Već godinama, kažu, kad dugoočekivani zadnji dan radnog tjedna - petak - pada na trinaesti dan u mjesecu, to ne miriše na dobro, a kamoli na titulu..
U petak navečer, nakon još jednog (pre)dugog radnog dana, nećeš upoznati nekog novog i zanimljivog, draganu će ti garant boliti glava od ove južine, a i ti ćeš zasigurno biti umoran od posla, jer dan je, baš kao po nekom drevnom praznovjerju, bio stresan i "nesritan" za sve... osim možda za advent junkije i uporne šetače uzduž i poprijeko praznih plaža.
Gdje su ti najhrabriji kupači, ti cjelogodišnji piciginaši? Biće se griju uz kuhano vino i dobar burbon u Pina i čekaju s Ivanom i Rakom da dođe subota i da nam lipa Ana napokon sjetno zapiva nešto gorko-slatko, nešto tužno, a opet lipo... o još jednom petku trinaestom u Dugom Ratu, dok dosadna kiša sipi po ostacima plaže, šljunčanoj rivi, usamljenim zidićima, uškopljenim tamarisima..
Odgovor, prijatelju, nećeš pronaći pri dnu čaše, sve su to već davno rekli i opjevali dobri, stari Jacques, Serge, Edith, Charles, Yves,.. dok je ti, kao i svaku večer, tražiš među sjenama, na kišnim rivama, polupraznim trgovima bezbojnih malih mista, koja se u ovo doba godine bezbrižno prepuštaju adventskim čarolijama druženja, nazdravljanju čašicama razgovora s prijateljima i poznanicima, pogledima koji sve češće padaju na nepoznate smišnice večeri u kišnim balonerima ili pod veselim kišobranima...
Počinje vikend, valja nam guštat po okićenom gradu prije vrhunca blagdanske groznice i početka sezone skijanja.
Eto, na dobro Vam došao ovaj petak, 13. Hmm.. bolje i petak 13. nego opet ponedjeljak.

Piše: Mladen Banović

   Foto: Natalija Rajčić