DUGI RAT

Kako smo mogli čitati, kalifornijski guverner Terminator odlučio se riješiti dodatnih troškova u svojoj saveznoj državi u recesiji. Kao mjeru štednje predložio je smanjivanje troškova na tiskanje školskih udžbenika, pa bi se školarci u većoj mjeri educirali korištenjem lako dostupnih modernih tehnologija. Pametno i napredno, zar ne? Danas zaista možemo ići dobar korak dalje: ne samo da nam udžbenici mogu biti interaktivniji i kvalitetnije osmišljeni, danas imamo bežične veze, jeftina i pristupačna netbook računala za sve klince a ne samo za odlikaše, interaktivne školske ploče (ponegdje se već i koriste u nastavi, nažalost više kao demonstracija tehnologije nego kao svakodnevno nastavno pomagalo), i što je najvažnije - možemo dobiti puno više, a za manje novca. Tiskanje udžbenika je biznis, gospodo. Prelazak na digitaliziranu edukaciju ne bi uništio stare hrvatske mahere na tom području (sve dok su oni spremni prihvatiti moderno doba), ali bi svakako poremetio ustaljene "poslovne procese". To je možda i najveći faktor zbog kojeg se ne možemo nadati iole ozbiljnijoj akciji digitaliziranja nastavnog materijala u Lijepo našoj ...

Terminator papirnatih udžbenika

Tiskanje udžbenika je biznis, gospodo. Prelazak na digitaliziranu edukaciju ne bi uništio stare mahere na tom području (sve dok su oni spremni prihvatiti moderno doba), ali bi svakako poremetio ustaljene "poslovne procese".

Piše: Radoslav Dejanović
Izvor: Monitor.hr

Kako smo mogli  čitati, kalifornijski guverner Terminator odlučio se riješiti dodatnih troškova u svojoj saveznoj državi u recesiji. Kao mjeru štednje predložio je smanjivanje troškova na tiskanje školskih udžbenika, pa bi se školarci u većoj mjeri educirali korištenjem lako dostupnih modernih tehnologija.

Pametno i napredno, zar ne? Iskoristio sam ovu izvrsnu priliku da iz naftalina izvučem jedan svoj davni tekst koji priča upravo o tome – školi bez udžbenika, i to 1997. godine.

Razlika između Arnolda i mene

U čemu je razlika između Arnolda i mene? Oh, tek neznatna. Jedan živi u možda zaduženoj, ali ipak razvijenoj i stabilnoj demokraciji. Drugi živi u neobičnom prividu demokracije, u zemlji prezaduženoj i ne osobito razvijenoj. Jedan (i to Republikanac) ima viziju koju može ostvariti, drugi ima spektar političkih stranaka koje se mijenjaju u foteljama, svih redom konzervativnih i u sebe zatvorenih. Jednome se za obrazovanje brine poluanonimna ekipa stručnjaka, drugome sve konce vuče vrlo poznat ministar. Jedan troškove reže optimizacijom, drugome troškove režu ukidanjem.

Ništa se nije promijenilo, osim tehnologije

Može li se, i ima li uopće smisla uvoditi škole bez udžbenika? Sad kad nakon dvanaest godina ponovo čitam taj svoj tekst, vidim kako se zaista ništa nije promjenilo. Osim tehnologije.

Prije dvanaest godina pričao sam o animiranim GIF slikama i Java appletima kao interaktivnim rješenjima jer su to zaista bila dva jedina načina za prikazivanje takvog sadržaja na Webu.

Danas? Danas sve vrvi od Flash animacija, šarenila, interaktivnosti, trodimenzionalne grafike... Tehnološki, uspoređivanje mog tadašnjeg prijedloga sa danas dostupnim tehnologijama samo pokazuje koliko se ta informatika brzo i kvalitetno razvija i kako ogroman a neiskorišten edukacijski potencijal se krije u njoj.

Danas zaista možemo ići dobar korak dalje: ne samo da nam udžbenici mogu biti interaktivniji i kvalitetnije osmišljeni, danas imamo bežične veze, jeftina i pristupačna netbook računala za klince, interaktivne školske ploče (ponegdje se već i koriste u nastavi, nažalost više kao demonstracija tehnologije nego kao svakodnevno nastavno pomagalo), i što je najvažnije – možemo dobiti puno više, a za manje novca.

Kolaboracija učenika i profesora na edukacijskim materijalima? Wikipedia je najbolji živi dokaz kako je tako nešto ne samo moguće, već može biti i izuzetno uspješno.

Pročitate li moj stari tekst, vjerojatno ćete se složiti kako su razlozi protiv modernizacije školske nastave ostali više ili manje isti. Niti danas ne mogu svi roditelji priuštiti računalo vlastitom djetetu, posebice brojnije obitelji.

Fijasko s podjelom laptopa

Netbook računala spašavaju stvar – mala, jeftina, dovoljna. Ona su dobar pravac u kojem trebamo ići, nikako onaj fijasko sa podjelom laptopa učenicima. I to samo odlikašima, čime činimo veliku nepravdu manje uspješnoj djeci, efektivno ih tako lišavajući edukativnog pomagala i zapravo darujući najboljima sredstvo da se još više istaknu od ostalih. Što u načelu pozdravljam, ali ne i kada je riječ o nečemu što bi zapravo moglo i trebalo onima manje dobrima pomoći pri dostizanju boljih od sebe.

I, za kraj – tu je vječni problem podjele novca. Tiskanje udžbenika je biznis, gospodo. Prelazak na digitaliziranu edukaciju ne bi uništio stare mahere na tom području (sve dok su oni spremni prihvatiti moderno doba), ali bi svakako poremetio ustaljene "poslovne procese".

To je možda i najveći faktor zbog kojeg se ne možemo nadati iole ozbiljnijoj akciji digitaliziranja nastavnog materijala.

 

Autor kolumne je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi.