&c=1

Unatoč svim naporima i akcijama Ministarstva poljoprivrede i Državnog inspektorata, koje se poduzimaju posljednjih godina, "zelenoj mafiji" još se nije stalo na kraj. Ona uvijek pronađe ilegalne načine i kanale do proizvođača i prodavača pritom ostvarujući dobru zaradu, dok proizvođač dobije malo, a zadnji u nizu, kupac, plati previše. Nije stoga čudno da je na sceni stalna povika na trgovačke centre u čijim se prodavaonicama hrane prodaje i voće i povrće.

Priče o nekvalitetnoj robi iz uvoza koja se tamo nudi, iako je na većini proizvoda istaknuta oznaka o podrijetlu uzgoja, uglavnom dolaze od "zelene mafije" koja u toj priči gubi dobar dio kolača. A građani, pritisnuti gospodarskom krizom i neimaštinom, sve više kupuju u trgovačkim centrima.

Kolike su zapravo trgovačke marže na veleprodajne cijene voća i povrća, teško je utvrditi jer ih diktiraju razni mešetari, a usput ovise i o trenutačnoj ponudi svježih proizvoda, gdje također ima prostora za lov u mutnom, točnije, za visoku zaradu mešetara. Koji se, pak, žale da veliki robni lanci snižavaju cijene, a time i uništavaju razvoj veće proizvodnje.

Možemo li doista proizvoditi dovoljno za potrebe domaćih kupaca? Dok slušamo jadikovke kako nam poljoprivreda kaska za onom drugih europskih zemalja, uvozimo sve više voća i povrća.

Hoće li nam se dogoditi priča kao s tulipanima, simbolom Nizozemske, koji to cvijeće uvoze iz Izraela!? Već, naime, uvozimo mandarine i naranče iz Španjolske i Grčke dok neretvanski uzgajivači ne znaju što će s velikim količinama tog južnog voća.

Jasno je da će zbog besparice kupac radije kupiti španjolsku naranču po pet do šest kuna, a ne domaću za desetak kuna. Velike su i razlike u jabukama čija je prosječna veleprodajna cijena pet kuna dok je po maloprodajnoj i na tržnicama plaćamo od 10 do 15 kuna.

Računica i objašnjenje vrlo su jednostavni: nakupci, prekupci i >zelena mafija< zarađuje na trudu onih koji su uložili najviše - uzgajivača - a ukupnu >transportnu< cijenu plaćaju - kupci. Često pak plaćaju i visoku cijenu za nekvalitetnu robu.

Bude li se to mešetarima isplatilo, uskoro ćemo umjesto visokokvalitetnih bresaka iz Tugara, Naklica, jesti "umjetne" iz, primjerice, Španjolske.

PROČITAJTE VIŠE...
http://www.vjesnik.hr/html/2009/07/20/Clanak.asp?r=tem&c=1