DUGI RAT

Kada se govori o kriminalu, radije se spominju droga i oružje nego krađa umjetničkih slika. Kod nas je u posljednjih dvadesetak godina ukradeno oko 5000 vrijednih slika (rat je znatno povisio postotak), od kojih se najvrjednijom smatra "Bogorodica s djetetom", slika iz 16. stoljeća, najvjerojatnije iz Leonardove radionice, koja je ukradena 1994. iz restauratorskog odjela u Splitu. Na 'top listi' najvažnijih ukradenih slika u Hrvatskoj su 14 slika Mladena Veže (ukradene u samostanu Svete Marije pokraj Makarske), slika »Dva viteza« iz 18. stoljeća nepoznata autora, »Portret gospođe Bravičić« Vlahe Bukovca, »Lumbarda« Ede Murtića, »Portret grofice Eltz« nepoznata autora iz 19. stoljeća, »Motiv iz Pariza« Slavka Stolnika, 150 slika Otona Glihe koje su odnesene iz njegova zagrebačkog stana...

KRAÐE UMJETNIČKIH DIJELA

Ilegalna trgovina vrijedna šest milijardi dolara

Piše: Lada Žigo / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

Vrijednost ukradenih slika kreće se od desetak do pedesetak tisuća eura, a uglavnom su netragom nestale iz obiteljskih kuća i stanova, jer se privatni vlasnici nisu pobrinuli da im srede pismenu i fotografsku dokumentaciju.

Ukradene slike žive život na crnom tržištu i stoga što trgovci umjetninama nemaju dogovorenu stalnu suradnju s policijom koja bi ih stalno opskrbljivala podacima o ukradenim i traženim slikama.

No, unatoč povremenim trikovima iskusnih lopova, ili naivnosti osoblja (godine 2003. unuka Mencija Clementa Crnčića i njezin suprug, zaposlenik Banskih dvora, ušetali su kroz otvoren prozor i uzeli Crnčićeve slike), zaštita od krađe u našim muzejima, prema izjavama stručnog osoblja, dovoljno je jaka da može otjerati paranoje.

U Muzeju Mimara, prema riječima muzejske savjetnice Lade Ratković Bukovčan, postoje suvremene metode čuvanja i zaštite od provale koje obuhvaćaju videonadzor svih izložaka i muzejskih prostora (izložbenih dvorana, hodnika, prozora, vanjskog, prilaznog okružja) i dvadesetčetverosatno čuvarsko nadziranje.

U Muzeju za umjetnost i obrt najavljuju uvođenje najsuvremenijeg sustava osiguranja. Osim klasičnih metoda kontrole, muzeji nam, iz sigurnosnih razloga, ne smiju otkriti sve detalje u procesu zaštite umjetnina od krađe.

Kako nestaju birane slike, pretpostavlja se da često krađe naručuju kolekcionari, a u operacijama sudjeluju zaposlenici, što pokazuje i slučaj krađe »Mona Lise« iz Louvresa 1911. koju je smislio i izveo čuvar.

Ukradene slike često služe i kao platežno sredstvo za drogu i oružje, a kako je riječ o povijesnim vrijednostima, često ih je prilikom prodaje lako uvući u klupko izmišljenih priča o obiteljskom nasljedstvu, što pojačava njihove misteriozne sudbine na crnom tržištu.

PROČITAJTE VIŠE ...
http://www.vjesnik.hr/html/2009/10/22/Clanak.asp?r=tem&c=6