DUGI RAT

Seosko gospodarstvo Jure Tomaša Bajse u starom selu Jesenice nalazi se na poprilično nepristupačnu lokalitetu, do kojega vodi i jedna vrlo strma dionica puta koji započinje na magistrali kod Sumpetra. Uistinu, treba se pomučiti da bi se došlo do te najviše brdske točke, a put može prouzročiti i blaže simptome bolesti vožnje zbog brojnih okuka. No, kad se nogom kroči kroz drvenu Bajsinu kapiju u dvorište, sve brige iščezavaju, a muka oko puta postaje sjajan ulog u boravak na mjestu s kojeg ljudi najprije zamijete prekrasan pogled, i još jednom shvate na kako lijepo mjesto na zemlji nas je Bog smjestio ...

KOD BAJSE

Obiteljski etno muzej spojio seoske i građanske tekovine

Piše: Lenka Gospodnetić / Slobodna Dalmacija
Foto: Jadran Babić / Cropix
Izvor: Slobodna Dalmacija

Ni Njegovo ime ne spominjemo uzalud, jer se imanje našeg domaćina, karizmatičnog potpredsjednika HSP-a Općine Dugi Rat naslanja jušto – na crkvu. Sakralni objekt posvećen Gospi od Bezgrješnog začeća izgrađen je davne 1889. godine zahvaljujući Mariji udovi Kadić rodom Ivanišević, i jedna je od ukupno čak jedanaest crkvi, upućuje nas naš ponosni domaćin i veliki lokalpatriot Bajso, napominjući da je nastarija ona Svetog Stipana, izgrađena na mjesnom groblju još prije 950 godina.

Ovo što pričamo o povijesti naših starih sela, koja su u staro vrijeme bila svojevrsna 'žiža' Poljičke Republike, nije nebitno za nekretninu kojom se bavimo, budući da je riječ o neformalnom, no vrlo dobro uščuvanom i održavanom etnografskom muzeju.

Bajsina blagovaonica-konoba vrvi starim predmetima, i ne samo onim vezanim uz poljoprivredu i seosko domaćinstvo, nego i gospodskim predmetima poput radio-prijamnika Slavica, jednoga od prvih u našoj zemlji, pravog rariteta s polovice prošlog stoljeća.

Bajso je, pak, najponosniji na drevni točonik za vino, koji zorno svjedoči o bogatoj vinarskoj tradiciji kraja koji je između dva rata 'servisirao' čak osamnaest vinarija u Trstu.

- Da, da, bilo je tamo jeseničko vino, najpoznatiji smo oduvik po vinu i višnjama, a danas po – mini-kruzerima. Ljudi radije ulažu velike pare u brodove nego u nekretnine, a ja nisam taj. U Jesenicama je danas čak 120 takvih luksuznih brodica – iznosi podatak Bajso, koji se kao što je i rekao, radije drži 'tvrdoga'.

Na 220 metara nadmorske visine, 14 kilometara od Splita a jedanaest od Omiša, te 600 metara zračne linije do mora svio je svoje gnijezdo onako baš po starinski. A u priči oko najdražih mu Jesenica ne da ga se zaustaviti.

- Mi smo vam početkom dvadesetog stoljeća bili ka prvi grad. Imali smo banku, razglas za važne vijesti, telefon, sve stare zanate onoga doba: bricu, bačvara, mesara, uz more solanu i pomorsku prugu: Makarska-Omiš-Krilo-Split, i tako dalje. Ambulanta, pošta i te stvari se podrazumijevaju!

Tada je u Jesenicama živilo 650 ljudi, a danas petnaest skupa sa mnom. Doduše, u to vrime samo petnaestak ljudi živilo je uz more – prepričava Bajso, koji je i osnivač istoimene Tradicijske udruge. Njoj je pak na čelu najstariji mu od tri sina, Ante (27).

- Rekonstruirali smo nakon sto godina utrku magaraca u Jesenicama lani, a ove godine – prve nedjelje u srpnju – spremamo poseban program – najavljuju Tomaši dok nas provode kroz u starinskom duhu restauriran dvoetažni apartman koji je prvotno pripadao don Frani Ivaniševiću, utjecajnom svećeniku zaslužnom za izgradnju porata na Krilu, te piscu zbornika poljičkih običaja.

- Mi nismo žene tretirali grubo kao drugi; znate, već koji kilometar dalje one su bile nekoć kao marva, radile su najteže poslove i prtile teret na kosti. Mi smo držali do njih, poštivali ih i štedjeli najgrubljih radova – ponosno će Bajso, pokazujući na ženske rukotvorine stare koliko i kuća: prekrivač za krevet na gornjem katu jedna je od njih, a rado mu pogled i svrati na škrinju za dotu pokojne prabake, smještenu u kući – didovini.

Dvije etaže od po četrdesetak metara četvornih gostinski su apartman, u kojemu najčešće ljeti prespavaju prijatelji, a iako su prirodno klimatizirani debelim zidovima imaju i uređaj; za svaki slučaj. Tu je i moderni LCD-televizor, te moderna kupaonica, no uz tehnološke stečevine moderne civilizacije ipak je u njemu ostao gospodski duh starog sela Jesenice, te logičan nastavak neslužbenog etno-muzeja u prizemnom dijelu.