DUGI RAT

Poezija je evidencija
nezavršenih ljubavnih priča.
Sve što je u njima ostalo neizrečeno,
neodživljeno,
do beskonačnosti odgođeno,
pretoči se s vremenom
u nekakav patetični
nezgrapni stih.
Čak i ako ga se ne zapiše.
Ne izgovori.
On svejedno i dalje postoji.
Zato sam prestao pisati ljubavne pjesme.
I točka.

/ Ivica Sorić Suri

Pjesma "Evidencija" pjesnika Ivice Sorića Surog objavljena je u njegovoj trećoj zbirci poezije "Bijeli medvjedi i narančaste elipse" (Centar za kulturu Omiš, 2018.).

Ivan Sorić Suri pjesnik je Tugara, malog Poljičkog mjesta poviše Omiša, profesor fizike na splitskom FESB-u i strastveni planinar. Iza Surog su osim generacija i generacija studenata, tisuće kilometara planinarskih staza i tri zbirke poezije. I još puno toga... Njega je zbirka "Vidi točku šest" koja "ima visoko mjesto među splitskim pjesnicima i poetskom publikom, pa i šire", a prva zbirka, samoizdat "Žuti kompresor", već je pravo i rijetko dobavljivo poetsko blago koje sretnici čuvaju na sigurnom, u staroj škrinji na tavanu ili u madracu zajedno s ostacima neoporezivog pljena od prošle sezone.

U Slobodnoj Dalmaciji sa Surijem je intervju lani napravio još jedan pjesnik, novinar i urednik Siniša Kekez, s kojim je lani gostovao i na lijepoj poetskoj večeri u Dugom Ratu. Kad ste već ovdje, pročitajte i to ljepo štivo u ova zajebana vremena kad pokućno učimo i radimo, a družimo se samo "na daljinu" preko Zooma, Skypea, Hangouta...  

U ona davna vremena kad je korona bila samo dobro ali razvikano pivo, družili smo se drukčije. Stožer tada još nije bio zakon i trepet.. već skupina veseljaka s kamene klupe...