DUGI RAT

U pogonima na Punti koncem prošle godine bilo je svečano. “Galeb” je slavio 60. rođendan, a tvornicu, u vlasništvu zagrebačkog “Tekstilprometa”, obišla je i tadašnja premijerka. Stjepan Pezo praktično je još mladić, o slavnoj trikotaži s više od 1000 zaposlenih mogao je samo slušati bajke, no to ga ne smeta da kao aktualni direktor ne nastavi razvijati brend koji je imao tu sreću da ne odleti skupa s Jugoslavijom. - Trenutačno zapošljavamo 350 radnika, a uskoro ćemo raspisati natječaj za još 20 radnih mjesta, pri čemu ćemo zaposliti i pet branitelja. Vjerujem da to dovoljno govori o našem poslovanju, iako moram priznati kako nisam zadovoljan statusom naših radnika ...

OMIŠ

Posljednji dalmatinski grad u kojem je industrija preživjela

'Galebovo' rublje nose u Njemačkoj i Kuvajtu

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Foto: Ante Čizmić / Cropix
Izvor: Slobodna Dalmacija

Moram priznati kako nisam zadovoljan statusom naših radnika. Plaće su, istina, redovne, sa sindikatom odlično surađujemo, ali primanja su ipak daleko od potrebnih za normalan život.

Stanje u društvu je takvo da svi skupa radimo sve više za sve manje novca, stoga i moram zahvaliti radnicima što pomažu da "Galeb" opstane u vremenima kada je tekstilna industrija u Hrvatskoj praktično sasvim uništena, veli Stjepan Pezo.

U inozemstvo "Galeb" izvozi 40 posto od ukupne proizvodnje, najviše u zemlje bivše Jugoslavije, a potom i u Švicarsku, Rusiju, Njemačku, a testna pošiljka nedavno je poslana i u Kuvajt.

- Hrvatska je mala za ozbiljnu industriju, a konkurencija u svijetu je velika. Ipak, borimo se razvijajući modni biznis, funkcionalno rublje za specijalizirane klijente poput vojske, policije ili vatrogasaca, a proizvodimo i za druge proizvođače.

Osnovna nam je prednost što smo takozvani one stop shop, nema toga što klijent kod nas ne može dobiti. A posebno smo ponosni na nagradu Best by Award koju smo, među 300 nagrađenih, dobili kao jedina dalmatinska tvrtka, ističe Pezo.

Na uvoz kineske robe, direktor "Galeba" samo odmahuje rukom.

- Kinezi nas ne zanimaju, s njima se ne isplati boriti. Okrenuti smo kupcima koji žele kvalitetu, pa su tu kvalitetu spremni i platiti. Pretvorba je, pri tome, bila ključna da tvornica i u najtežim godinama nastavi funkcionirati.

Bili smo svjedoci brojnih privatizacija u kojima je osnovni motiv bio brza zarada s rasprodajom imovine, dok se u "Galebu" novi vlasnik orijentirao na ulaganje u tehnologiju i brendove, što je dugoročno jedini isplativ put. Broj radnika se, pri tome, postupno smanjivao tako da drastičnih rezova nije bilo, tvrdi Pezo.

Ukinuti bolovanja na račun tvrtke

Bolovanja su, smatra naš sugovornik, najveća smetnja daljnjem razvoju prerađivačke industrije.

- Vlada treba ukinuti bolovanja na teret tvrtki, jer nije normalno da u nas godišnji prosjek takvih bolovanja iznosi 42 dana, dok je u većini zapadnoeuropskih zemalja ispod deset dana.

Dakako, i tečaj kune valja promijeniti, uvjerava Pezo, dodajući kako će se “Galeb”, unatoč tome, širiti. Pa će, čim Grad Omiš za to stvori uvjete, proizvodnja biti prebačena u Gata, a na mjestu sadašnje tvornice niknut će hotel.