Anka kao Udba

 Samardžić u raljama USKOK-a— Preko mojeg oca doznala je moj broj i nazvala me. Odmah na prvom sastanku upitala me što mislim, koliko vrijedi moja sloboda - priča Vilić. Odmah je otišao u USKOK. Ivice, tvoj je život u mojim rukama - tim se riječima Anka Samardžić obratila Ivanu Viliću, protiv kojeg je, nakon cijelih 15 godina pauze, ponovno trebao početi sudski postupak koji je, da apsurd bude potpun, sam inicirao. Od te rečenice naježio sam se kao da ponovno čitam pisma šefa Udbe koji mi je prijetio da mogu završiti u kanalu... Na sljedećem sastanku su već pored njih sjedili policajci, a razgovor se snimao. ...

OTVORENO IVAN VILIĆ 0 OPERACIJI RAZOTKRIVANJA KORUMPIRANE SUDSKE VJEŠTAKIJE

Piše: Marijo Kavain / Slobodna Dalmacija

Kroz njegov slučaj, sam to konstatira još uvijek pod dojmom čudnog spleta okolnosti zbog kojeg je postao junak dana antikorupcijske borbe, ogleda se čitav apsurd fenomena zvanog "hrvatsko pravosuđe".

Poziv sudske vještakinje Anke Samardžić uslijedio je nakon što je dobila sudski nalog da sastavi vještvo u predmetu u kojem je prije više od 20 godina osuđen na šest godina zatvora zbog pronevjere.

Kao dokaz da je bila riječ o čistom političkom progonu, jer je presuda uslijedila nakon što je u Njemačkoj dobio azil kao politički emigrant i već bio angažiran u Hrvatskom državotvornom pokretu, Ivan Vilić ima rukom pisana pisma Marija Križanovića, jednog od šefova lokalne Udbe, u kojima od njega traži "suradnju". Zauzvrat, nudi mu da bira vilu od Dubrovnika do Opatije, ili - tjeralicu i zatvor zbog sudskog postupka. Prijeti mu i da može lako završtiti "u kanalu"...

Istina je da je u trgovini u kojoj sam radio utvrđen manjak koji je nastao jersam ljudima davao robu na dug. No, postupak je pokrenut nakon što sam 1979. otišao u Njemačku, gdje sam već sljedeće godine dobio politički azil - priča nam Vilić.

Čim se moglo nazad u zemlju, vratio se i, kako bi oprao ljagu sa svojega imena, zatražio obnovu postupka.

— Mogao sam sve elegantno riješiti jednim potezom pera. Nekoliko puta sam se sastajao s Franjom Tuđmanom, sudjelovao sam u osnivanju HDZ-a u Koelnu... Osim toga, za nekoliko godina bi nastupila i apsolutna zastara - prisjeća se Vilić. No, očekivao je da će, kada predoči dokaze koje je imao, postupak brzo biti oslobođen. Ali...

— Na dvije rasprave se nisam mogao  odazvati zbog zdravstvenog stanja. Premda je moj odvjetnik naknadno predočio liječničku dokumentaciju, raspisana je tjeralica, a ja pritvoren. Izašao sam tek kada sam platio jamčevinu od tadašnjih deset tisuća maraka.


Susret s policijom 
           
Jamčevina još uvijek leži na sudu jer se u sljedećih gotovo cijelih 15 godina s postupkom ništa nije događalo. Sazvana je tek jedna rasprava na koju je doputovao iz Njemačke, ali koja je odmah odgođena zbog bolesti suca.

Potom, prije otprilike godinu dana, spis dolazi u ruke sutkinji Mariji Majić. Ponovno se saslušavaju svjedoci o događajima od prije gotovo 30 godina, te je na red došlo i financijsko vještačenje.

Uslijedio je poziv i rečenica s početka teksta, od koje se, priznaje Vilić, naježio kao da ponovno čita pisma šefa Udbe.

— Preko mojeg oca doznala je moj broj i nazvala me. Odmah na prvom sastanku upitala me što mislim, koliko vrijedi moja sloboda - priča Vilić. Odmah je otišao u USKOK. Na sljedećem sastanku su već pored njih sjedili policajci, a razgovor se snimao.


Nudila kupnju nekretnine

Spominjala je mnoga imena, a neke ljude je nazivala i ispred mene. Kada sam se požalio da bih nekako trebao nadoknaditi novac koji sam joj dao, ponudila je unosnu kupovinu jedne državne nekretnine za četvrtinu manju cijenu od stvarne.


USKOK dao novac

U USKOK-u su mu rekli da država ima novac osiguran za takve slučajeve i uslijedile su primopredaje novca tijekom kojih se sudska vještakinja prilično opustila, priča Vilić. Počela je spominjati i svoje kontakte. Nisam to učinio zato što je mrzim, ili želim nekome nažao. U USKOK-u su me odmah upitali kakvu protuuslugu želim. Rekao sam - nikakvu. Želim samo da se riješi stanje u zemlji. Hrvatska mije uvijek bila prije svega - kazuje Vilić.


Sto tisuća eura za slobodu

Očekivali smo da će tražiti oko 20 tisuća eura, no ona je bubnula cijenu od 100 tisuća eura i lijepo mi je objasnila. Po njenoj računici, optužnica me tereti za 40 tisuća njemačkih maraka. Kada mi je obračunata kamate, ispada da je riječ o 300.000 eura. "Eto", kazala mije, "100.000 eura za vašu slobodu zaista nije puno".


 

Povezani članci

Who's Online

We have 183 guests and no members online