Ivica Martić iz Duća vrlo je iskusan sportsko-rekreativni ribolovac. Praktički otkad je prohodao on uspješno lovi ili je lovio svim tehnikama, pa i onim gotovo zaboravljenim na našim prostorima. Neke od njih je i unaprijedio. Martić je vješt i u pribavljanju mamaca, posebno onih iz pjeskovitoga priobalja, kakvo je u Dućama. Od svega što zna, čitateljima Otvorenog mora, priloga Slobodne Dalmacije, odlučio je otkriti kako pronaći, uloviti i čuvati školjku prstavac, koja je gotovo zaboravljena, a jedan je od najboljih mamaca za lov u ovo doba godine, osobito za aktualni lov čekanjem dvoje vladara priobalja – lubina i komarče.
Prstavac je vrlo izdužena školjka koja je, za razliku od poznatog srodnika prstaca, otvorena na oba kraja. Prstavci žive u blatu i miješanom dnu, ali najbrojniji su u pjeskovitom dnu, osobito ako je dobro sabijeno i manje se urušava. Najbolje ih je tražiti u plimnoj zoni i metar, dva ispod nje.
– Ta školjka živi u okomitom kanalu dubokom do pola metra, koji buši i u kojem se kreće potiskivanjem vode. Kako bi se mogao hraniti planktonima, koje pribavlja cirkulirajući vodu, prstavac buši i drugi kanal, gotovo upola uži od onoga u kojem živi. Potrebno je dosta iskustva da se pronađu otvori tih kanala. Posao donekle olakšava činjenica da ti otvori nikad nisu urušeni, kao ostali otvori u pjeskovitom dnu, nego izgledaju kao rupe izbušene u tvrdom materijalu – kaže Ivica, dok sredinom travnja bos i zasukanih nogavica ulazi u more kako bi pokazao kako loviti prstavce..
 

Uskrsno selo u Docu Gornjem

Božićno selo u Docu Gornjem postalo je Uskrsno, odnosno proljetno izletište koje je već otvorilo vrata svim posjetiteljima. Svi zainteresirani koji zbog epidemioloških mjera nisu mogli posjetiti ovu predivnu lokaciju tijekom božićnih blagdana, moći će uživati u svim njegovim ljepotama u ovo proljetno vrijeme. Na svega 40-ak minuta vožnje od Splita, u mjestu Dolac Gornji, zaseok Nart, nalazi se Božićno selo. Podno sjeverne strane Mosora poduzetni Tihomir Lučić stvorio je predivnu bajku u kojoj su, dok se moglo, uživali mnogi..
- "Božićno selo i izletište Lučić krenulo je s proljetnim izdanjem Božićnoga sela. Naša dva ugostiteljska objekta imaju jako veliki kapacitet da se možemo pridržavati epidemioloških mjera, stol od stola na tri metra, stolica od stolice metar i pol. S obzirom da Božićno selo nije moglo raditi kako je trebalo, odlučili smo se na proljetnu varijantu. Uskrs je tu, buđenje, proljeće, cvijeće, zečići, jaja, razno-razna iznenađenja. Naravno, sve naše životinje su i dalje na imanju. Mislim da će biti jako interesantno, to je nešto novo, a s druge strane, s obzirom na Covid, da će ljudima biti želja izaći malo na svjež zrak, u prirodu, prošetati se, družiti se sa životinjama. Naravno, svi će morat paziti na epidemiološke mjere”, kazao je Tihomir Lučić novinarima portala Dalmacija Danas..
 

M(o)rski policajci "ulovili" Kikija

Naš predsjednik sportsko-ribolovnog društva baš nema sreće s (pre)revnosnom policijskom "mornaricom" koja ga je opet zaustavila u uživanju u ribolovu, na supertajnoj "pošti" u dugoratskom akvatoriju.
Zaustavila i kaznila, točnije "upecala" mu 800 kuna kazne brže nego što si rekao Vlado Šeks!
- Imaš li dozvolu?
- Imam!
- Imaš li dozvolu za rekreacijski ribolov?
- Imam!
- Imaš li papire od broda?
- Naravno. Imam.
- Je li ovo tvoja penta?
- Je!
- Imaš li... - Mate.. što ono još triba imat... - aha, bengalku, za slučaj tsunamija, ono.. opasnosti na moru?
- Imam... tu je u provi... Ma gdje se zametnula nesrića jedna... Nije valjda da je nećak opet išao na Poljud... Asti, što ćemo sad... Nema je, šjor policajac, sve san pritražija, netragom je nestala, a u petak je bila u provi... časna ribolovačka...
- Aaaha... tako dakle, mladiću. Nema se bengalka! Dolijao si... daj Osobnu.. Morsku!

Ne znam je li baš tako tekao razgovor između šjor "morskog" policajca i našeg nesritnog ribolovca Kikija, predsjednika lokalnog sportsko-ribolovnog društva, koji osim što cilo jutro ništa nije ulovija na svojoj supertajnoj pošti negdje u bespućima akvatorija ispred Dugog Rata, gdje ništa nije ni cimnulo... sve do podne, baš ništa, eto, ništa osim "big fishing" kaznetine od 800 kuna za kaić bez bengalke... A kaić bez bengalke je, ta zna se, ono, ka' tanker bez sidra u Suezu...
Nije lako ni našim "morskim" policajcima, valja napuniti za šefove i "morski" proračun svježim "ulovom", ta država evo nema naših para više ni za ljekove, a kamoli da će imat za povećat ovu mižeriju od policijske plaće... Pa valja ići svako malo na pošte, ubrat friške kazne..., zajebavat male ribolovce...  
A gdje ćeš većeg "kapitalca" za kaznit od predsjednika lokalnog sportsko-ribolovnog društva? Bit će to na primjer ostalima... da nema labavo sa policijskom "mornaricom"! Triba imat sve papire, brevete, za izać na more... nije to ono daj Mare ribe....
A sve bi garant bilo dobro, sve bi valjda prošlo lišo, ili barenko na lešo, a naš Kiki bi još ima 800 kuna u takujinu za počastit ekipu, a možda i okreniti i ispeć nešto što lipo mekeće u ovo doba godine... da naš Orkan nije igra doma u subotu, i da nije uvjerljivo pobjedija Imotske sokolove, što je valjalo po mistu proslavit, a di ćeš slavit nogometne pobjede bez bengalki i topovskih udara, a baš bengalki pofalilo, a navijačka ekipa zna di ih ima, u lučici će se već naći koja pod okriljem noći... i našla se jedna.
Kod predsjednika.
 

Sritan vam svima Uskrs

 

Sve boje i okusi dalmatinskog Uskrsa (2)

"Jaje nije vjerski simbol poput križa, nego pučki, ali trajan: znak groba iz kojeg je mrtvi Isus izašao ponovno živ, uskrsnuo. Djeci je, međutim, šareno jaje naprosto radost za oko, ali i za trbuh - a još je više bilo u ona doba kada je iole bolja spiza bila racionirana.. Za razliku od naše hrvatske braće na sjeveru, koji se od posta uoči uskrsne pričesti oporavljaju uz kuhanu prašku šunku s hrenom i, naravno, šarena jaja, u nas je nekako bila obavezna janjetina za uskrsni ručak. Janje simbolizira Isusa Krista, "jaganjca Božjeg", a budući da je čovjek ipak tjelesno biće, onda on to janje o Uskrsu lijepo - pojede! O blagdanu se blaguje." - Inoslav Bešker (Slobodna Dalmacija)

Na Cvjetnicu se u Dugom Ratu, u ona dobra, stara vremena prije pandemije korone, u masliniku OPG Konoba Kadić u Dugom Ratu, priredila nesvakidašnja izložba uskršnjih pisanica našeg sumještanina i umjetnika Joška Čizmića. Ima tome već dobrih pet godina - ma gdje su prije prošle! - da je kao galerijski prostor na otvorenom izvrsno poslužio maslinik obitelji Kadić u kojem su se okupili brojni štovatelji Čizmićeve umjetnosti. Izložba na stablu uskršnjih pisanica, oslikanih prepoznatljivim motivima iz Čizmićevog dotadašnjeg likovnog opusa, bila je i svojevrsni performans ovog samozatajnog dugoratskog umjetnika i dugogodišnjeg društvenog radnika, koji je od ove godine i - mladi penzioner. Sada kad napokon ima vremena takoreći za sve, neki ga nagovaraju i na novi performans, da sad pred izbore povede listu mladih penzionera do pobjede i svim našim novim načelnicima pokvari svibanjske planove.... ali ne bojte se. Ima on, ta vidi se, i pametnija posla...
Uz lijepu uvodnu riječ omiškog likovnjaka Zdravka Cote vrijedi se prisjetiti i opet evocirati uspomene i na par nesvakidašnjih detalja, to da je većina posjetitelja ostala u "galerijskom" prostoru Kadića dvora tijekom cijelog trajanja izložbe(!), da je blagdansko druženje s Čizmićima za jezgru "tima" s "manjim" prekidima potrajalo dobrih 36 sati, pa sve do toga da domaćin u organizaciji ništa nije prepuštao slučaju, pa se bio pobrinuo da i naš Hajduk pobjedi na taj blagi i svečarski dan na koji je, piše evanđelist Matej, i Isus u veselju ulazio u Jeruzalem... (ne)znajući što mu se sprema...
Bio je to prekrasan preduskrsni, corona-free vikend u Dugom Ratu. I pravo da Vam kažem, iz ove svakodnevne pokućne i home i office osame s predvečernjim šetnjama, da jedva čekam da s dobrom i "preživjelom" ekipom konačno proslavimo dolazak nekog novog bezbrižnog lita, daj Bože već ovog, ali male su šanse... proporcionalne dozama pristiglog cjepiva,... a sad još euro-Plenki neće da plati našim parama ni obične ljekove... u ovom istom masliniku, vinogradu, konobi, kada to blaženo lito jednom dođe. A doći će... i biti će to opet fešta u svih 16! Pardon, 36! Ili prvih 50, tko to više zna i prati...
 
Povodom svojeg 10. rođendana HGSS Omiš, omiška ispostava organizirala je zahtjevnu stijensku pokaznu vježbu koja je privukla velik broj gledatelja, naravno, sa sigurne udaljenosti. Prema scenariju, pokrenuta je akcija spašavanja unesrećenika na žicom osiguranom usponu “Fortica”, koju posjećuju mnogi zaljubljenici u penjanje, a vodi prema istoimenoj utvrdi. Za prelazak “ferate” potrebno je korištenje alpinističkog kompleta za samoosiguranje, a uspon obuhvaća oko 200 metara visinske razlike, piše Slobodna Dalmacija. Ispostava Omiš ima ukupno 19 članova, što suradnika, što članova splitske stanice HGSS-a. Svih proteklih 10 godina aktivno se radi na razvoju stanice i ispostave, opremanju stijena za spašavanje, primanju novih članova, markiranju planinarskih staza, stjecanju novih tehnika spašavanja i ostalim aktivnostima kojima nastoje poboljšati sigurnost građana i gostiju Omiša..
 
Jučer smo tiho, skoro neprimjetno, obilježili 107. obljetnicu početka rada Tvornice u Dugom Ratu.
Zbilo se to u subotu, 14. ožujka 1914. kada su prve četiri monofazne Bartolijeve peći od 2400 kVA puštene u pogon u novoj tvornici u Duće polju. Električnu energiju osigurala je nova hidroelektrana "Kraljevac", prva hidrolektrana na Cetini, koja je koristila prirodni pad slapa Gubavica od 70 metara u Zadvarju za pogon dva generatora snage 16.000 kVA za proizvodnju električne energije, a koja je puštena u rad u ožujku 1912. Istodobno sa gradnjom peći za proizvodnju kalcijeva karbida kapaciteta 10 tona u danu u Duće Polju građene su i tri peći belgijskog proizvođača Kherna za poizvodnju vapna, koji je bio osnovna sirovina za proizvodnju karbida, kapaciteta 11 tona dnevno kao i pogon za proizvodnju kalcijeva cijanamida, te dvije kolone za proizvodnju plinovitog dušika....
100 godina poslije, u petak, 14. ožujka 2014. u 18 sati u nekadažnjem kinu Dalmacija udruga "Tvornica" iz Dugog Rata priredila je izložbu fotografija iz raznih epoha Tvornice i našeg mjesta koje je izraslo poviše nje, te osoba, mahom radnika, naših sumještana..
107 godina poslije, u svetu nedjelju, 14. ožujka 2021., zbog trenutne situacije sjedim doma uz laptop i čašu vina. U nevjerici. Portugal je dobio Francuske inžinjere i malo me presjeklo u predjelu želuca...  Ništa od ljetne porcije rukometa, na Olimpijskim igrama u Tokiju... ali valja barenko prigodnim člankom obilježiti ovu veliku obljetnicu, kada su sve druge javne mogućnosti otkazane. Doma, nakon povratka s fešte rukometa u Čulića dvorima, nemam s kime pošteno ni nazdraviti. Stari ćaća, jedan iz plejade umirovljenih i izraubovanih tvorničkih radnika, već je iša leć, a i da je budan više ne pije ni bevandu... A bome nemam više ni kome ovom prigodom nazdraviti. Tvornica "Dalmacija" Dugi Rat, ono što je ostalo "očerupano" od nje, već je odavno srušena, a na njenom stogodišnjem "landmarku" još se ni ne nazire njen turistički "nasljednik", najveća planirana brownfield investicija u ovom dijelu Hrvatske, ili najveća šarena laž u koju smo htjeli vjerovati, a koja je trebala pizati oko 250 milijuna eura. Nažalost, od tog famoznog "Korenat Point Resorta" nema ništa, ali nada u bolje i berićetnije sutra, kao i naš Hajduk, živi vječno...

A 107. obljetnicu početka rada naše Tvornice u Dugom Ratu, sve manja grupa Dugoraćana obilježiti će svečano dočim opet dođe vikend...u intimističkoj formi, u svojoj, privatnoj organizaciji, negdje put nekadašnjih Dućkih polja, u Bracere ili mao dalje, kod Ljube, ispod starog rogača, uz okrepljujuću juhu od starog pivca, zavodnika koji je naposljetku dolijao i platio glavom, uz najcrnji rižot kojeg je Dalmacija ikad vidjela, tužne bržole s antikoronskim povrćem, sjetne recitale i epitafe časnoj pokojnici i njenom fantomskom nasljedniku Korentu, uz mračnu fetu vruće čokoladne torte sljubljene s kao olovo teškom kuglom sladoleda crnog kao zidovi "crne kuće"... i par litara crne buteljirane južnjačke utjehe iz susjedovog vinograda..
 

Teta Alemka, ovoga momka ne triba cjepit

13. veljače je, bura puše u svih 16, čak je i snig ujutro padao, trenutno je minus jedan u zraku na Oriju, more je na još ugodnih 12, 13 stupnjeva Celzijusa, galebovi su odavno na sigurnom, u toploj zavjetrini, a naš Ante Žilić, okrepljen toplom juhom i lešo janjetinom, kao svakog dana u godini spustio se i jučer lipo do plaže na kupanje. I nema veze što je ljuta zima i što zeko traži mamu i što Hajduk slavi rođendan i što je sutra Valentinovo... jer zdrav običaj je dobar običaj od koje ne valja ni za ovako burovitog dana odustati. Jer plivati se mora. Dobro je za zdravlje, kaže naš Ante koji već godinama prakticira kupanje u moru tijekom cijele godine. I naravno da ne zna što je to prehlada... Ovo ima samo u Dalmaciji i u Sibiru, zafrkavaju ga zabundani prijatelji s Orija koji  poručuju stožeru i teti Alemki da ovog stasitog momka ne triba cjepit.. Bravo Ante, plavi, pardon, bili dijamante s Orija!
I Dalmacija Danas ima priču o našem Anti...
 

Maškare u doba korone

Hoćemo li i ove godine u Maškare? Hoćemo, ali u virtualne! Bolje da nestane korone, nego sela i običaja, pa će se ipak u našem mjestu, koje ima dugu tradiciju maškara i veselog kostimiranog druženja, prirediti i ove neobične godine Dugorački krnjeval u svečanoj dvorani "Jerko" našeg virtualnog hotela "Marijetta" nadaleko poznatog svjetskog hotelskog lanca Marriott, u samom srcu virtualnog Korenat Point turističkog resorta u Dugom Ratu.
Poznato je da Dugoratska rivijera, koju odnedavno krasi ovaj turistički crni biser, ima dugu i vrijednu povijest maškaranja. U svakome se mjestu rivijere ljubav prema maškarama njeguje od vrtića, a uz maskiranje i veselo druženje s tetama, a kasnije učiteljicama i profesoricama života, a posebnu radost svim generacijama krajem siječnja i u koketnoj veljači već desetljećima pruža maškarana karavana koja se svakog vikenda razmili kilometarskim šetnicama Duća, pitoresknim ulicama Dugog Rata, brojnim divljim lučicama Jesenica, pri dnu kojih neoprezne kalafate vreba i Scila i Haribda, te pitomim brežuljcima maslina i vinograda između naših novih i starih sela, koje svake godine opet rađaju novim i novijim modernim vilama, ispod i poviše trase brze ceste Split - Omiš.
Godina za nama bila je daaleko od savršene, a donijela je i razna nova khm.. pravila. Zajedno smo uz stožerlije učili iz dana u dan, a virtualni, internetski svijet je dobio vodeću ulogu u svakodnevnom životu. Pomalo se s nostalgijom prisjećamo dana kada su na Dugoratskim trgovima, rivom i plažama maske najčešće nosili samo zaigrana djeca i zaljubljenici u maškare, i kada smo riječ maska prije svega vezivali uz radost, igru i zabavu. Sa željom da se i ove godine ljubitelji maškara okupe i druže i sačuva bogata maškarana tradicija, Dugi Rat će u 2021. maškare i kaeneval u potpunosti preseliti u virtualni svijet.
Neki će reći da je to opaka osveta lanjskog dugoratskog krnje, zle Corone, koju smo prvi spalili, i to još u veljači 2020., no papak Capak je siguran da je ovo samo njen drugi (revi)val koji će nestati dočim se procjepimo.
No dobro, dok spasonosno cjepivo ne stigne u našu staru ambulantu i dok nas doktorica ne prozove, mi ćemo se opet dobro zabaviti, sigurno i virtualno, prilagođeno zahtjevnim vremenima, strpljivo, diskretno i mnogo mirnije nego inače, a ovogodišnje će Dugoračke maškare biti trajan e-podsjetnik na minule dane, ispunjene satima često i gorkog smijeha  obično na neke čudne i neobične odluke stožerlija koje su nas ostavile bez posla i primanja i uskratila nam rekreaciju i lijepe kave s lokalnim ljepoticama i sigurna i ukusna druženja uz svijeće okolnih restorana, ostavljajući nam egzistencijalnu tjeskobu i duge, romantične šetnje lungomarem, uz divljenje prostornom planiranju lokalnih neimara, našeg Mucka i dragih općinara, uz prigušeno svijetlo mjesečine ili kandelabra.
Naravno, ovo je i svojevrsna najava ljepših maškaranih dana u bližoj budućnosti. Dakle, u 2021. će se Dugoračka maškarana ekipa družiti na društvenim mrežama i kanalima, prvenstveno na www.DugiRat.com i Facebook stranicima viđenijih lokalnih influencera i online posvoduša. U sigurnom će virtualnom okruženju istaknuto mjesto imati simpatični neslužbeni simbol ovogodišnjih Dugoračkih maškara s malim štihom Orija i Kariba, koja će ove godine biti zdravstvena djelatnica, uvijek spremna pomoći svima, i na svoj će se način boriti s brigama i problemima ...
 
Članovi KPU Kampanel i ove su godine posljednju subotu prije pokladnog utorka održali tradiciju karnevalske povorke i spaljivanja krnje na Velikom mulu u Kaštel Sućurcu, a sve to prema epidemiološkim mjerama. Krnje je platio i izgorio u vatri zbog svega što je zadesilo malog običnog čovjeka, piše Kaštelanski portal.
Maškarana povorka krenula je od Sokolane do Velikog mula, našla se tu poprilično veseljaka, pa i ekipa Civilne zaštite, uzimači brisa iz nekih drugih tjelesnih otvora, vježbači iz teretane, odavno na otvorenom,.. Po dolasku na Veliki mul, krnji u obliku piramide, s masonima, hrvatskim medijima i neizosatavnom Bill Gatesom, koji su, po Kampanelovcima, svatko na svoj način obilježili godinu za nama, pročitana je presuda i nad njim je izvršena zaslužena kazna. KPU Kampanel i ove je godine izdao svoj satirično-humoristični list Mašogadur, koji je u prodaji na svim trafikama Tiska i Hanze medija.
 

Umjesto čestitke za Valentinovo

Ma kakvi "Titanik", zaboravite "Zameo ih vjetar" i "Casablancu", ne trudite se ni sa "Zgodnom ženom" i "Prljavim plesom", jer unatoč svim njihovim poljupcima, potocima suza i epskim ljubavima, u svim tim celuloidnim klasicima zajedno nema ni približno onoliko romantike i seksipila koliko u svega tri i pol minute lipog video spota (u nastavku članka) kanadskog rock trija Danko Jones za pjesmu "Do You Wanna Rock?". Što ne znači da je i sama pjesma sladunjava ljubavna ljigica. Upravo suprotno, vjerojatno nikada do sada jedna ovako opaka rokačina nije bila predstavljena sa jednim ovako romantičnim videom. Stoga, guštajte! Eh, da, sretno vam i Valentinovo! ...
 

Zlatna vrpca: 7 maratona u 7 dana

Splitski maratonac Kristijan Sindik i njegov tim od četiri trkača koji čine Ante Bebić, Rikardo Kuhar, Bruno Grgurević i Helena Bule, nastavili su u petak drugu etapu humanitarnog trkačkog maratona "Zlatna vrpca – 7 maratona u 7 dana" između Splita i Tivta, maraton za Dječju onkologiju KBC-a Split. Ruta za petak odvijala se preko Ruskamena, Bilića, Mimica, Marušića, Piska, Brela, Baške Vode, Promajne, Bratuša, Makarske, Tučepa, Podgore te cilja u Drašnicama.
"Zlatna vrpca – 7 maratona u 7 dana" humanitarna je utrka čovjeka, bivšeg onkološkog bolesnika i njegovih prijatelja ljubitelja trčanja na duge staze koja je zamišljena tako da svi zainteresirani sudionici mogu uključiti u ovu akciju, otrčati s njima svoju dionicu ili samo "kupiti kilometre" i tako donirati sredstva namijenjena odjelu Dječje onkologije KBC-a Split. Donirati može svatko i to direktno na račun IBAN: HR1424070003106794371, otvoren u OTP banci d.d. Split. Minimalna cijena za jedan kilometar iznosi 100 kuna, odnosno 15 eura za uplate iz inozemstva.
 

Ante Mikulić, ponos Hrvatske

Nedjeljom samo dobre vijesti. Život je prekratak za opterećivati se stožerlijma i stranputicama hrvatske dnevne politike. Policajac iz Omiša poklonio je automobil potrebitima. Ante Mikulić (47) prvo je planirao prodati vozilo, piše portal 24sata, a onda se predomislio i odlučio ga pokloniti obitelji kojoj je potreban, a ne mogu si ga priuštiti. Prije predaje vozila obavio je i servis te ga odvezao na tehnički pregled. No, nije tu bio kraj dobročinstvima ekipe iz Omiša, jer Mikulić u ovoj akciji dobrote nije bio sam, uključio je u svoju "Božićnu priču" i prijatelje i poznanike, ekipu s fejsa, iz Centra za socijalnu skrb u Omišu, Autobluba Oneum Omiš i BMW kluba Dalmacija. Nije dolazilo u obzir da automobil dođe prazan kod obitelji lošijeg imovinskog stanja iz omiškog zaleđa koja ima i djevojčicu s invaliditetom. Valjalo je kupiti hrane i higijenskih potrepština.
Zbog ove lijepe akcije Mikulić je dobitnik nagrade Ponos Hrvatske. Izravni prijenos dodjele nagrade Ponos Hrvatske možete gledati 23. veljače na HRT2 u 20 sati.
Nakon što je poklonio automobil odmah se uključio u akciju prikupljanja pomoći za samohrane majke u Splitu, a već je kupio i novi automobil koji će kroz godinu dana srediti i opet ga pokloniti jednoj obitelji uoči narednog Božića.
- Kako radim u policiji, nagledao sam se svega i vidim kako neki ljudi teško žive. Te ljude nećete sresti na cesti. Zato se trudim biti čovjek i nastojim pomoći koliko mogu. Planiram u budućnosti i osnivanje udruge kako bi naredne akcije bilo lakše organizirati – kaže Ante Mikulić, omiški policajac, otac troje djece i dvostruki djed. Ponos Hrvatske!
 

Kiša

Nakon lipe sunčane subote, evo ti ga i kišne nedjelje. Ništa zato, sutra će opet svanuti sunčani radni ponedjeljak, ali vi i danas možete napraviti svog đir do omiljenog kafića, mislim, možete se lipo prošetat, provući između kapi dosadne nedjeljne kiše, zdravo je to i korisno za vaše tjelesno i mentalno zdravlje, ali od kave "to go", da ne spominjemo sad i kolačiće i friške novine u ugodnom i udobnom ambijentu nezadimljenog lokalnog kafića s pogledom na Brač... i dalje ništa. Nema. Zabranjeno! A sutra je prvi veljače. Prevrtljive kao naša zdravstvena vlada i premijer od 42 kune.
Sunca nam nema ni na prozorčiću, a kamoli kave i sigurnog druženja na otvorenim terasama, tog minimalnog zrna hedonizma u ovoj dolini mozgova i bluesa.
Ako ste u srijedu nekim slučajem u Zagrebu, svratite na "špicu" na veliki prosvjed razuma u organizaciji Udruge Glas poduzetnika koja, naravno, okuplja sve građane RH koji se ne mire s statusom quo, stanjem uma koje se odavno ukorijenilo i u Dugom Ratu i okolici, i "mjerama" s one strane zdravlja, statistike, pa i razuma.
I tako dok se nedjeljno popodne krati na kauču, čitajući ili učeći, čekajući na "stress-free" rasplet rukometnog SP-a na TV ili uz kakav dobar film ili seriju, s toplom kavom na dohvat ruke, ipak možete poviriti do vašeg omiljenog kafića, virtualno dakako. Evo jednog gdje možete disati punim plućima i osjećati se kao "pale sam na svijetu", s izvrsnom, smirujućom glazbom, čak i šumom kiše u pozadini... ili je to ipak neka stara, izlizana jazz ploča koja se zaboravljena od konobarice i svih vrti još od prošlog proljeća..
 

Spajanje blagdana u 2021.

Ništa bez dobrog planiranja. Kako na poslu, tako i na odmoru. Ova mlada godina nije baš idealna godina za spajanje vikenda i praznika, no brižljivim planiranjem uvijek se može uz manje dana godišnjeg odmora dobiti veći broj slobodnih dana za odmor nakon stresnog i/ili napornog rada ili pak za putovanja koje ste planirali kad Capci ovog svijeta malo olabave svoje doživljaje..
Prvi idući praznik je Uskrsni ponedjeljak (04.04.), no Praznik rada je subota pa eto malog, lijepog vikenda za one koji inače subotom rade, a Dan državnosti spada na nedjelju pa nema baš nekih mogućnosti za spajanja i produžene vikende krajem svibnja. Lipanj može dobro započeti ako Tijelovo uz jedan dan godišnjeg spojite u produženi vikend, a more početkom lipnja je ipak poseban doživljaj i uvertira u, nadamo se, bolju turističku sezonu. I kraj lipnja donosi mogućnost ljetovanja od devet dana uz uzimanje tek 4 dana godišnjeg odmora. Dobra prilika za spajanje i produženje ljetovanja otvara se i u kolovozu jer imamo jedan neradan četvrtak i eto produženog vikenda i još 4 dana ljetovanja. Idući studeni imamo slobodan ponedjeljak za blagdan Svih svetih što je još jedan produženi vikend. Božić 2021. pada na subotu pa tu nema puno prilika za spajanja i tu već krećemo razmišljati o 2022. godini, a to je još daleko za planove u ovo post pandemijsko vrijeme.