Mirjana Nazor: Je li Božić zaista samo bajka?

Vrijeme je Došašća, vrijeme pripreme za blagdan Božića. Pa kako se mi vrii katolici pripremamo za taj veliki blagdan? Očito svakojako! Ne želim tvrditi da duhovne pripreme nema, ali mnogo se više ističe ona materijalna. Ulice i trgovi naših gradova osvijetljeni su raznobojnim lampicama i velebnim jelama, održavaju se brojni koncerti i druge kulturne manifestacije, organiziraju se božični sajmovi, miris kuhanog vina i različitih jela širi se ulicama.. stvorili smo, uvjereni smo, prekrasnu atmosferu kako reče jedan novinar: "koja budi i osjećaje kao što ih u nama potiče neka božična bajka". Je li za nas Božić zaista samo bajka?...

USUSRET NASTUPAJUĆEM BLAGDANU

Je li Božić zaista samo bajka?

mirjana nazorPiše: Mirjana Nazor

Mnogima u ovoj državi, život ni prije, ni poslije Božića nema nikakve sličnosti s lijepom bajkom, a nažalost ni za Božić neće biti drukčije. Čitali smo mnogo puta i prije nekoliko dana ponovno o Dječjoj bolnici u Klaićevoj.

Zašto čeka bolnica u Klaićevoj?

Već punih 20 godina čeka se na rekonstrukciju bolnice ili preseljenje, kako bi se poboljšali uvjeti u kojima djeca, onkološki pacijenti boluju i mnoga na žalost i umiru. Što se sve gradilo u Zagrebu prošlih 20 godina a nije baš bilo neophodno, teško je nabrojati - ali toga je bilo mnogo, a bolnica u Klaićevoj još čeka u redu. Na žalost sličnih zanemarenih rak-rana ima svugdje oko nas.

Ponekad je doista lakše izaći na kraj s malignom bolesti nego s licemjerima. Bolest barem pokaže svoje pravo lice i onda svi znaju što im je činiti. A licemjeri olako sipaju obećanja - u Ministarstvu zdravstva prodefilirali su mnogi ministri, ali odgovor je uvijek vrlo sličan: "Klaićeva je prioritet ali još se razmatraju moguće opcije rješenja problema". I tako 20 godina!

Bolnica u Klaićevoj

Prije desetak godina bila su sakupljena pozamašna sredstva za bolnicu, i PBZ banka je obećala istu svotu, ali ju je zbog inertnosti mjerodavnih morala usmjeriti u neku drugu humanitarnu akciju.

Nitko naravno za to nije bio odgovoran kao ni za sudbinu sredstava prikupljenih brojnim dobrotvornim akcijama tijekom svih ovih godina, koja očito u uređenje bolnice nisu upotrijebljena.

Mali bolesnici koji se bore za život i dalje se liječe u katastrofalnim uvjetima u kojima će dočekati i ovaj Božić, ali njihovi roditelji neće moći biti s njima 24 sala, jer je prostor skučen!


Treba nam više mjere

Naš splitski božićni sajam će trajati čak 42 dana, na Rivi je smješteno četrdesetak kućica u kojima se nude različite delicije, suveniri. I jelu visoku 14 metara imamo ispred kazališta i bit će toga još kako bi se stvorio što bolji blagdanski štimung.

A nije li vrijeme Došašća najbolje moguće za iskazivanje istinske brige za drugoga ako na nju već zaboravljamo u one ostale dane u godini? Mnogi naši sugrađani žive na rubu siromaštva pa i ispod te granica, ne svojom krivnjom, a proživljavaju od obroka u pučkoj ili Caritasovoj kuhinji.

Kako se osjećaju mnogi roditelji u bilo kojem dijelu Lijepe naše koji neće moći za Božić razveseliti svoju djecu ne darom, nego niti boljim ručkom!

Ne zalažem se za ukidanje vanjskih manifestacija slavljenja božićnog vremena, ali da bismo ih mogli organizirati s malo više osjećaja za mjeru, tj. malo više empatije prema ogromnom broju nezaposlenih, siromašnih, obespravljenih na različite načine i s malo više sluha za duhovnu dimenziju blagdana, nesporno je.

Slušala sam neki dan razgovor na Radio Splitu o stresu u Božićno vrijeme - naglasak je bio na često lošem planiranju vremena za sve poslove koje bismo željeli učiniti do Božića. Ako nam to ne uspije, užas, stres stupa na scenu.

A koliko je onih koji bi bili presretni da ima je to jedini izvor stresa! Sjetimo li se mi katolici barem u božićo vrijeme riječi iz Matejeva evanđelja: Dođite, blagoslovljeni Oca mojega!... Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me;... Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!

Došašće bi trebalo biti vrijeme buđenja od površnosti, ravnodušnosti, nezainteresiranosti za razvoj svoje ljudskosti, nebrige za drugoga, za one najmanje koje spominje sv. Matej.

Isus čiji dan rođenja tako željno iščekujemo nije imao selektivan pristup - donio je radost svim ljudima na zemlji. Pa zašto mu mi ne pomognemo ovih dana malo više?

To no bi trebalo biti teško: iskazujmo prema drugima malo manje bahatosti, bezosjećajnosti i egoističnosti, a povećajmo dozu suosjećanja, plemenitosti i altruističnosti kako Božić ne bi bio bajka već utkan u naše živote!

Povezani članci

Who's Online

We have 344 guests and no members online